Rev-x-395/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 395/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Gordani Jalšovečki, u pravnoj stvari tužitelja 1. L. D. iz D., 2. Đ. M. iz D., 3. A. Z. iz D. i 4. P. V. iz D., svi zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku iz C., protiv tuženice M. Č. iz D., zastupane po punomoćnici S. M. M., odvjetnici iz C., radi utvrđenja prava korištenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-494/06-2 od 21. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-192/01 od 15. rujna 2005., 24. rujna 2013.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Tužitelji L. D. u 3/6 dijela, Đ. M. u 1/6 dijela, A. Z. u 1/6 dijela i P. V. u 1/6 dijela su vlasnici kat. čest. br. 502/1 od 62 čhv, 502/5 od 32 čhv i 502/6 od 3 čhv, sve k.o. S. J., što je tuženica M. Č. dužna priznati, te im dozvoliti da se uknjiže isključivim suvlasnicima tih nekretnina kod zemljišno-knjižnog odjela ovog suda, kao i naknaditi im prouzročene parnične troškove u iznosu od 25.757,00 kuna, a sve to u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.«

II. Nalaže se tužiteljima da tuženici M. Č. naknade parnični trošak u iznosu od 16.806,00 kuna, u roku 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

No, u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

U predmetnoj reviziji revidenti navode da su pravna pitanja zbog kojih podnose reviziju pitanje objektivnih granica pravomoćnosti, pitanje utvrđenja postojanja isprava, pitanja čina stjecanja posjeda u smislu odredbe paragrafa 943. OGZ, pitanje sadržaja posjeda stvari.

Navedena pitanja su općenito postavljena i kao takva nisu dovoljna za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Kako prema ocjeni ovog suda predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi revizija bila dopuštena u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. rujna 2013.

Sutkinja:

Gordana Jalšovečki, v. r.