Rev-2532/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2532/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice B. G. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u O. društvu P., R., L. & P., Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3565/11-2 od 10. prosinca 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5618/10 od 19. siječnja 2011., ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditeljice i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3565/11-2 od 10. prosinca 2013. u pobijanom dijelu pod točkama I, III i IV izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5618/10 od 19. siječnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 16.357,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2008. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 1. travnja 2008. u iznosu 4.153,55 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5618/10 od 19. siječnja 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu. Također je ukinuo i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrpl-5618/10 od 2. ožujka 2011. (kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe), bez vraćanja predmeta na ponovan postupak u tom dijelu (točka II izreke). Pod točkom III. izreke naloženo je ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu 1.230,00 kn, u roku od 8 dana., a točkom IV izreke drugostupanjskog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu koji se odnosi na točke I., III i IV izreke ovrhovoditeljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da se drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U reviziji ovrhovoditeljica postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 16.357,17 sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2008. do isplate te iznosa od kn 4.153,55 na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 1. travnja 2008., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije istovjetno tražbini iz ovršne isprave i to u pogledu troška parničnog postupka i zakonskih zateznih kamata, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-20371/04 od 2. travnja 2008., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 16.357,17 kn sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od kn 4.441,00 kn, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

2. Je li Županijski sud donoseći odluku pod točkom III izreke rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 1.230,00 kn, umjesto da je istom naložio da naknadi trošak ovršeniku u iznosu 615,00 kn?“

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravno pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., te Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-4470/11 od 12. lipnja 2012. i Gžovr-1086/12 od 16. travnja 2013. iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala 2. travnja 2008. prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate troška parničnog postupka u iznosu od 4.441,00 kn, kao i dijela zateznih kamata dospjelih do 1. travnja 2008. u iznosu 5.221,00 kn). Navela je također da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata dospjelih do 1. travnja 2008. u iznosu 4.153,55 kn kao i cjelokupno glavno potraživanje, sukladno čemu da je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu pri čemu sadržajno proizlazi iz obrazloženja drugostupanjskog suda shvaćanje kako ovršni prijedlog ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, određenu sukladno izreci priložene ovršne isprave.

Prema ocjeni revizijskog suda izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditeljica je dužna u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji joj (po njezinom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata i glavnog potraživanja.

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine (tako i ovaj sud u odlukama Rev- 2232/13, Rev-2132/13, Rev-901/14). Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Budući da je iz naprijed navedenih razloga pitanje pod 1. prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije ovrhovoditeljice, to o rješavanju pitanja pod 2. ne ovisi odluka u ovom postupku.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 2. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.