Rev-615/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 615/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Jasne Guštek, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice Z. L., drugotužitelja M. J. i trećetužitelja Z. J., svi iz O., koje zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1004/09-2 od 18. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2038/08-3 od 17. prosinca 2008., u sjednici održanoj 24. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupanja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe isplati:

- tužiteljici Z. L. na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe - supruga iznos od 220.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, iznos od 2.025,20 kn za troškove pogreba sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2004. godine pa do isplate, iznos od 2.000,00 kn za žalobnu odjeću sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2004. godine pa do isplate, iznos od 3.000,00 kn za troškove karmina sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2004. godine pa do isplate, te iznos od 3.800,00 kn za ubijene pse sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2004. godine pa do isplate,

- tužitelju M. J. na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe - oca iznos od 220.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, iznos od 2.000,00 kn za žalobnu odjeću sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2004. godine pa do isplate,

- tužitelju Z. J. na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe - brata novčani iznos od 220.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te iznos od 2.000,00 kn za žalobnu odjeću sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2004. godine pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak.“

II/ Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kn (sedamnaesttisućapetstokuna), sve u roku 15 dana, a s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška tuženik se odbija kao neosnovanim.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložili reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljima dosuditi trošak revizije ili preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška tužiteljima.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Revidenti u reviziji navode da reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP koja je počinjena u postupku pred sudovima jer niti u prvostupanjskoj niti u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da postoji proturječnost između iskaza svjedoka i navoda iznesenih u obrazloženju odluka.

Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati u postupku pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Ovdje još treba istaknuti da velikim dijelom navoda iznesenih u reviziji tužitelji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo prigovaraju utvrđenom činjeničnom stanju i ocjenjuju ga na svoj način. U odnosu na takve prigovore treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi tužitelja kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Zbog navedenog pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužitelji tužbenim zahtjevom u ovoj parnici od tuženice zahtijevaju naknadu nematerijalne i materijalne štete koju su pretrpjeli zbog smrti bliske osobe (supruga, oca, odnosno brata) koji je 25. siječnja 2004. smrtno stradao ušavši u minsko polje na području T. u O..

Sudovi su odbili tužbene zahtjeve tužitelja ocijenivši da tuženica ne odgovora za štetu koju tužitelji trpe zbog predmetnog štetnog događaja jer iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tuženica poduzela radnje radi otklanjanja štetnih posljedica, odnosno radnje zaštite okoliša i zdravlja ljudi. Dakle, sudovi su ocijenili da je u konkretnom slučaju tuženica ispunila svoju ustavnu obvezu iz čl. 69. Ustava Republike Hrvatske i zakonsku obvezu u smislu odredbi Zakona o razminiranju („Narodne novine“, broj 19/96, 86/98 i 64/00).

U revizijskom stadiju postupka sporna je odgovornost za štetu odnosno je li minirano područje na kojem je stradao prednik tužitelja, Z. J., bilo obilježeno na propisani i odgovarajući način ili je do štetnog događaja došlo zbog pomanjkanja odgovarajućih upozorenja na minsko područje.

Odlučujući o osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj revizijski sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda i razloge iznesene u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 24. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.