I Kž-739/2002-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 739/02-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. K. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 14. svibnja 2002. godine broj K-15/02, u sjednici održanoj dana 24. veljače 2005. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića i branitelja opt. N. M., odvjetnika D. L., iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se prihvaća žalba opt. I. S., te se u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenoj sankciji, tako da se kazneno djelo za koje je opt. I. S. oglašen krivim pod toč. 8 izreke pobijane presude, pravno označuje kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a i u vezi čl. 38. KZ-a, te se taj optuženik za ovo kazneno djelo, temeljem citiranih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 173. st. 8. i čl. 58. st. 2. KZ-a, oslobađa od kazne, dok mu se za kazneno djelo iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. i čl. 38. KZ-a za koje je oglašen krivim pod toč. 3 izreke pobijane presude, temeljem tog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ-a, izriče kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, a temeljem čl. 67. st. 1. KZ-a, primjenjuje se uvjetna osuda i izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od dvije godine pod uvjetom da optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

U slučaju opoziva izrečene uvjetne osude, opt. I. S. će se u izrečenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 12. ožujka do 14. ožujka 2002. godine.

II U ostalom dijelu žalbu opt. I. S., te u cijelosti žalbe opt. B. K., opt. D. Š., opt. N. M. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

I Kž 739/02-7

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. B. K. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, te je uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Opt. D. Š. također je oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a za koje mu je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, te je oglašen krivim još za četiri kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ-a i čl. 33. KZ za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne od po šest mjeseci za svako djelo, te za kazneno djelo pokušaja teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ-a također kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Opt. N. M. oglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva u pomaganju iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 38. KZ-a, te je uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Konačno, opt. I. S. oglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe u pomaganju iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ-a i čl. 38. KZ-a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 38. KZ-a, za što mu je, također uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Optuženicima B. K. temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 15. veljače 2002. do 14. svibnja 2002. godine, opt. D. Š. uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 18. ožujka 2002. do 14. svibnja 2002. godine, dok je opt. N. M. i opt. I. S. uračunato vrijeme od 12. ožujka 2002. do 14. ožujka 2002. godine.

Temeljem čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP), odlučeno je da opt. B. K. i opt. D. Š. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplate solidarno ošt. INI industriji nafte, Poslovnica u Bjelovaru, iznos od 5.390,70 kn, dok je ošt. I. P. upućen da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Temeljem čl. 122. st. 1. i 4. ZKP-a, opt. B. K. i opt. D. Š. oslobođeni su dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, dok su opt. N. M. i opt. I. S. dužni podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.687,90 kn, a s naslova paušala platiti svaki po 500,00 kn. Pobijana presuda sadrži i odbijajući dio u odnosu na opt. B. K. protiv kojeg je, sukladno čl. 353. toč. 3. ZKP-a, odbijena optužba zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ-a, ali taj dio prvostupanjske presude nije ožaljen.

Protiv te presude žale se svi optuženici i državni odvjetnik.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na opt. B. K., s prijedlogom da se presuda u odnosu na njega preinači i osudi ga se na strožu zatvorsku kaznu.

Žalbu je podnio opt. B. K. po svojoj braniteljici B. J., odvjetnici iz B., također zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njega blaže kazni.

I Kž 739/02-7

Odgovor na žalbu opt. B. K. podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba tog optuženika kao neosnovana odbije.

Žali se opt. D. Š. po svom branitelju A. J., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na njega ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se ta presuda preinači i njemu izrekne blaža kazna.

Žalbu je također podnio opt. N. M. po svom branitelju Z. K., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i taj optuženik oslobodi od optužbe, odnosno, da se presuda ukine i u pobijanom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje. Stavljen je prijedlog da se branitelj optuženika obavijesti o sjednici ovog vijeća.

Opt. I. S. se žali po svom branitelju H. M., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na njega ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači i ovom optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija tako da ga se za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a oslobodi od kazne, a za kazneno djelo iz čl. 217. st. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ-a da mu se primjeni uvjetna osuda.

Državni odvjetnik je podnio i odgovor na žalbu opt. I. S., s prijedlogom, da se žalba tog optuženika zbog odluke o kazni uvaži i preinači prvostupanjska presuda u pravcu žalbenog prijedloga.

Prije održavanja sjednice vijeća, u smislu čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a spis je vraćen s prijedlogom da se žalbe svih optuženika kao neosnovane odbiju, dok da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića, te branitelja opt. N. M., odvjetnika iz Z. D. L., po punomoći.

Žalba opt. I. S. je djelomično osnovana, dok su ostale žalbe neosnovane.

O žalbenom osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka

Taj žalbeni osnov ističu opt. D. Š. i opt. I. S., ali u obrazloženju svojih žalbi za to ne navode razloge, pa kako niti ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a sud takovih povreda nije našao, to ovi žalbeni osnovu nisu ostvareni.

Nije u pravu niti opt. N. M. kada tvrdi da su u obrazloženju pobijane presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezano za postojanje njegove svijesti o tome da će ostali

I Kž 739/02-7

supočinitelji doista izvršiti kazneno djelo razbojništva uz uporabu oružja. Nasuprot tome, sud je na str. 19, pasus IV, dao iscrpne razloge o postojanju subjektivnog elementa na strani tog optuženika, kao pomagača pri izvršenju kaznenog djela razbojništva, na koje razloge se upućuje žalitelj, pa istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a nije počinjena.

O žalbenom osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Opt. D. Š. smatra pogrešno utvrđenim da bi on bio počinitelj kaznenog djela razbojništva uz uporabu vatrenog oružja, jer on nije nikom prijetio, a kritične prilike je kod sebe imao samo lažni metalni pištolj. Prema tom žalitelju, ovdje se radi o običnoj krađi, a predaja novca od strane uposlenika pumpe bila je dobrovoljna, dok sve radnje koje su poduzeli suizvršitelji opt. B. K. i mlt. T. R. predstavljaju eksces za koji oni moraju odgovarati. U odnosu na kaznena djela teške krađe provalom, smatra da ih je počinio kao puki izvršitelj naloga mlt. T. R. koji je bio inicijator i vođa. Osim toga, pogrešno je utvrđena vrijednost predmeta otuđenih iz kuće ošt. M. V. djelom pod toč. 4 izreke u visini od 18.000,00 kn, jer se eventualno radi o ukupnoj vrijednosti od oko 1.800,00 kn. Sva kaznena djela počinio je pod utjecajem droge i alkohola, pa smatra da je propušteno utvrditi stupanj njegove ubrojivosti.

Ovakovi navodi žalbe nisu prihvatljivi. Prije svega, opt. D. Š. se u tijeku postupka očitovao krivim i priznao učin svih kaznenih djela, a njegovo priznanje učina kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a sukladno je obranama drugih optuženika, te iskazima djelatnika pumpe, svjedoka Z. J. i J. M. Govora nema o tome da bi djelatnici benzinske postaje "dobrovoljno" predali novac, kada je nedvojbeno utvrđeno da su optuženici maskirani i naoružani upali u tu postaju tražeći od prodavača novac, a opt. Š. sam priznaje da je izvadio novac iz blagajne. S obzirom da je opt. Š. zajedno sa drugim sudionicima pripremao i dogovarao počinjenje ovog kaznenog djela, te je, kako sam kaže, znao da mlt. T. R. pri sebi ima pravo oružje, tj. pištolj marke "Colt" kojim je prijetio djelatnicima pumpe, onda se ovdje ne može raditi o ekscesu u tuđem ponašanju, već o zajedničkoj i dogovornoj kriminalnoj djelatnosti s ciljem da se uz prijetnju oružja oduzme novac. Pored saznanja da barem jedan od optuženika ima pravo oružje, irelevantno je da li su i drugi bili naoružani, te s kakvim oružjem, jer svi zajedno učestvuju u radnji izvršenja djela i žele to djelo kao svoje. Time se u ponašanju ovog žalitelja stječu svi objektivni i subjektivni elementi bića kaznenog djela razbojništva kvalificiranog uporabom oružja.

Bezuspješno ovaj žalitelj pokušava umanjiti svoj doprinos pri učinu kaznenih djela tvrdeći da je postupao isključivo po nalogu mlt. T. R. Nasuprot tome, činjenica je da su njih dvojica zajedno izvršili seriju provala u tuđe kuće (ukupno pet kaznenih djela teške krađe), te nije vjerojatno da bi opt. Š., koji je tada imao 26 godina i već je bio osuđivan zbog imovinskih delikata, sebi dao naređivati i primati upute od maloljetnika. U svakom slučaju, to nije od utjecaja na postojanje samih kaznenih djela, već eventualno na odluku o kazni, a što ovdje nije slučaj.

Isto tako, vrijednost otuđenih predmeta iz kuće ošt. M. V. utvrđena je temeljem vjerodostojnog iskaza tog svjedoka, optuženik tijekom postupka to nije pobijao, a osim toga, s obzirom na količinu otuđenog zlatnog nakita i fotografskog aparata "Olympus", i ovaj sud smatra, da vrijednost tih predmeta u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn nije upitna.

I Kž 739/02-7

Konačno, nema sumnji niti u ubrojivost opt. Š. tempore criminis. Brojnost i smislenost poduzetih radnji, poglavito kod izvršenja kaznenog djela razbojništva gdje se optuženici prethodno maskiraju, uzimaju rezervnu odjeću, a potom uporabljenu odjeću spremaju u vreće s namjerom da ju spale, ukazuje na očuvanost njihovih psihofizičkih i mentalnih sposobnosti. Zbog toga je konzumacija droge i alkohola više imala poticajni, tj. stimulirajući efekt, negoli što je utjecala na stanje optuženikove ubrojivosti, pa nikakove potrebe za provođenjem psihijatrijskog vještačenja nema.

Opt. N. M. pobija činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, tvrdeći da on nije pomagao pri učinu kaznenog djela razbojništva opisanog pod toč. 1 i 2 izreke prvostupanjske presude. Iako priznaje da je svojim vozilom dovezao ostale sudionike u blizinu benzinske postaje gdje je izvršeno kazneno djelo, smatra da ta radnja nema pomagački značaj, budući se radi o maloj relaciji vožnje koju udaljenost su drugi optuženici mogli proći i pješke, pa njegovom vožnjom nije ostvaren bitan doprinos izvršenju kaznenog djela. Ovo poglavito kada se ima u vidu da se on, odmah po izlasku ostalih iz vozila, odvezao svojoj kući, a nije ih čekao. Ističe da nije znao da je mlt. T. R. bio naoružan pravim pištoljem, a kako su svi bili pijani i drogirani, uopće nije uzimao ozbiljnim da će oni izvršiti kazneno djelo razbojništva. Kako nije bilo svijesti o učinu kaznenog djela, smatra da se ne može raditi niti o pomaganju pri izvršenju tog djela.

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud smatra, da su sve činjenice pravilno i potpuno utvrđene.

Sud je pomno analizirao sve raspoložive dokaze i osnovano zaključio da je opt. M., u dogovoru s opt. Š., opt. K. i mlt. R., ovima pomogao pri izvršenju kaznenog djela razbojništva.

Iz suglasnih obrana opt. Š. i opt. K. jasno proizlazi da je upravo opt. M. angažirao opt. K. da zajedno sa ostalima počini kazneno djelo razbojništva na benzinskoj pumpi. To ne poriče niti opt. M., a isto ukazuje da je od samog početka bio upoznat sa planom za počinjenje djela i u njemu aktivno učestvovao. Nadalje, opt. M., suglasno drugim obranama, priznaje da je vozio mlt. R. njegovoj kući po oružje, potom ih je vozio do kuće opt. K. gdje su pripremali maske za lice, a priznaje i da im je donio svoju automatsku pušku koja je trebala biti upotrijebljena pri izvršenju djela, iako do toga nije došlo s obzirom da je oružje donio mlt. R. S tim u vezi neosnovani su prigovori žalbe da optuženik, navodno, nije znao da će djelo biti počinjeno uz uporabu vatrenog oružja. Opt. M. je cijele večeri bio u društvu sa ostalim počiniteljima, pa kada su oni znali da je mlt. R., osim dva lažna pištolja, donio i jedan pravi pištolj marke "Colt" call. 45, onda je to znao i opt. M.. Kod takovog stanja stvari, nikakove dvojbe nema da je opt. M., kada je dovezao vozilom ostalu trojicu počinitelja u blizinu benzinske postaje, dobro znao što oni namjeravaju učiniti. Duljina vožnje do lica mjesta ovdje nema nikakav značaj, a još manje činjenica da se ta relacija mogla proći i pješke. Pitanje bitnog doprinosa izvršenju kaznenog djela relevantno je za ulogu suizvršitelja, a ne i pomagača koji samo olakšava izvršenje tuđeg kaznenog djela.

Nakon ovako dogovorenog i pripremljenog kriminalnog ponašanja, čemu je čitavo vrijeme bio nazočan opt. M., bezuspješno se žalbom tvrdi da su optuženici djelovali "neozbiljno" zbog čega opt. M., u stvari, nije vjerovao da će oni doista izvršiti predmetno kazneno djelo. Sve da je on i sumnjao da ostali optuženici nemaju hrabrosti postupiti prema

I Kž 739/02-7

dogovorenom planu, to ga ne ekskulpira za poduzete vlastite radnje, tim više što je do izvršenja djela uistinu i došlo.

Stoga nikakove dvojbe u utvrđeno činjenično stanje nema.

Iako opt. I. S. podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući saslušanje djelatnika policije PU bjelovarsko-bilogorske A. P. i D. M. na okolnost njegovog bitnog doprinosa otkrivanju kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, treba reći da tu činjenicu sud prvog stupnja ionako uzima utvrđenom, zbog čega se daljnji dokazi u tom pravcu ukazuju nepotrebnim. S obzirom da se žalbom tog optuženika, u stvari, apelira na primjenu instituta oslobođenja od kazne u smislu čl. 173. st. 8. KZ-a, o istom će biti više riječi u okviru žalbenog osnova zbog odluke o kazni.

O žalbenom osnovu povrede kaznenog zakona

Bez obzira što se taj osnov formalno ističe u žalbama opt. Š., opt. M. i opt. S., ne radi se o toj povredi, već žalitelji pobijanjem utvrđenog činjeničnog stanja nalaze tzv. posrednu povredu materijalnog prava proizašlu iz pogrešno utvrđenih činjenica, a o tome je već ranije bilo riječi, te je ujedno odgovoreno i na ovaj žalbeni osnov.

Pri tome, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a, ovaj Vrhovni sud nije našao da bi prvostupanjskom presudom bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, osim u odnosu na opt. I. S.. Naime, kazneno djelo zlouporabe opojnih droga za koje je on oglašen krivim pod toč. 8 izreke prvostupanjske presude, nije pravilno označeno s obzirom da je u međuvremenu donesen Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji u čl. 25. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a predviđa blažu kaznu zatvora u rasponu od jedne do dvanaest godina. Zbog toga je pravilnom primjenom materijalnog prava za to kazneno djelo bilo potrebno prvostupanjsku presudu preinačiti i to djelo pravno označiti kao što je učinjeno ad. I izreke ove presude.

O žalbenom osnovu zbog odluke o kazni

Neosnovane su žalbe državnog odvjetnika i opt. B. K.

Opt. B. K. osuđen je zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a ovaj Vrhovni sud smatra, da je upravo ta kazna u svemu primjerena, neovisno što ju državni odvjetnik u svojoj žalbi smatra preblagom, a taj optuženik, pak, prestrogom.

Sve olakotne okolnosti u vidu optuženikove neosuđivanosti, priznanja djela, mladosti i teških obiteljskih prilika, dovoljno su cijenjene i one u svojoj ukupnosti doista predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje, suprotno mišljenju državnog odvjetnika, opravdavaju ublažavanje kazne ispod zakonom zapriječenog minimuma od tri godine zatvora. Međutim, kada se uzme u obzir da je taj optuženik udarcem pištolja ozlijedio prodavača Z. J., te kada se cijeni karakter djela kao i njegova povećana društvena opasnost, tada i ovaj Vrhovni sud smatra da nema opravdanja za još blaže kažnjavanje, kako se pledira u žalbi tog optuženika.

I Kž 739/02-7

Također, neosnovane su i žalbe opt. D. Š. i opt. N. M. u tom dijelu.

Opt. D. Š. pravilno su odmjerene kako pojedinačne, tako i jedinstvena kazna zatvora za počinjenih ukupno šest imovinskih kaznenih djela, od kojih je jedno kazneno djelo razbojništvo kvalificirano uporabom oružja. Taj optuženik je priznao učin svih kaznenih djela, pa i kaznenog djela razbojništva, što u kontekstu njegove mladosti i teških materijalnih prilika opravdava primjenu odredaba o ublažavanju kazne. Međutim, on je već osuđivan zbog imovinskih delikata što, i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, opravdava izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, budući da će samo takvom i tako odmjerenom kaznom biti izvršen potreban utjecaj na njega, ali i druge građane.

Što se tiče opt. N. M., treba reći, da je njemu za učin kaznenog djela izrečen minimum zatvorske kazne koji se uopće za predmetno kazneno djelo po zakonu može izreći, zbog čega ovaj sud ocjenjuje da su sve olakotne okolnosti već našle dovoljnog odraza, te da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine za počinjeno kazneno djelo razbojništva u pomaganju, pravilno odmjerena.

Drugačija je, pak, situacija kod opt. I. S. koji u svojoj žalbi opravdano ističe da su ostvareni elementi instituta oslobođenja od kazne, kao fakultativan osnov propisan u čl. 173. st. 8. KZ-a. Ovakovo stajalište optuženika podupire i državni odvjetnik u odgovoru na žalbu.

Naime, iako je sud prvog stupnja utvrdio da je optuženikovo priznanje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga u velikoj mjeri doprinijelo utvrđenju činjeničnog stanja, nije primijenio mogućnost da se optuženik za to djelo oslobodi od kazne, iako su za to postojali svi zakonski uvjeti. Iz podataka u predmetnom spisu, ali i temeljem izvršenog uvida u osuđujuću presudu ovog suda broj I Kž-608/02 od 17. travnja 2003. godine koja je donesena u postupku protiv mlt. T. R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., proizlazi da je opt. I. S. uistinu dragovoljno razotkrio svoju, kao i kriminalnu djelatnost mlt. T. R. vezano za nabavku i preprodaju opojnih droga, a to u situaciji kada organi gonjenja još nisu raspolagali relevantnim podacima. Time je opt. I. S. dragovoljno bitno pridonio otkrivanju vlastitog, ali i tuđeg kaznenog djela, što ukazuje na njegov iskren kritički stav i izraženo kajanje koje nije ostalo samo na pukoj tvrdnji, već je verificirano kroz efektivnu suradnju s djelatnicima policije. Takav moralni postupak ovog optuženika svakako treba vrednovati kod ocjene da li mu je izricanje kazne neophodno ili nije.

Slijedom toga ovaj Vrhovni sud, imajući u vidu da se radi o mladoj i do sada neosuđivanoj osobi, te da je kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a počinio u pomaganju, tj. s manjim stupnjem angažmana, smatra primjerenim i pravednim osloboditi opt. I. S. od kazne za ovo kazneno djelo. Sud ocjenjuje da je već samo vođenje ovog kaznenog postupka na tog optuženika u dovoljnoj mjeri pozitivno utjecalo, a osim toga, potrebno je poticati druge građane na slično kooperativno ponašanje s tijelima gonjenja.

S tim u vezi, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje i da ima uvjeta za primjenu uvjetne osude zbog učina kaznenog djela teške krađe u pomaganju iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 38. KZ- a, i to na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca s rokom kušnje od dvije godine. Analizirajući ličnost tog optuženika kao i sve olakotne okolnosti, a u

I Kž 739/02-7

nedostatku otegotnih okolnosti, zaključeno je da će i samo upozorenje uz prijetnju kaznom polučiti zakonom predviđenu svrhu.

Kako je time žalba opt. I. S. djelomično osnovana, dok žalbe državnog odvjetnika i ostalih optuženika nisu osnovane, trebalo je u smislu čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.