P-10011/2023-10 · Općinski građanski sud u Zagrebu

Poslovni broj: P-10011/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB; 04712178650, zastupana po Matku Novinc, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 17. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu br. 210043 od dana 23.07.2007.g. koji su sklopili tužitelj RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i prednik tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, Volksbank d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, s osnove neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iznos od 5.116,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-6,87 EUR od 02.09.2007.g. pa do isplate

-2,89 EUR od 02.10.2007.g. pa do isplate

-13,51 EUR od 02.11.2007.g. pa do isplate

-4,22 EUR od 02.12.2007.g. pa do isplate

-6,87 EUR od 02.01.2008.g. pa do isplate

-6,21 EUR od 02.02.2008.g. pa do isplate

-13,51 EUR od 02.03.2008.g. pa do isplate

-14,84 EUR od 02.04.2008.g. pa do isplate

-6,87 EUR od 02.05.2008.g. pa do isplate

-7,54 EUR od 02.06.2008.g. pa do isplate

-6,87 EUR od 02.07.2008.g. pa do isplate

-5,55 EUR od 02.08.2008.g. pa do isplate

-2,89 EUR od 02.09.2008.g. pa do isplate

-6,87 EUR od 02.10.2008.g. pa do isplate

-9,53 EUR od 02.11.2008.g. pa do isplate

-20,15 EUR od 02.12.2008.g. pa do isplate

-8,56 EUR od 02.01.2009.g. pa do isplate

-61,65 EUR od 02.02.2009.g. pa do isplate

-37,76 EUR od 02.03.2009.g. pa do isplate

-35,10 EUR od 02.04.2009.g. pa do isplate

-31,79 EUR od 02.05.2009.g. pa do isplate

-24,49 EUR od 02.06.2009.g. pa do isplate

-20,77 EUR od 02.07.2009.g. pa do isplate

-22,10 EUR od 02.08.2009.g. pa do isplate

-24,75 EUR od 02.09.2009.g. pa do isplate

-23,57 EUR od 02.10.2009.g. pa do isplate

-22,11 EUR od 02.11.2009.g. pa do isplate

-25,70 EUR od 02.12.2009.g. pa do isplate

-29,02 EUR od 02.01.2010.g. pa do isplate

-32,60 EUR od 02.02.2010.g. pa do isplate

-31,67 EUR od 02.03.2010.g. pa do isplate

-37,64 EUR od 02.04.2010.g. pa do isplate

-36,18 EUR od 02.05.2010.g. pa do isplate

-39,10 EUR od 02.06.2010.g. pa do isplate

-56,09 EUR od 02.07.2010.g. pa do isplate

-52,24 EUR od 02.08.2010.g. pa do isplate

-66,84 EUR od 02.09.2010.g. pa do isplate

-59,14 EUR od 02.10.2010.g. pa do isplate

-53,30 EUR od 02.11.2010.g. pa do isplate

-70,96 EUR od 02.12.2010.g. pa do isplate

-81,71 EUR od 02.01.2011.g. pa do isplate

-73,88 EUR od 02.02.2011.g. pa do isplate

-75,07 EUR od 02.03.2011.g. pa do isplate

-71,22 EUR od 02.04.2011.g. pa do isplate

-90,47 EUR od 02.05.2011.g. pa do isplate

-93,12 EUR od 02.06.2011.g. pa do isplate

-114,36 EUR od 02.07.2011.g. pa do isplate

-106,53 EUR od 02.08.2011.g. pa do isplate

-94,58 EUR od 02.09.2011.g. pa do isplate

-94,18 EUR od 02.10.2011.g. pa do isplate

-92,99 EUR od 02.11.2011.g. pa do isplate

-97,24 EUR od 02.12.2011.g. pa do isplate

-102,15 EUR od 02.01.2012.g. pa do isplate

-102,41 EUR od 02.02.2012.g. pa do isplate

-99,23 EUR od 02.03.2012.g. pa do isplate

-100,55 EUR od 02.04.2012.g. pa do isplate

-102,28 EUR od 02.05.2012.g. pa do isplate

-100,42 EUR od 02.06.2012.g. pa do isplate

-100,42 EUR od 02.07.2012.g. pa do isplate

-98,70 EUR od 02.08.2012.g. pa do isplate

-95,38 EUR od 02.09.2012.g. pa do isplate

-99,49 EUR od 02.10.2012.g. pa do isplate

-100,95 EUR od 02.11.2012.g. pa do isplate

-100,29 EUR od 02.12.2012.g. pa do isplate

-94,45 EUR od 02.01.2013.g. pa do isplate

-98,56 EUR od 02.02.2013.g. pa do isplate

-99,49 EUR od 02.03.2013.g. pa do isplate

-97,63 EUR od 02.04.2013.g. pa do isplate

-92,19 EUR od 02.05.2013.g. pa do isplate

-88,74 EUR od 02.06.2013.g. pa do isplate

-91,79 EUR od 02.07.2013.g. pa do isplate

-91,93 EUR od 02.08.2013.g. pa do isplate

-1035,93 EUR od 27.09.2013.g. pa do isplate,

koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008.31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u članku 2.1. i članku 8. Ugovora o kreditu broj 210043 koju su tužitelj RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i prednik Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, Volksbank d.d. kao kreditor zaključili dana 23.07.2007. godine u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, pa članak 2.1. i članak 8. Ugovora o kreditu br. 210043 od dana 23.07.2007. godine u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, s osnove neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa jednostranim odlukama tuženika isplatiti tužitelju RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iznos od 924,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-3,28 EUR od 02.09.2007.g. pa do isplate

-2,15 EUR od 02.10.2007.g. pa do isplate

-13,06 EUR od 02.11.2007.g. pa do isplate

-1,69 EUR od 02.12.2007.g. pa do isplate

-4,12 EUR od 02.01.2008.g. pa do isplate

-3,45 EUR od 02.03.2008.g. pa do isplate

-1,62 EUR od 02.04.2008.g. pa do isplate

-0,53 EUR od 02.05.2008.g. pa do isplate

-3,49 EUR od 02.06.2008.g. pa do isplate

-3,34 EUR od 02.08.2008.g. pa do isplate

-0,60 EUR od 02.10.2008.g. pa do isplate

-8,63 EUR od 02.12.2008.g. pa do isplate

-39,49 EUR od 02.02.2009.g. pa do isplate

-14,50 EUR od 02.03.2009.g. pa do isplate

-14,46 EUR od 02.04.2009.g. pa do isplate

-11,52 EUR od 02.05.2009.g. pa do isplate

-8,31 EUR od 02.06.2009.g. pa do isplate

-8,19 EUR od 02.07.2009.g. pa do isplate

-8,26 EUR od 02.08.2009.g. pa do isplate

-8,25 EUR od 02.09.2009.g. pa do isplate

-12,42 EUR od 02.10.2009.g. pa do isplate

-12,45 EUR od 02.11.2009.g. pa do isplate

-12,62 EUR od 02.12.2009.g. pa do isplate

-12,71 EUR od 02.01.2010.g. pa do isplate

-12,90 EUR od 02.02.2010.g. pa do isplate

-12,86 EUR od 02.03.2010.g. pa do isplate

-13,12 EUR od 02.04.2010.g. pa do isplate

-13,13 EUR od 02.05.2010.g. pa do isplate

-13,18 EUR od 02.06.2010.g. pa do isplate

-13,97 EUR od 02.07.2010.g. pa do isplate

-13,80 EUR od 02.08.2010.g. pa do isplate

-14,58 EUR od 02.09.2010.g. pa do isplate

-14,17 EUR od 02.10.2010.g. pa do isplate

-13,82 EUR od 02.11.2010.g. pa do isplate

-14,79 EUR od 02.12.2010.g. pa do isplate

-15,22 EUR od 02.01.2011.g. pa do isplate

-14,87 EUR od 02.02.2011.g. pa do isplate

-14,97 EUR od 02.03.2011.g. pa do isplate

-16,49 EUR od 02.04.2011.g. pa do isplate

-34,08 EUR od 02.05.2011.g. pa do isplate

-18,47 EUR od 02.06.2011.g. pa do isplate

-37,14 EUR od 02.07.2011.g. pa do isplate

-9,10 EUR od 02.08.2011.g. pa do isplate

-4,49 EUR od 02.09.2011.g. pa do isplate

-15,52 EUR od 02.10.2011.g. pa do isplate

-16,63 EUR od 02.11.2011.g. pa do isplate

-20,13 EUR od 02.12.2011.g. pa do isplate

-20,89 EUR od 02.01.2012.g. pa do isplate

-16,58 EUR od 02.02.2012.g. pa do isplate

-13,26 EUR od 02.03.2012.g. pa do isplate

-17,46 EUR od 02.04.2012.g. pa do isplate

-18,02 EUR od 02.05.2012.g. pa do isplate

-14,45 EUR od 02.06.2012.g. pa do isplate

-16,29 EUR od 02.07.2012.g. pa do isplate

-14,41 EUR od 02.08.2012.g. pa do isplate

-12,79 EUR od 02.09.2012.g. pa do isplate

-20,06 EUR od 02.10.2012.g. pa do isplate

-17,68 EUR od 02.11.2012.g. pa do isplate

-15,62 EUR od 02.12.2012.g. pa do isplate

-10,34 EUR od 02.01.2013.g. pa do isplate

-20,06 EUR od 02.02.2013.g. pa do isplate

-17,10 EUR od 02.03.2013.g. pa do isplate

-14,35 EUR od 02.04.2013.g. pa do isplate

-10,66 EUR od 02.05.2013.g. pa do isplate

-12,38 EUR od 02.06.2013.g. pa do isplate

-18,65 EUR od 02.07.2013.g. pa do isplate

-15,93 EUR od 02.08.2013.g. pa do isplate

-33,05 EUR od 02.09.2013.g. pa do isplate,

koje kamate su koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008.31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.115,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 210043 od dana 23.07.2007.g. na iznos od 26.875,13 CHF. Navedeni kredit isplaćen je tužitelju dana 25.07.2007. godine. Ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 26.875,13 CHF obračunate prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet je ugovoren u iznosu od 383,65 CHF. U trenutku isplate kredita dana 25.07.2007. godine tečaj CHF prema srednjem tečaju HNB-a za devize u odnosu na Kunu iznosio je 4,374321 Kn za 1 CHF. Predmetni kredit tužitelj je prijevremeno cijelosti isplatio dana 26.09.2013. godine. Tijekom trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa se mijenjala na način da je ista u periodu od 01.09.2007. godine do 01.12.2008. godine iznosila 5,3 %, od 02.01.2009. godine pa do 01.09.2009 iznosila 6,5 %, a od 01.10.2009. godine pa do kraja otplate kredita iznosila je 7,2 %. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. godine, poslovni broj: P-1401/2012, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13, presudu Vrhovnog suda RH u svojoj odluci Revt-249/14, presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/2017 od dana 14.06.2018, presudu Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/2018, te rješenje Vrhovnog suda RH br. Revt-575/16. Slijedom navedenog predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o valutnoj klauzuli te da naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 6.041,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet budući da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanja na okolnost jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa.

Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u Parnici Potrošač. Utužene odredbe ne mogu biti ništetne pozivanjem na presudu VTS-a budući da takve odredbe nisu bile predmet ispitivanja u parnici Potrošač pa time niti dio dispozitiva Presude VTS-a. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u parnici Potrošač dok je Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđao mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.

Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu.

Način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala, tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućim kamatnih stopa u portfelju tuženika, pri tome se vodio kombinacijom nekoliko parametara koje detaljno obrazlaže. Zaključuje da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana, njihov sadržaj je određen i odrediv te je vidljivo da visina kamatne stope utvrđena odredbama uopće ne ovisi o volji tuženika već o objektivnom izvanjskom parametru.

Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da se tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koja ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, te je mogao od službenika tuženika u svakom momentu zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.

Kako je tužitelj svojom Izjavom jasno dao do znanja da je upoznat s promjenjivošću tečaja CHF i sa rizicima povezanim s tečajnim razlikama, odnosno da razumije i da je informiran o valutnoj klauzuli, nije dopuštena mogućnost primjene pravnih utvrđenja iz presude VTS-a po pitanju nepoštenosti valutne klauzule vezane za CHF. Stoga kako je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84 ZZP ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81 ZZP-a nije dopuštena.

Također, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupak protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Također, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije postojao niti jedan zakonski niti podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su stranke imale jednake i ravnopravne startne pozicije. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, no smatra kako evenutalna ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 210043 (list 19-26 spisa), u otplatne tablice (list 27-28 spisa), u plan otplate (list 29-30 spisa), u prometnu karticu po kreditu (list 31-40 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 75-76 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su iste sklopile Ugovor o kreditu br. 210043 od dana 23.07.2007.g. na iznos od 26.875,13 CHF. Navedeni kredit isplaćen je tužitelju dana 25.07.2007. godine. Ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 26.875,13 CHF obračunate prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet je ugovoren u iznosu od 383,65 CHF.U trenutku isplate kredita dana 25.07.2007. godine tečaj CHF prema srednjem tečaju HNB-a za devize u odnosu na Kunu iznosio je 4,374321 Kn za 1 CHF. Nije sporno da se tijekom trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa mijenjala na način da je ista u periodu od 01.09.2007. godine do 01.12.2008. godine iznosila 5,3 %, od 02.01.2009. godine pa do 01.09.2009 iznosila 6,5 %, a od 01.10.2009. godine pa do kraja otplate kredita iznosila je 7,2 %. Tuženik ne spori da je predmetni kredit tužitelj je prijevremeno cijelosti isplatio dana 26.09.2013. godine. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

5. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje. Sporno je da li je tužiteljica prilikom sklapanje ugovora bila potrošač.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97.

Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97.

Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

8. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da 2007. g kada je kupovala vozilo, u auto kući su je uputili u poslovnicu banke, tada je to bila Volksbank d.d. Zaposlenici banke predložili su im sklapanje ugovora u valutnom klauzuli CHF navodeći da je to najsigurniji i najisplativiji kredit u tom trenutku te da je CHF stabilna valuta kao i da gotovi svi klijenti sklapaju takve vrste ugovora. Nisu ih upozorili na mogućnost da valuta može varirati kao što se dogodilo. U ponudi su imali i ugovore u valuti EUR i u kunama no zbog njihovih navoda kako je najisplativiji kredit u valuti CHF, takav su ugovor i sklopili. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije im ništa objašnjeno vezano uz rizike kod sklapanje takve vrste ugovora. Osobno je otplatila sve rate kredita, dok je njezin suprug ZA bio sudužnik. Banka je sačinila nacrt ugovora te nije bilo mogućnosti utjecaja na odredbe ugovora jer su mogli isti ili prihvatiti ili od njega odustati. Prije potpisivanja ugovora isti su pročitali te su također bili upoznati s općim uvjetima.

11. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik nije dokazao da bi prednik tuženika postupio na neki drugi način od načina kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit sklopila radi kupnje vozila za vlastitu uporabu. U trenutku sklapanja ugovora niti tužiteljica niti njezin suprug nisu bili vlasnici trgovačkog društva niti obrta.

13. Čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a što sud smatra da je tužitelj bio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a što je sud utvrdio gore provedenim dokazima, a iz čega proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača.

14. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od 02. rujna 2007 do 27. rujna 2013. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine. Naime, dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. na utvrđenje ništetnost promjenjive kamatne stope i valute. No, Presudom VTS Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope presudom, pa zastara za jednostrano promjenjivu kta stopu i valutu za tuženika teče od 14.06.2018.

15. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 17. siječnja 2023. godine, stoga je prigovor zastare neosnovan.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. Kako je navedeno, visina tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj nije sporna, a iz čega sud zaključuje da nije sporno niti da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla, kao i da nije sporno da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF-a. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

18. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 5,30 % godišnje

19. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

20. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 13.04.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 17.05.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 24.04.2025. prema Tbr 9/5 25 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 12.06.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 425 bodova, odnosno 850,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 1.062,50 eura. Sud je tužitelju dosudio i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,43 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.155,93 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP- a.

U Zagrebu, dana 17. srpnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku