Legislator Case Law & Legislation
Rev-953/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on unpaid wage arrears where parent company assumed subsidiary debt via settlement.

Case Number Rev-953/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal regarding unpaid wage arrears owed to an employee. The lower courts found that while the employee worked for subsidiary companies, the parent company's board authorized a settlement where the parent assumed the debt obligation. The court held that the parent company was a proper defendant because it validly bound itself to pay the debt through its authorized representatives and internal decisions.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 4. toč. 2. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393. ZPP; čl. 155. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if no fundamental procedural violation is found, and a parent company is a proper defendant in wage arrears cases if it validly assumed the debt obligation through authorized representatives and internal resolutions.

Keywords

AI generated
wage arrears parent company liability settlement agreement substitute defendant passive legitimacy Croatian Civil Procedure corporate debt assumption

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku
Revizija je dopuštena (čl. 382. st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP), ali nije osnovana.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Iz svih navedenih razloga sudovi nižega stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), budući da su se svi tuženici valjano obvezali tužiteljici za isplatu utuženog iznosa.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 953/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz K. S., koju zastupa S. M., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.d. S., D. - p. f. d.d. S. i D. - i. -. u. d.o.o. S., koje sve zastupa T. K., odvjetnik u S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 01. listopada 1999. godine, br. Gž 2008/99, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 7. travnja 1999. godine, br. P 2608/95, u sjednici održanoj dana 01. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezani su tuženici solidarno platiti tužiteljici protuvrijednost iznosa od 5.485 DEM prema srednjem tečaju banke na dan isplate zajedno s kamatama, te joj naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja u odluci o kamatama preinačio je presudu suda prvoga stupnja, dok ju je u ostalom dijelu potvrdio.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju predloživši da ju ovaj sud odbaci kao nedopuštenu. Traži trošak postupka revizije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je dopuštena (čl. 382. st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP), ali nije osnovana.

Tuženici ne iznose konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ispitao pobijanu presudu, ali nije našao daje ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice upravljen prema tuženicima, radi isplate razlike plaće za razdoblje između siječnja 1991. godine do zaključno prosinca 1994. godine.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u radnom odnosu s tuženikom D. -. -. u. d.o.o. S., a kod tuženika D. - p. f. d.d. S. daje bila u radnom odnosu od 01. travnja 1990. do 31. kolovoza 1994. godine, da je upravni odbor tuženika D. d.d. odobrio sklapanje nagodbe poduzećima kćerima D. d.d. među koje spadaju i prije spomenuti tuženici, a to radi isplate dužnih plaća djelatnicima, da je upravni odbor tuženika D. d.d. donio odluku o preuzimanju obveze na isplatu razlike plaće djelatnicima poduzeća u svom sastavu, da je zbog toga angažirao stručne osobe i sudskog vještaka da izrade izračun razlike plaća, te izračunaju dug tuženika, a to sve radi zaključenja izvansudske nagodbe, daje od strane tuženika napravljena specifikacija neisplaćenih razlika plaća za djelatnike, pa tako i za one tuženice D. -. f. gdje je razlika neisplaćene plaće za tužiteljicu utvrđena s iznosom od 5.485 DEM, daje tuženik "Dalma" d.d. sastavio ponudu nagodbe u formi "izjave" koju je tužiteljica potpisala i na taj način prihvatila ponuđenu nagodbu.

Na temelju navedenih činjenica i ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja, da je zahtjev tužiteljice upravljen prema svim tuženicima osnovan.

Ovo iz razloga što je između tužiteljice, te tuženika D. - p. f. i D. - i. -. u. zaključena nagodba po kojoj su se tuženice obvezale isplatiti tužiteljici kunsku protuvrijednost u prije navedenom iznosu DEM, a da je tuženica D. d.d. iz S. također pristupila toj obvezi.

Izjava, naime, koju su potpisali s jedne strane tužiteljica, te ovlaštene osobe tuženika D. - p. f. i D. - i. -. u., po svom sadržaju je nagodba kojom se spomenuta dvojica tuženika obvezuju isplatiti tužiteljici utuženi iznos. U toj izjavi se navodi da se prihvaćaju uvjeti nagodbe utvrđene odlukama upravnog odbora D. d.d., a prema tim odlukama radnicima u sastavu D. trebalo je izračunati plaće, te isplatiti razliku između onoga što su primili i onoga što su trebali dobiti, a što je tužiteljica u spomenutoj izjavi prihvatila, a ovlaštene osobe D. - p. f. i D. - i. -. u. pristali isplatiti.

Odluke o zaključenju nagodbe s djelatnicima odnosno odluke kojom se daje odobrenje za zaključenje takvih nagodbi donio je upravni odbor tuženice D. d.d. kao osnivača i vlasnika svih trgovačkih društava. Zbog toga nakon što je putem vještaka utvrđeno što radnici pojedinih "kćeri D." trebaju još primiti od poslodavca, trebali su to isplatiti prije spomenuti tuženici D. - p. f. i D. - i. -. u., a tuženica D. d.d. je preuzela obvezu isplate utuženog potraživanja i u svoje ime, budući da je inicirala zaključenje nagodbe odlukama svog upravnog odbora i ovlastila "kćeri" na zaključenje nagodbe, te provela vještačenje kojim je utvrđeno što se ima isplatiti zaposlenicima za razdoblje od 01. rujna 1990. do 31. prosinca 1994. godine, među kojim zaposlenicima je i tužiteljica.

Stoga nisu osnovani prigovori u reviziji promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika D. d.d.

Iz svih navedenih razloga sudovi nižega stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), budući da su se svi tuženici valjano obvezali tužiteljici za isplatu utuženog iznosa.

Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Trošak odgovora na reviziju nije dosuđen, jer nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 01. veljače 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.