Rev-1472/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1472/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. A. iz B., protiv tuženog K. Z. iz G., koga zastupa punomoćnik dr. Z. M., odmetnik iz G., radi priznanja prava suvlasništva nekretnina i pokretnina, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 22. lipnja 19,89. br. Gž-1188/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 24. lipnja 1988. br. P-I63/83-39, u sjednici održanoj dana 4. prosinca 1990,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom suđeno je:

"I. Tuženi K. Z. iz G., dužan je priznati da je tužiteljica M. A. iz B., suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina koje dolaze upisane u z.k.ul. broj 1182 k.o. K. koje se sastoje od čkbr. 547 oranica P. sa 278 čhv. čkbr. 548 oranica P. sa 156 čhv., kao i klijeti koja se na tim nekretninama nalazi, pa je slijedom toga dužan izdati joj tabularnu ispravu sposobnu za uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina u 1/2 dijela na ime tužiteljice, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao što je i dužan dozvoliti joj da se suvlasnička zajednica razvrgne po načelima izvršnog postupka.

II. Tuženi K. Z. dužan je priznati da je tužiteljica M. A. suvlasnica u 1/4 dijela na jednom osobnom automobilu marke "Citroen GS", reg. broj …, godina proizvodnje 1976., pa joj je slijedom toga dužan dozvoliti da se suvlasnička zajednica razvrgne po načelima izvršnog postupka.

III. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva nekretnina i pokretnina bliže navedenih u stavu I i II izreke presude do jedne polovice dijela, a iznad presuđene jedne četvrtine dijela prava suvlasništva, tužiteljica se odbija.

IV. Utvrđuje se da tuženom K. Z., kao protutužitelju pripada s tužiteljicom M. A. kao protutuženom pravo suvlasništva u omjeru od 2/3 dijela za tuženog i 1/3 dijela za tužiteljicu na jednoj drvenoj garaži, jednoj dnevnoj sobi, jednoj spavaćoj sobi, jednom stroju za pranje rublja, jednoj trajno žarećoj peći, jednom tranzistoru kazetofonu, jednom televizoru crno bijelom, jednom hladnjaku od 200 litara s frizerom od 50 litara, jednom kombiniranom štednjaku, jednoj uljnoj peći, jednom lusteru, jednom dvosjedu, jednom kuhinjskom stolu sa 4 stolca, pa se protutuženoj nalaže da mu navedene stvari preda u suposjed i dozvoli diobu toga suvlasništva prema navedenim omjerima, u roku od 15 dana.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove parnice."

Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude drugostepeni sud je potvrdio pobijeni dio za 2/6 do 1/2 (za 1/3) u odnosu na nekretnine navedene u toč. I izreke prvostepene presude a ukinuo za 1/6 i u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženi je izjavi o reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se ukine.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano se u reviziji tvrdi da je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i da je svoju odluku zasnovao bez održane rasprave na činjenicama i dokazima koji nisu bili raspravljeni pred prvostepenim sudom, pa da je time učinio bitnu povredu iz st. 1. čl. 354. u vezi čl. 373. ZPP.

Prvostepeni sud uopće nije preinačio prvostepenu presudu već je samo djelomično za 2/6 (1/3) spornih nekretnina potvrdio prvostepenu presudu a za 1/6 pobijanog dijela prvostepenu presudu ukinuo.

Nesporno je da je vanbračna zajednica stranaka trajala od 1971. do 1981. godine, zatim je nesporno da su i tužiteljica i tuženi bili u radnom odnosu i da su kroz čitavo vrijeme trajanja vanbračne zajednice vodili zajedničko domaćinstvo i zajednički obavljali sve poslove i zajednički vodili brigu o odgoju njihovog djeteta.

Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja i po mišljenju ovog revizijskog suda drugostepeni sud je izveo pravilan zaključak da je tužiteljičin doprinos u stjecanju spornih nekretnina najmanje 1/3.

Tuženi neargumentirano u reviziji tvrdi da doprinos tužiteljice može biti najviše do 1/4 a da je čak taj udio i manji.

Neosnovano tuženi tvrdi da je kod ocjene doprinosa stranaka u stjecanju spornih nekretnina drugostepeni sud temeljio svoju odluku samo na omjeru osobnog dohotka stranaka iz radnog odnosa.

Tuženi nije u pravu kada osporava tužiteljici udio u stjecanju spornog vinograda tvrdnjom da je u kupoprodajnom ugovoru samo on naveden kao kupac i da je to dokaz da je kupljen njegovim (posebnim) sredstvima.

Okolnost da je samo tuženi naveden kao kupac a ne i tužiteljica, sama po sebi nije dokaz da je sporni vinograd kupljen posebnim sredstvima tuženog i da zbog toga ne spada u zajedničku imovinu.

Kad tuženi nije dokazao da je vinograd kupljen iz njegove posebne imovine, a nesporno je da je kupljen za vrijeme trajanja vanbračne zajednice onda i tužiteljici treba priznati doprinos u stjecanju te nekretnine.

Dakle, iz izloženog slijedi da materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tuženog kada je tužiteljičin doprinos za sada u stjecanju spornih nekretnina utvrđen u omjeru od 1/3, pa kako u postupku nije učinjena ni bitna povreda na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP), znači da se nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 4. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović , v.r.