Legislator Case Law & Legislation
Revr-205/2014-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows military overtime claim by invalidating lower court's 24-hour continuous work ruling.

Case Number Revr-205/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's revision against a lower court judgment ordering payment of unpaid military overtime. The lower courts had incorrectly classified 24 hours of mandatory presence as continuous work, ignoring the plaintiff's eight-hour rest periods. The court ruled that such continuous classification is legally and logically impossible, requiring a new trial to determine actual worked hours versus rest time.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 382. st. 2. toč. 3.; čl. 392.a st. 2.; čl. 395. st. 2.; The Supreme Court established that mandatory military presence exceeding standard working hours cannot be deemed continuous overtime if it includes legally protected rest periods, necessitating a new trial to ascertain actual worked time.

Keywords

AI generated
military overtime continuous work rest periods revision procedure labor law civil service unpaid wages

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 382. st. 2. toč. 3.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku čl. 102. st. 1.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku čl. 53. st. 4.
Zakon o parničnom postupku čl. 392.a st. 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 166. st. 3.

Cited Case Law

AI generated
Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.
Pravno stajalište da nije fizički moguće te da nije životno da bi djelatnik obavljao rad dvadeset četiri sata dnevno i u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, ovaj sud je već zauzeo u odluci ovoga suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 205/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2223/12-2 od 14. studenog 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1587/09-33 od 1. ožujka 2012. ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1587/09-36 od 14. svibnja 2012., u sjednici održanoj 10. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2223/12-2 od 14. studenog 2013. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1587/09-33 od 1. ožujka 2012. ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1587/09-36 od 14. svibnja 2012. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Ispravljenom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 158.780,40 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci presude te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.562,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je ispravljena presuda suda prvog stupnja, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11– dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad ostvaren u dežurstvu, straži i na terenu, noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od svibnja 2006. do ožujka 2009.

Nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na temelju čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOSRH/07) supsidijarnom primjenom odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04, 114/04 i 150/04) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 23/09 i 39/09).

Pritom su nižestupanjski sudovi zaključili da se tužitelju kod obavljanja višednevne straže i dežurstva, obzirom na redovno radno vrijeme tužitelja kao djelatne vojne osobe od 40 sati tjedno, sav rad preko spomenutog tjednog fonda (40 sati), treba računati u prekovremeni rad.

Tuženica osporavajući shvaćanja nižestupanjskih sudova, kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u bitnom postavlja pitanje:

Je li životno prihvatljivo svaku prisutnost u vojnom objektu kroz 24 sata dnevno duže od redovnog radnog vremena smatrati prekovremenim radom odnosno je li životno prihvatljivo da prekovremeni rad traje dvadeset četiri sata?

Obrazlažući važnost navedenog pitanja ukazuje na odluku ovog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. u kojoj da je "zauzeto stajalište da je za prekovremeni rad bitno postojanje sile, izvanredno povećanje opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije", te shvaćanje da se " prekovremenim radom ne može se smatrati stalni rad", kao i da " životno nije prihvatljivo da prekovremeni rad traje 24 sata dnevno".

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg pitanja je revizija podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Osnovano tuženica ukazuje na pogrešno pravno stajalište i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova koji su tužitelju u spornom razdoblju za dežurstva i obavljanje stražarske službe kao prekovremeni rad priznali i razdoblje osmosatnog odmora u okviru 24 sata.

Naime, prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

Stoga se rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe dulji od punog radnog vremena, prilikom isplate plaće ne može u spornom razdoblju vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od dvadeset četiri sata, a pod koji rad bi se računao i dnevni odmor u trajanju od osam sati. Pravno stajalište da nije fizički moguće te da nije životno da bi djelatnik obavljao rad dvadeset četiri sata dnevno i u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, ovaj sud je već zauzeo u odluci ovoga suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je nepodudarno sa navedenim shvaćanjem, pa je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu utvrđene odlučne činjenice - stvarno odrađeni sati rada te vrijeme odmora tužitelja.

Stoga nema uvjeta za preinaku presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 10. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.