Revr-980/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 980/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz L., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., M. B., P. M. i H. Č. iz G., protiv tuženika P. L. d.d. iz L., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. D. i Z. D. iz D., radi utvrđenja radnog, odnosa odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. broj Gž- 279/10 od 18. ožujka 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru, posl. broj P-980/09 od 8. prosinca 2009., u sjednici održanoj 20. listopada 2010.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Daruvaru posl. broj P-980/09 od 8. prosinca 2009., je utvrđeno da je tužitelj bio kod tuženika u radnom odnosu od 12. listopada 2007. do 28. veljače 2009., te da je tuženik dužan tužitelju upisati u radnu knjižicu postojanje radnog odnosa do navedenog datuma i isti prijaviti nadležnim fondovima te naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.306,25 kuna.

Županijski sud u Bjelovaru je presudom i rješenjem posl. broj Gž-279/10 od 18. ožujka 2010. preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu od 12. listopada do 28. veljače 2009. i u tom dijelu je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, dok je rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu i tužbu odbacio u dijelu koji se odnosi na upis u radnu knjižicu postojanja radnog odnosa do navedenog datuma i prijave istog nadležnim fondovima, te naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 2.868,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku postupka i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu i rješenje ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Revident određeno ne upućuje niti na jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa ovaj sud nije ocijenio spomenuti revizijski razlog, jer revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kako to proizlazi iz odredbe čl. 392. a. ZPP.

Revizijske navode koji ukazuju da ugovoreni poslovi obzirom na narav i vrstu rada kao i ovlasti tuženika kao poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga se ne može izjaviti revizija kako to proizlazi iz čl. 385. ZPP.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da su stranke u razdoblju od 12. listopada 2007, pa zaključno sa 30. siječnja 2009. svakog mjeseca sklapale ugovor o djelu kojima je tužitelj preuzeo obvezu za potrebe tuženika obaviti poslove hranjenja, čišćenja, timarenja te utovara i istovara hrane, sve namijenjeno opsluživanju i održavanju E. L., a tuženik se obvezao tužitelju isplatiti naknadu u iznosu od 4.300,00 kuna neto u roku od 8 dana po isteku ugovornog odnosa. Stranke su sklopile ukupno 16 ugovora o djelu u tom razdoblju.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, no drugostupanjski sud je preinačio odluku suda prvog stupnja i pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 13. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03 i 142/03, 30/04 i 68/05 – Odluka USRH, dalje: ZR).

Odredbom čl. 13. st. 2. ZR propisano je da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

U ovom postupku tuženik je dokazao da 16 sklopljenih ugovora o djelu između stranaka nemaju obilježja ugovora o radu. Tim ugovorima se tužitelj obvezao za tuženika obavljati točno određene poslove opsluživanja i održavanja E. L. i to u prijelaznom razdoblju. To prijelazno razdoblje je trajalo do trenutka osnivanja Državne ergele konja lipicanaca u L. temeljem Odluke o organizaciji provedbe uzgojnog rada i uvjete držanja matičnog stada konja lipicanske pasmine koju je donijelo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva 5. studenoga 2007.

Poslovi koji su bili predmet ugovora o djelu nisu imali obilježje ugovora o radu, a tuženik nije imao ovlasti u smislu čl. 13. ZR, za zaključivanje ugovora o radu s tužiteljem radi obavljanja ovih poslova, jer u obavljanje njegove djelatnosti nije ulazilo i održavanje Ergele konja lipicanaca. Zato nisu bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 13. ZR za zaključenje ugovora o radu između stranaka, već je tuženik mogao i sklopio sa tužiteljem više ugovora o djelu budući se radi o poslovima koji nisu izravno vezani za obavljanje trajne djelatnosti za koju je tuženik registriran.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je pravilno u skladu s odredbom čl. 16. st. 1. i 2. ZPP postupio kada je tužbu odbacio u dijelu koji se odnosi na upis u radnu knjižicu postojanja radnog odnosa od 12. listopada 2007. do 28. veljače 2009., i prijave istog nadležnim fondovima. To iz razloga, jer upisivanje podataka u radnu knjižicu ne spada u sudsku nadležnost kako to proizlazi iz odredbe čl. 13. Pravilnika o radnoj knjižici ("Narodne novine", broj 14/96).

Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP odlučili o trošku postupka, jer je tužitelj izgubio spor te je dužan tuženiku naknaditi trošak u cijelosti.

Zbog navedenog, tužitelj neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao i razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je primjenom odredbe čl. 393. u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. listopada 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.