I Kž-162/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 162/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. studenog 2006. broj K-35/06-19, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e:

I) U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, te izriče da je opt. D. G. djelima opisanim pod točkama 1. i 2. izreke presude počinio jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 129/00).

II) Uslijed odluke pod I), i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se opt. D. G. na temelju čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od trideset dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim opt. D. G. zbog dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga, i to jednog iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ, opisanog u toč. 1. izreke te presude, a jednog iz čl. 173. st. 1. KZ, opisanog u toč. 2. izreke te presude, te mu je za svako od tih djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, temeljem tih zakonskih propisa, a uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, kaznu zatvora u trajanju od trideset dana, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ po tom propisu kaznu zatvora također u trajanju od trideset dana, pa ga primjenom čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. U tu mu je kaznu na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. studenog 2006. do 28. studenog 2006.

I Kž 162/07-3

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga marihuana ukupne težine od 2,88 g.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02; nastavno: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1 do 7 ZKP.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik, naznačujući da se žali zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba je osnovana.

Državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud ostvario povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP, prekoračivši ovlasti koje ima po zakonu, budući je optuženiku utvrdio dvije pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po trideset dana, da bi ga potom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Time je povrijedio odredbu čl. 60. st. 1. toč. c) KZ jer je tako izrečena jedinstvena kazna veća čak i od zbroja utvrđenih pojedinačnih kazni, iako ne bi smjela odgovarati niti tom zbroju.

Prije svega, treba reći da je preispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, a povodom žalbe državnog odvjetnika, utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP, jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Stoga je trebalo prvostupanjsku presudu preinačiti u pravnoj oznaci djela na način opisan u toč. I) izreke ove presude.

Naime, prema izreci prvostupanjske presude, činjeničnom i pravnom opisu, te pravnoj oznaci inkriminiranih djela (sve preuzeto iz optužnice), proizlazi da je optuženik proglašen krivim za dva kaznena djela, i to neovlaštene proizvodnje tvari koje su proglašene opojnom drogom, opisano pod toč. 1. izreke, tako „što je točno neutvrđenog dana u proljeće 2006. u lončanici u vrtu obiteljske kuće u B., …, zasadio neutvrđenu količinu sjemenki indijske konoplje od kojih je do dana 26. lipnja 2006. izniklo 3 stabljike visine 20-37 cm, čiji su listovi sadržavali više od 0,3 % THC“, i neovlaštenog posjedovanja opojne droge, opisanog pod toč. 2. izreke te presude, počinjenog tako što je „dana 26. lipnja 2006. u obiteljskoj kući u B., …, zatečen kako drži jedan paketić sa suhosmeđom biljnom tvari težine 1 g, koja je sadržavala THC“, pa da je time proizvodio i posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama i počinio kaznena djela protiv zlouporabe opojnih droga, opisana i kažnjiva u čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, i u čl. 173. st. 1. KZ.

Međutim, bez obzira što je aktivnost optuženika razdvojena u dva činjenična segmenta, koja su po ocjeni državnog odvjetništva i suda činila dva zasebna kriminalna ponašanja, radi se o situaciji u kojoj sveukupna djelatnost optuženika sadržana u obje inkriminacije predstavlja jednu životnu cjelinu (karakterizirana ovdje i vremenskom i

I Kž 162/07-3

mjesnom povezanošću), te čini prividni realni stjecaj. Nema sumnje da optuženik s dvije radnje ostvaruje dva zakonska opisa djela, ali između tih radnji i suštine tih djela postoji poseban međusobni odnos kumulacijom zakonskih bića, koja s vrijednosnog stajališta čine određeno jedinstvo i cjelinu, ali tako da taj odnos (konsumpcije) prema pravnoj teoriji i prihvaćenoj sudskoj praksi dovodi do isključenja jednog propisa kao posljedice primjene drugog propisa, odnosno do isključenja jednog zakonskog bića (sporednog) po drugom zakonskom biću (glavnom). Ovo stoga što glavni propis kao glavno djelo u potpunosti obuhvaća kriminalni sadržaj cjelokupne inkriminirane aktivnosti sadržane u dva zasebna činjenična opisa. Stoga je po pravilnoj primjeni kaznenog zakona djelatnost optuženika valjalo i pravno označiti samo kao jedno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ (a ne kao dva djela), pa nije bilo mjesta primjeni odredaba o stjecaju kaznenih djela iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ.

S obzirom na takvu pravnu kvalifikaciju, budući je optuženik sada proglašen krivim za jedno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZIDKZ, trebalo je preinačiti i odluku o kazni. Iako državni odvjetnik u žalbi navodi da je sud odlukom o kazni prekoračio ovlasti koje ima po zakonu (s obzirom da trajanje izrečene jedinstvene kazne zatvora premašuje zbroj pojedinačno utvrđenih kazni zatvora) i time počinio povredu iz čl. 368. toč. 5. KZ, upravo zbog vrste povrede kaznenog zakona na koju se ukazuje, žalba se nužno reflektira i na odluku o kazni, te je u tom dijelu osnovana.

Postupajući, dakle, po službenoj dužnosti uslijed izmjene pravne kvalifikacije, te prihvaćajući osnovanom žalbu državnog odvjetnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je cijenio brojne pravilno utvrđene olakotne okolnosti (optuženikovo priznanje, iskreno držanje pred sudom, sudioništvo u Domovinskom ratu za koje je i odlikovan Spomenicom i tijekom kojeg je višestruko ranjavan, te teško narušeno zdravlje), kao i činjenicu da je predmet tog kaznenog djela mala količina opojne droge marihuana (što svakako umanjuje težinu počinjenog kaznenog djela), koji podaci u svojoj ukupnosti, a uz izostanak otegotnih okolnosti, te respektirajući da nema podataka da bi opojna droga koja je bila predmetom proizvodnje bila namijenjena za daljnju prodaju, već obrnuto, za osobnu konzumaciju optuženika, zaključio da sve izneseno opravdava primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, jer predstavlja posebno izražene olakotne okolnosti, pa je stoga temeljem čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. KZ, optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od trideset dana, što je najmanja moguća kazna za takvo kazneno djelo. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. ZKP, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.