Rev-3762/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3762/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. P. iz Z., zastupanog po D. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. T. iz K., zastupanog po Z. L., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 16. rujna 1999. broj Gž-159/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 09. prosinca 1998. broj P-714/98-18, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2003. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 10.000 DEM, sa zakonskom deviznom kamatom od 19. listopada 1995. godine, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i da predmet bude vraćen na ponovno suđenje, ili da uz prihvaćanje revizije pobijana presuda bude preinačena.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana te zahtijeva da mu tužitelj naknadi troškove odgovora.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Raspravljajući i ocjenjujući u ovom sporu jedino sporno pitanje da li svota od 10.000 DEM, koju je tužitelj isplatio tuženiku u svezi ugovora o prodaji stana sklopljenog između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, predstavlja kaparu ili je isplata izvršena isključivo kao djelomično ispunjenje ugovorne obveze plaćanja prodajne cijene, sudovi su utvrdili da kapara nije ugovorena.

Radi se o činjeničnom utvrđenju koje ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, jer se, sukladno odredbi iz čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), revizija ne može izjavi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U reviziji se neosnovano ističe da takvo utvrđenje sudova ne proizlazi iz izvedenih dokaza, jer se ono temelji na sadržaju isprave nazvane "priznanica" od 18.10.1995., u kojoj se između inog navodi da je tuženik do dana 18.10.1995. primio od tužitelja akontaciju u iznosu od ukupno 4.000 DEM na ime ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000 DEM za stan u Z., I. kat, površine 51 m², te da je istog dana tuženik primio "još jedan dio ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu 6.000 DEM, što ukupno do sada iznosi 10.000 DEM".

Dakle, kao svrha navedenog plaćanja u ispravi se navodi prethodno djelomično izvršenje ugovorne obveze, a ne davanje kapare, pa takav potpuno jasan sadržaj navedene isprave, koju su sastavili tužitelj i njegova supruga, opravdava zaključivanje sudova o neopstojnosti ugovora o kapari.

Prema tome, u odnosu na navedenu odlučnu činjenicu, nije ostvarena u reviziji opisno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Kako je utvrđeno da kapara nije ugovorena, materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanje dvostruke kapare, koji bi inače bio osnovan u slučaju da je kapara ugovorena.

Slijedom navedenog proizlazi da revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

nu radnju koja je bila

Budući tuženikov odgovor na reviziju ne predstavlja parnič

potrebna za vođenje postupka, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova koje je imao u svezi te parnične radnje.

U Zagrebu, 18. ožujka 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.