Legislator Case Law & Legislation
Rev-763/1993-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for wrongful termination due to unauthorized absence without medical leave.

Case Number Rev-763/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment confirming his dismissal from employment. The court found that the appellant was absent from work without approved medical leave and that expert testimony confirmed he was capable of working. Consequently, the court ruled that the lower courts correctly applied labor law and that factual findings could not be challenged on appeal.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. ZPP-a; čl. 385. ZPP-a; čl. 393. ZPP-a: An appeal against a final judgment is inadmissible if it challenges only factual findings established by expert testimony, as appeals are limited to errors in the application of law.

Keywords

AI generated
labor law appeal unauthorized absence expert testimony dismissal without cause factual findings review

Cited Legislation

AI generated
čl. 105. Pravilnika o radnim odnosima tuženog
čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
Pravilnika o radnim odnosima tuženog i čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" br.
toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP-a
Zbog izloženog je neosnovan revizijski navod tužitelja da "nema činjeničnog uporišta u dokaznom postupku da je on bio sposoban za rad" a što bi za posljedicu trebalo imati da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP-a.
st. 3. čl. 385. ZPP-a
Revizijski navodi svode se na tužiteljevu subjektivnu ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja a u reviziji nije moguće osporavati činjenična utvrđenja jer se prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP-a revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti.
čl. 393. ZPP-a
Iz izloženog slijedi da se nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbijena.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 763/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao čanova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja) K.M. iz D., zastupanog po punomoćniku F.R., odvjetniku u D., protiv tuženog (predloženika) TUP N. u D., radi poništenja odluke disciplinske mjere i isplate naknade osobnog dohotka, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 6. studenog 1992. br. Gž 320/92, kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 10. rujna 1990. br. S 1033/89, u sjednici održanoj dana 14. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja, radi poništenja odluke Disciplinske komisije broj 124/87-DP/87 od 07. 09.1987. g. i odluke Radničkog savjeta predloženika od 27. 10. 1987. g., kojima je predlagatelju izrečena disciplinska mjera "prestanak radnog odnosa", te zahtjev radi isplate naknade osobnog dohotka, koji bi predlagatelj ostvario da je radio.

Dužan je predlagatelj naknaditi predloženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.885,00 dinara (3.885 HRD), u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženi osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Javni tužitelj Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nesporno je da je tužitelj izostao s posla uzastopno od 1. srpnja 1987. do 12. kolovoza 1987.

Utvrđeno je da za navedeno razdoblje tužitelju od strane nadležnog liječnika nije bilo odobreno bolovanje.

Utvrđeno je da je liječnik koji je pregledao tužitelja 31. srpnja 1987. i koji mu je propisao terapiju saopćio tužitelju da ide raditi.

Isto tako utvrđeno je saslušanjem vještaka da zdravstveno stanje tužitelja nije bilo takvo da bi "neophodno zahtijevalo otvaranje bolovanja" i da je tužitelj "mogao raditi".

Zbog izloženog je neosnovan revizijski navod tužitelja da "nema činjeničnog uporišta u dokaznom postupku da je on bio sposoban za rad" a što bi za posljedicu trebalo imati da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP-a.

Taj revizijski navod u suprotnosti je s rezultatima provedenih dokaza.

Sadržajima revizije tužitelj zapravo osporava činjenična utvrđenja koja su utemeljena na saslušanju liječnika vještaka. Revizijski navodi svode se na tužiteljevu subjektivnu ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja a u reviziji nije moguće osporavati činjenična utvrđenja jer se prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP-a revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti.

Kad je dakle utvrđeno da je tužitelj neopravdano s posla izostao pet radnih dana uzastopno, onda je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen, jer je pobijana odluka kojom je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa zakonito donesena na temelju odredbi čl. 105. Pravilnika o radnim odnosima tuženog i čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" br. 34/91). U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz izloženog slijedi da se nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbijena.

U Zagrebu, 14. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.