I Kž-1003/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1003/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. R. zbog kaznenog djela iz § 143. Kaznenog zakona Republike Austrije i dr., odlučujući o žalbi os. B. R. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 22. travnja 2004. godine, broj: Kv-16/04, u sjednici održanoj dana 8. rujna 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba os. B. R. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Čakovcu, u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora, postupajući prema odredbi čl. 504. alineja 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) u vezi čl. 507. st. 2. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 52/91, 34/93, 38/93 i 28/96), pobijanom presudom (toč. I)) utvrdio je da je B. R. (s osobnim podacima navedenim u izreci pobijane presude), pravomoćnom presudom Zemaljskog suda za kaznene predmete u Grazu, broj: 9 HV 216/02 od 18. prosinca 2002. godine, koja je u odluci o kazni preinačena presudom Višeg zemaljskog suda u Grazu, broj: 11Bs 76/03 od 6. ožujka 2003. godine, proglašen krivim zbog zločina teškog razbojništva (dovršenog i u pokušaju) iz § 142. st. 1. i § 143. Kaznenog zakona Republike Austrije, činjenično i pravno opisanih u toč. A) 1-3 i toč. B) 1-2 izreke presude Zemaljskog suda za kaznene predmete u Grazu, i po § 143. uz primjenu § 28. Kaznenog zakona Republike Austrije, osuđen na oduzimanje slobode u trajanju od 7,5 (sedam i pol) godina.

I Kž 1003/04-3

Po § 389. Zakona o kaznenom postupku B. R. osuđen je na naknadu troškova kaznenog postupka, a prema § 390. a) st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na teret optuženika pali su i troškovi žalbenog postupka.

Po § 38. st. 1. Kaznenog zakona Republike Austrije prethodni zatvor od 23. rujna 2002. do 25. rujna 2002. godine i od 10. listopada 2002. do 18. prosinca 2002. godine uračunat je u kaznu oduzimanja slobode.

Po § 369. Zakona o kaznenom postupku privatnom sudioniku Post-AG dosuđen je iznos od 8.347 € - s naslova naknade štete.

Pod toč. II.) prvostupanjski sud utvrdio je identitet norme i to na način da je utvrdio da je zločin iz toč. A) – 1, inkriminiran (propisan) kao kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, da je zločin iz toč. A) – 2, inkriminiran (propisan) kao kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, da je zločin iz toč. A) – 3, inkriminiran kao kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, da je zločin iz toč. B) – 1, inkriminiran (propisan) kao kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske i da je zločin iz toč. B) – 2, inkriminiran (propisan) kao kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, pa je B. R., za počinjena kaznena djela osuđen i to: za kazneno djelo iz toč. 1), po čl. 218. st. 2. KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo iz toč. 2), po čl. 218. st. 2. KZ- a, na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo iz toč. 3), po čl. 218. st. 2. KZ-a, uz primjenu čl. 57. st. 2. d) KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz toč. 4), po čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz toč. 5), po čl. 311. st. 2. KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa je B. R., po čl. 218. st. 2. KZ-a, uz primjenu čl. 60. st. 2. c) KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i vrijeme izdržavanja kazne u Republici Austriji i to od 23. rujna 2002. godine u 14,05 sati do 25. rujna 2002. godine u 16,30 sati, te od 10. listopada 2002. godine u 23,35 sati – pa nadalje.

Protiv ove presude žalbu je podnio os. B. R., po branitelju Ž. B., odvjetniku iz Č., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili, da se pobijana presuda preinači "u smislu prema navodima iz ove žalbe".

Žalbu je podnio i os. B. R. – osobno, zbog istih osnova žalbe i sa istovjetnim prijedlogom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, po čl. 373. st. 1. i 2. ZKP- a, spis je dostavio državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje i državnog odvjetnika obavijestio o sjednici vijeća.

I Kž 1003/04-3

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je spise vratilo drugostupanjskom sudu uz podnesak od 18. studenog 2004. godine, broj: KŽ-DO-1908/04, s prijedlogom da se žalba os. B. R. odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, prema odredbi čl. 3. Zakona o potvrđivanju Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe ("Narodne novine" br. 14/1994 od 7. prosinca 1994. godine) uvjeti za transfer osuđene osobe su slijedeći:

a) ako je državljanin Države izvršenja;

b) ako je presuda pravomoćna;

c) ako osuđena osoba u vrijeme primitka zamolbe za transfer treba još izdržati najmanje šest mjeseci od izrečene kazne;

d) ako postoji suglasnost osuđene osobe;

e) ako je djelo (činjenje ili nečinjenje) na kojem se temelji presuda predstavlja kazneno djelo prema zakonu Države izvršenja, ili bi predstavljalo kazneno djelo da je ono počinjeno na njegovom području; te

f) ako se Država presuđenja i Država izvršenja usuglase s transferom.

Iz obrazloženja pobijane presude, nedvojbeno proizlazi da su ispunjeni svih uvjeti iz čl. 3. Zakona o potvrđivanju Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe (kao i odredaba čl. 507. st. 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Hrvatske).

Razlozi iz žalbe os. B. R. o tome da nije ostvaren identitet norme (u smislu toč. e) Konvencije), a iz razloga što iz činjeničnog opisa kaznenih djela iz toč. A) – 1, 2 i 3, te toč. B)

– 1 i 2 presude Zemaljskog suda za kaznene predmete u Grazu, ne proizlazi da su ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 218. st. 2., čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. st. 1. i čl. 311. st. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske – nisu prihvatljivi za ovaj Vrhovni sud, jer u postupku transfera osuđenih osoba vrijedi pravilo međunarodnog prava o tzv. "analognoj transpoziciji činjenica", tj. podvođenju činjeničnog stanja pod strano pravo u onakvom obliku kakvo je ostvareno u činjeničnom supstratu strane presude. Pitanje svojstva plinskog pištolja (kao kvalifikatorne okolnosti iz čl. 218. st. 2. KZ-a) i pitanje ulaska u kaznenu zonu započinjanja kaznenog djela (na nivou pokušaja ili pripremnih radnji – u smislu čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. st. 1. i 2. KZ-a) egzistira na nivou činjenja – nečinjenja u obje Države, i ono zadire u činjenično propitivanje pravomoćne presude – a to nije dopušteno u postupku transfera osuđene osobe, već je dovoljno da se utvrdi suštinski identitet kaznenih djela prema zakonima obje Države (Države presuđenja i Države izvršenja).

Isto tako, utvrđenje jednake jedinstvene kazne, na koju je os. Bruno Rihtarec osuđen i pravomoćnom presudom Države presuđenja (bez obzira na pojedinačna utvrđenja kazni za pojedina kaznena djela u pobijanoj presudi) ne može biti osnovom žalbe osuđenika, jer se u postupku transfera osuđene osobe ispituju samo uvjeti iz čl. 3. Zakona o potvrđivanju Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe, jer bi se u protivnom radilo o instancijskom suđenju, a ne postupku transfera osuđene osobe da pravomoćno izrečenu kaznu (i djelomično izvršenu) nastavi izvršavati u drugoj Državi.

Slijedom navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).

I Kž 1003/04-3

U Zagrebu, 8. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Ranko Marijan, v.r.