II Kž-266/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-266/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članica vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi opt. D. B. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 19. travnja 1999., br. Kv-149/99 (K-24/99), o produljenju pritvora nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 5. svibnja 1999.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba opt. D.B., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP/97, produljen je pritvor, uz ostalim, protiv opt. D.B. po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, protiv kojeg je državni odvjetnik podnio optužnicu zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 301. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja je pravodobno podnio žalbu opt. D.B., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine pritvor protiv njega.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici, a to o osobitim okolnostima koje opravdavaju bojazan da će on ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo, što je zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Naime, posebni zakonski uvjet za određivanje, odnosno produljavanje mjere pritvora protiv počinitelja određenog kaznenog djela je da postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo, pri tome se misli ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo. U ovom slučaju točkom 7. optužnice državnog odvjetnika (list spisa, br. 182 - u vezi kojeg djela je samo i moguće eventualno određivanje pritvora protiv žalitelja po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, s obzirom na propis čl. 102. st. 3. ZKP/97) žalitelj se tereti da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ tako što je, u sažetku, imao radi daljnje prodaje 20 gr opojne droge marihuana pakovane u "pizeve" po 5 gr. Produljujući, pobijanim rješenjem, pritvor protiv žalitelja po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja (str. 2. odlomak 1.) u vezi s tim samo ponavlja istaknuti činjenični opis djela i zaključuje iz toga da i nadalje opstoji "opasnost" ponavljanja kaznenog

djela. Ovime sud prvog stupnja uopće ne utvrđuje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će žalitelj ponovno počiniti i to istovrsno ili slično kazneno djelo, kao odlučnu činjenicu da bi se mogao primjenjivati pritvor protiv žalitelja po odredbi toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, radi čega pobijano rješenje nema valjanih razloga o odlučnoj činjenici, pa ga nije moguće valjano ispitati na tu odlučnu činjenicu, a što sve osnovano ukazuje i žalitelj u žalbi.

Stoga je i trebalo, prihvaćanjem žalbe, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U ponovnom postupku će sud prvog stupnja, prihvaćajući dane primjedbe u ovom rješenju, ponovno razmotriti postojanje zakonskih osnova za daljnju primjenu mjere pritvora protiv žalitelja po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, time da će u svojoj odluci dati valjane razloge o tome. Pri tome treba naglasiti da činjenica što se optužnicom žalitelj tereti da je radi daljnje prodaje držao opojnu drogu, je nužan elemenat za kvalifikaciju njegova postupanja po st. 2. čl. 173. KZ.

U Zagrebu, 5. svibnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.