Rev-2153/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2153/1991-2

Broj: Gzz 43/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Žuvela Mladena kao predsjednika vijeća, te Crnić Ivice, Crnić Zlatka, Vekić Miroslave i Milošević Vesne kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj

,

stvari tužitelja Z. B., urara iz P., kojeg zastupa punomoćnik K. J., odvjetnik iz P., protiv tuženika Tvornica obuće P. iz T., kojeg zastupa punomoćnik O. S., odvjetnik iz P., radi predaje na korištenje i zaključenja ugovora o zakupu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 20. ožujka 1991. godine posl. br. Gž- 347/91-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli do 19. veljače 1991. godine posl. br. P-1506/90-30 kao i o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Javnog tužilaštva Hrvatske od 14. svibnja 1991. godine posl. br. Gt-374/91, protiv presude Okružnog suda u Puli od 20. ožujka 1991. godine posl. br. Gž- 347/91-2, u sjednici održanoj dana 23. listopada 1991. godine

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Okružnog suda u Puli posl. br. Gž- 347/91-2 od 20. ožujka 1991. godine i predmet se vraća istom vijeću drugostepenog suda na ponovno sudjenje.

Ostavlja da se o troškovima nastalim u drugostepenom postupku odluči u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženiku je naloženo da tužitelju preda na korištenje kao poslovni prostor za urarsku djelatnost 12 m[2] poslovnog prostora u P., taj prostor opremiti prema zadanim urbanističkim uvjetima kako bi prostor mogao odgovarati namjeni, dakle, taj prostor odvojiti od sadašnje prodavaone cipela kao i zaključiti ugovor o zakupu za 12 m[2] poslovnog prostora na neodredjeno vrijeme sa tužiteljem te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.769,50 dinara.

Drugostepenom presudom preinačena je prvostepena presuda tako da je navedeni tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Naprotiv, tužitelju je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 9.500 dinara.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP) iz čl. 354. st. 1. i 354. st. 2. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu tako da potvrdi prvostepenu presudu, a podredno da pobijanu i prvostepenu presudu ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Na reviziju tužitelja odgovorio je tuženik koji smatra da revizija nije osnovana i zato predlaže da je revizijski sud odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji tužitelja.

Javni tužilac Hrvatske podnio je protiv drugostepene presude zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Javni tužilac Hrvatske predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu Okružnog suda u Puli na način da odbije žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu.

Tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti su osnovani.

Drugostepeni sud, u razlozima pobijane presude, navodi da je prvostepeni sud svoju odluku donio uz obrazloženje - da je tužena preuzela obvezu odvajanja i adaptacije spornog prostora u … (od svoje prodavaonice) - da se s tom obvezom složio i tužitelj i da je takvu obvezu tužena dužna izvršiti prema odredbi čl. 17. Zakona o obveznim odnosima.

Takav zaključak prvostepenog suda drugostepeni sud nije prihvatio, smatrajući utvrdjenim da tužitelj nije prihvatio ponudu tuženice da mu ona dade na korištenje prostor u … u P.. Zbog toga žalbeni sud nalazi da tuženica nije u obvezi prema tužitelju, pa odbija tužbeni zahtjev. Taj sud odbio je tužbeni zahtjev i zato jer utvrdjuje da je volja stranaka bila da tužitelj iseli iz poslovnih prostorija u … u P. i to dobrovoljno i odmah kako bi tuženica mogla odmah početi graditi robnu kuću. Nadalje utvrdjuje da do takovog iseljenja tužitelja nije došlo. Naprotiv, da je tužitelj prisilno iseljen iz tog prostora na osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Pult br. P-1468/85-10 od 4. prosinca 1986. godine. Drugostepeni sud smatra da nije ispunjen uvjet dobrovoljnog iseljenja tužitelja pa da prema tome niti tuženice više nema, ako je i postojala, nikakvu obvezu osigurati tužitelju novi poslovni prostor na osnovi sporazuma iz 1978. ili 1979. godine.

Takvo stajalište drugostepenog suda, barem zasad, ne bi se moglo prihvatiti.

Činjenicu da stranke nisu sklopile ugovor 1978. ili 1979. godine, kojim se tuženik obvezao tužitelju osigurati poslovni prostor za urarsku radnju, drugostepeni sud utvrdjuje prvenstveno na osnovi iskaza tužitelja Z. B. (tada tuženika) u predmetu Općinskog suda u Puli pod posl. br. P- 1180/79. Te izjave tuženika nisu uopće bile predmet razmatranja pri prvostepenom sudu, niti je prvostepeni sud ocijenio sadržaj navedenog predmeta s tog osnova.

Jednako tako prvostepeni sud uopće nije ocjenjivao navodnu volju stranaka da tužitelj Z. B. iseli iz svog ranijeg poslovnog prostora, u novi poslovni prostor, u okviru prodavaonice P. zato da bi se tuženici omogućila izgradnja robne kuće, odmah. Tu činjenicu utvrdio je drugostepeni sud iako nije proveo raspravu, što je trebao učiniti u smislu čl. 362. ZPP.

U pravu su revident i Javni tužilac Hrvatske kad prigovaraju takovom postupanju drugostepenog suda. Postupajući na navedeni način drugostepeni sud je na temelju ocjene dokaza, koji uopće nisu bili predmet rasprave pred prvostepenim sudom, utvrdio drugačije činjenično stanje i na temelju tako utvrdjenog činjeničnog stanja drugačije sudio (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373. ZPP). Pri tome drugostepeni sud nije proveo drugostepenu raspravu što je trebao učiniti u smislu čl. 362. ZPP. Takovim postupanjem drugostepeni sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.385. st. 1. t. 2. ZPP na koju ukazuje revident odnosno iz čl. 404. st.1. t. 1. ZPP na koju ukazuje Javni tužilac Hrvatske. Drugostepeni sud, ako ocijeni da navodi žalbe ukazuju da je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrdjeno, dužan je ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovno sudjenje (čl. 370. st. 1. ZPP) ili sam provesti raspravu (čl. 362. ZPP. U takovoj situaciji drugostepeni sud nije ovlašten, bez održavanja rasprave, utvrditi drugačije činjenično stanje i na temelju tako utvrdjenog činjeničnog stanja drugačije suditi. U ovom slučaju ne radi se niti o pogrešnoj ocjeni isprave ili posredno izvedenog dokaza pred prvostepenim sudom, jer prvostepeni sud uopće navedene isprave nije ocjenjivao sa navedenog stajališta. Zato se ne može prihvatiti niti tvrdnja iznesena u pobijanoj presudi da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrdjeno ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 373. st. 4. ZPP), a na kojem propisu drugostepeni sud zasniva svoju odluku.

Prema propisu čl. 394. st. 1. ZPP i č l. 408. st. 2. ZPP drugostepenu presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti istom vijeću drugostepenog suda na ponovno sudjenje.

U ponovljenom postupku drugostepeni sud će ocijeniti da li žalbeni razlozi ukazuju da radi pravilnog utvrdjenja činjeničnog stanja, treba održati novu glavnu raspravu pred prvostepenim sudom ili će sam održati tu raspravu (čl. 370. ZPP).

Odluka o troškovima nastalim u revizijskom postupku zasniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 23. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Žuvela Mladen v.r.