Revr-265/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-265/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića, Tome Gložinića i mr. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz V. G., koga zastupa S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. Z. d.o.o. Z., koga zastupa B. P., odvjetnik u Z., radi zaštite prava iz radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. studenog 2001. godine broj Gž-4811/00-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 1. veljače 2000. godine broj P- 656/97, u sjednici održanoj dana 17. listopada 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikovog izvanrednog otkaza tužitelju od 23. rujna 1997. godine broj 4577-21/1997, za vraćanje na posao, za isplatu 77.682,08 kn na ime neisplaćena plaće sa zateznim kamatama, te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 9.095,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je:

- da je tužitelj 4. travnja 1996. godine sklopio sa tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova čuvara,

- da je tuženik tužitelju 23. rujna 1997. godine otkazao ugovor o radu temeljem odredbi čl. 107. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje u tekstu ZR) zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer je 11. rujna 1997. godine bio pod utjecajem alkohola na radnom mjestu – porta tehničke baze, zbog čega ga je voditelj smjene udaljio s radnog mjesta,

- da je tužitelj izbjegao podvrći se alkotestu, jer je bez odobrenja napustio prostoriju u kojoj se trebalo izvršiti alkotestiranje, i radno mjesto,

- da je time tužitelj poremetio proces rada, jer se zbog njegovog udaljenja s radnog mjesta morao pozvati drugi radnik,

- da je tužitelju sukladno čl. 110. st. 2. ZR omogućeno da pred direktorom tuženika 17. rujna 1997. godine iznese svoju obranu,

- da se tuženik prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji kod tuženika obavlja funkciju radničkog vijeća,

- da je 18. lipnja 1996. godine tuženik tužitelju uputio upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza u slučaju opetovanog kršenja radne obveze, zbog konzumiranja alkohola s obzirom da su tužitelju bili povjereni poslovi čuvanja osoba i imovine kod tuženika,

- da je protiv tužitelja zbog istog razloga ranije vođen stegovni postupak. Ocijenivši da je osporena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja donesena u skladu sa odredbama čl. 107. ZR nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Alkoholiziranog radnika čuvara u zračnoj luci svakako u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja razlog za izvanredni otkaz u smislu čl. 107. st. 1. ZR (priroda radnog mjesta čuvara – portira ne dopušta da portir bude pod utjecajem alkohola).

Odredba čl. 64. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine”, broj 59/96) zabranjuje uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore, a prema odredbi čl. 65. st. 1. istog zakona poslodavac je dužan privremeno udaljiti s mjesta rada zaposlenika koji je na radu pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti, a prema odredbi st. 3. istog zakonskog članka ako zaposlenik odbije pristupiti provjeri smatra se da je pod utjecajem alkohola.

U smislu odredbe čl. 76. st. 1. Pravilnika o radu tuženika radnik je dužan na zahtjev rukovoditelja odnosno ovlaštene osobe pristupiti alkotestu, a tužitelj navedenom prilikom postupio je protivno toj odredbi.

Ne opravdava tužitelja tvrdnja da je smatrao da će alkotest nad njim provesti nestručna osoba.

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti osporenog izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelja, a s tim u vezi nije osnovan niti zahtjev za vraćanje tužitelja na rad i isplatu plaće nakon izvanrednog otkaza ugovora o radu.

Nižestupanjske presude sadrže dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, nisu proturječne izvedenim dokazima, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), kako smatra tužitelj.

S obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. listopada 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.