Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-194/2011-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal; tenant failed to move in, thus never acquiring tenancy rights under Housing Law.

Case Number Rev-x-194/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court judgment that rejected a claim for payment of a tenancy right. The court found that the appellant, who received a tenancy decision in 1989, never actually moved into the apartment, only performing repairs and suffering a fire. Consequently, the court ruled that the appellant did not acquire tenancy rights under the Housing Law because the statutory requirement of actual entry was not met.

Legislator headnote

AI generated

čl. 59. st. 1. Zakona o stambenim odnosima; čl. 92. Zakona o stambenim odnosima; Stanarsko pravo stječe se isključivo danom stvarnog useljenja u stan, a ne posjedovanjem ili obavljanjem radova na uređenju prostora, te se pravo gubi ako se ne useli u zakonskom roku.

Keywords

AI generated
tenancy rights acquisition actual entry requirement Housing Law provisions revocation of tenancy property ownership dispute appellate review standard statutory time limits

Cited Legislation

AI generated
čl. 59. st. 1. Zakona o stambenim odnosima
čl. 92. Zakona o stambenim odnosima
čl. 55. Zakona o stambenim odnosima
Pri tome se tužitelj pogrešno poziva na odredbu čl. 55. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 52/74) s obzirom da se u konkretnom slučaju ima primjenjivati Zakon o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85), koji ne sadrži odredbu takvog sadržaja.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 194/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Bulja, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. S., iz P., kojeg zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženika-protutužitelja O. š. V. N., radi sklapanja ugovora, utvrđenja isplate i iseljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2216/10 od 6. rujna 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2284/08 od 2. ožujka 2010., u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2284/08 od 2. ožujka 2010. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži nalaganje tuženiku isplate 54.495,91 EUR u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate ili isplatiti 400.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanom u toč. I. izreke presude. Nadalje je toč. II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tužitelju isplatiti iznos kunske protuvrijednosti 30.000,00 EUR prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom koje teku od 2. veljače 2010., dok je pod toč. III. izreke odbačen protutužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tužitelju iseljenje iz stana, bivše područne škole u G.. Nadalje toč. IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-2216/10 od 6. rujna 2010. odbijena je žalba tužitelja-protutuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2284/08 od 2. ožujka 2010. u dijelu pod toč. I. i IV. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na nalaganje tuženici isplate 54.495,91 EUR u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom ili platež 400.000,00 kn sa zateznom kamatom. Ujedno je odlučeno da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i dosudi mu zatraženi parnični troškovi ili podredno da se ukinu pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu kunske protuvrijednosti stana (kuće – dalje: stan) a što temelji na činjenici stjecanja stanarskog prava na istoj, te njegovim pravo da istu kupi temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelju dodijeljen predmetni stan odlukom tuženika 24. svibnja 1989. radi rješavanja njegovih stambenih problema, da je tužitelj stupio u posjed predmetnog stana, da je započeo sa uređenjem stana kojom prilikom je 21. siječnja 1990. izbio požar na krovnoj konstrukciji spornog objekta i da tužitelj nikada nije uselio u sporni stan.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj na predmetnom stanu nije stekao stanarsko pravo jer u isti nikada nije uselio pa slijedom toga odbijaju tužbeni zahtjev na isplatu protuvrijednosti predmetnog stana.

Odredbom čl. 59. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO) propisano je da se stanarsko pravo stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, a odredbom čl. 92. ZSO određeno je da osoba koja se bez opravdanog razloga ne useli u stan koji joj je dat na korištenje u roku od 30 dana od dana kada joj je omogućeno useljenje, gubi pravo na useljenje u stan. Imajući na umu sadržaj odredbe čl. 59. st. 1. ZSO i odredbe čl. 92. ZSO te činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, od kojih ovaj sud polazi odlučujući o reviziji, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije stekao na spornom stanu takvo pravo koje bi imalo za posljedicu obvezu tuženika na isplatu protuvrijednosti predmetne nekretnine.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužitelj nikada nije uselio u predmetnu stan, a što tužitelj tijekom postupka niti ne osporava, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu, pri čemu se ne smatra useljenjem u smislu odredbe čl. 92. ZSO vršenje radova na uređenju stana a isto tako ni posjed stana u smislu građanskog prava. Stoga navodi tužitelja istaknuti u tom pravcu ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Pri tome se tužitelj pogrešno poziva na odredbu čl. 55. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 52/74) s obzirom da se u konkretnom slučaju ima primjenjivati Zakon o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85), koji ne sadrži odredbu takvog sadržaja.

Prema tome nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. prosinca 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.