Rev-737/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-737/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz Z., zastupanog po punomoćnicima mr. M. M. i T. B., odvjetnicima iz Z. protiv tuženika 1. Grad Zagreb, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba i 2. "Zagrebačkog velesajma" d.o.o. iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 2, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 1999. godine, br. Gž- 3941/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. rujna 1997. godine, br. Pn-651/88., u sjednici održanoj dana 20. studenog 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. rujna 1997. godine, br. Pn-651/88. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 1999. godine, br. Gž-3941/98-2 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u st. I. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio od tuženika da mu plate na ime naknade štete iznos od 141.840,00 kn sa zateznim kamatama od 2. rujna 1997. godine do isplate, te iznos od 0,58 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1988. godine, do isplate, i da mu nadoknade parnični trošak. U st. II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi i to I-tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.695,00 kn, a II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.676,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je prije navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači tako što bi se tužbenom

zahtjevu udovoljilo u cijelosti, a podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio i naknadu troška revizije.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužitelj nastradao dana 25. svibnja 1987. godine, na istočnom dijelu parkirališta Z.V., kojega je tada koristio cirkus A. temeljem ugovora sklopljenog između II-tuženika i I., kada je zadobio tjelesne povrede od slona, koji ga je srušio na zemlju i kljovama probio prsni koš.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužitelja s tužbenim zahtjevom za naknadu mu nastale štete zbog njegovog povrjeđivanja u tom štetnom događaju, jer smatraju da je odgovornost tuženika u potpunosti isključena iz razloga što je do štetnog događaja došlo krivnjom samog tužitelja, koji je kritične zgode prišao slonu u namjeri da ga hrani kruhom i to u krugu cirkusa unatoč izričitoj zabrani i upozorenju čuvara.

Ne može se za sada bezrezervno prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova o isključivoj odgovornosti tužitelja za nastup štetnog događaja za isključenjem bilo kakve odgovornosti I i II-tuženika.

Naime, slijedom odredbi Odluke o osnovama komunalnog reda ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 19/85.), a u svrhu postavljanja cirkusa kao pokretne naprave, odobrenje izdaje upravno tijelo I-tuženika nadležno za komunalne poslove. Ovim se odobrenjem određuje lokacija, veličina, način uređenja zauzetog prostora, rok trajanja, te i drugi uvijeti, kao npr. ograđivanje prostora, na koje se i upire revizijom, ali i nadzor nad izvršenjem zadanih uvjeta iz odobrenja (čl. 86. i dr. ove odluke).

Zato je potrebno utvrditi da li se taj prostor smatra javnom prometnom površinom (budući da se spominje parkiralište), za koje korištenje bi, a u svrhu postavljanja cirkusa, valjalo prethodno ishoditi gore navedeno odobrenje.

Nadalje, iako sudovi polaze od utvrđenja da se štetni događaj dogodio u krugu cirkusa, ali kako ne bi proizlazilo da je taj prostor bio ograđen, potrebno je utvrditi do kuda su sezale granice cirkusa. S tim u svezi valja, a ocjenom zaključenog ugovora i sa II-tuženikom, utvrditi da li su slonovi zatečeni na prostoru kojega je ovaj tuženik dao na korištenje osnovom zaključenog ugovora, ili su se oni zatekli izvan kruga toga prostora.

Iz toga bi proizlazilo da bi tuženici mogli eventualno odgovarati zbog propuštanja nadzora nad onim što su sa vlasnikom cirkusa dogovorili ili mu odobrili, ako bi taj propust bio u uzročnoj svezi s povređivanjem tužitelja. To svakako ne isključuje raspravljanje i po pitanju doprinosa samoga tužitelja u nastanku štetnog događaja i nastale mu štete.

Gore navedenim pitanjima nižestupanjski se sudovi nisu bavili zbog čega, za sada, ne postoji mogućnost ocjene postojanja odgovornosti tuženika za nastup štetnog događaja i naknadu nastale štete tužitelju.

Iz tih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 20. studenog 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.