Rev-591/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 591/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. M. iz P., zastupanog po skrbniku R. M. iz P., T. P., socijalnom radniku i D. A., dipl. pravniku, djelatnicima Centra za socijalnu skrb P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1427/2007 od 18. veljače 2008., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-314/06 od 08. lipnja 2007., u sjednici održanoj 15. rujna 2009.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika D. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana iz osnova pretrpljene nematerijalne štete isplati iznos od 100.000,00 kuna, i to za fizičke bolove iznos od 23.000,00 kuna, za strah 15.000,00 kuna, za duševne bolove zbog naruženosti 12.000,00 kuna, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 50.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja po stopi od 15% godišnje teče od 8. lipnja 2007. godine do isplate.

II. Odbija se tužitelj s daljnjim dijelom glavnice tužbenog zahtjeva na ime naknade nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa od 100.000,00 kuna pa do 145.000,00 kuna, tj. za iznos od 45.000,00 kuna s kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 19.502,60 kuna.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„1. Odbija se žalba tuženika u cijelosti, te djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kninu broj P-314/06 od 08. lipnja 2007. godine u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke – kojom je tužitelju na ime nematerijalne štete dosuđen ukupan iznos od 100.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi od 15% godišnje teče od dana 08. lipnja 2007. godine do isplate, kao i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 30.000,00 kuna, sa kamatom na taj iznos (dio točke II. izreke).

Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačuje se prvostupanjska presuda u odbijajućem nepotvrđenom dijelu točke II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke) i sudi:

„Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete, pored iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom, i daljnji iznos od 15.000,00 kuna, i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 7.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kuna, te za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti iznos od 3.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi od 15% godišnje teče od dana 08. lipnja 2007. godine do isplate.

Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.059,09 kuna.“

Protiv dijela presude suda drugog stupnja i to onom kojim je odbijena žalba tuženika glede odluke suda prvog stupnja o visini tužbenog zahtjeva s naslova naknade nematerijalne štete zbog duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti tuženik izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama određeno navedenih razloga sukladno odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/01, 91/92, 112/99, 88701, 117/03, 88/02, 2/07, 84/08 i 96/08 – dalje: ZPP).

U ovom postupku nije bilo sporno da je dana … 1994. u selu Š. kraj R., u ugostiteljskom objektu „F.“ tuženik pucao u tužitelja iz pištolja te mu nanio teške tjelesne ozljede – prostrjel desne laktne kosti, prsnog koša i gornjeg dijela trbuha s ozljedom desnog jetrenog režnja, svoda ošita obostrano, želuca i lijevog zavoja poprečnog debelog crijeva, kao i da je tuženik pravomoćnom presudom Vojnog suda u Rijeci od 12. listopada 1994. proglašen krivim za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Također, nije bilo sporno da tužitelj ničim nije doprinio nastanku predmetne štete.

U ovoj fazi postupka odgovornost tuženika nije sporna.

Iz podataka u spisu razvidno je da je na okolnost posljedica koje su zadobivene povrede trajno ostavile kod tužitelja proveden je dokaz vještačenjem po vještacima liječničke struke dr. B. Z. i dr. A. C. (list 64 do 69 spisa).

Tuženik je prigovorio nalazu podneskom od 18. travnja 2005. (list 123 spisa).

Slijedom prigovora tuženika sud prvog stupnja je na ročištu od 22. studenog 2006. (list 172 spisa) pribavio dopunu nalaza i mišljenja vještaka koja su dana usmeno na zapisnik, a u kojoj dopuni su vještaci odgovorili na prigovore tuženika.

Tuženik je podneskom od 9. siječnja 2007. (list 178 spisa) prigovorio dopuni nalaza vještaka no kako je to razvidno iz sadržaja podneska nije predlagao nove dokaze, na navode svog prigovora.

Tuženi u suštini prigovora nalazu i mišljenju vještaka i utvrđenju suda na temelju nalaza vještaka da je posttraumatski stresni poremećaj (dalje PTSP) kod tužitelja posljedica stresa iz štetnog događaja, a ne i izlaganja stresu tužitelja tijekom Domovinskog rata i ranjavanja prije štetnog događaja.

Prema ocjeni ovog suda pogrešno tuženik smatra da je činjenica postojanja PTSP-a kod osobe koja je izložena ranjavanju i stresu izazvanog ranjavanju notorna činjenica koju temeljem čl. 221. st. 4. ZPP-a ne treba dokazivati jer se ne radi o općepoznatoj činjenici da svako ranjavanje kod svake osobe ima za posljedicu nastanak PTSP-a.

Stoga kako tuženik nije na okolnost svojih prigovora predlagao daljnje dokaze , to su sudovi temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a glede postojanja i uzroka trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužitelja pravilno primijenili citirane odredbe ZPP-a.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti i presuditi kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.