II Kž-218/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 218/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 31. svibnja 2019. broj Kov-Rz-1/2019-40, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice i određivanju jamstva, u sjednici održanoj 17. lipnja 2019.,

r i j e š i o j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. I. i okrivljenog V. V., zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH, protiv imenovanih okrivljenika je pod točkom I. produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), za koji je određeno da može trajati do pravomoćnosti presude. Potom je okrivljenicima u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. prosinca 2018. pa nadalje. Pod točkom II. pobijanog rješenja je određeno da se, na temelju članka 102. stavaka 1. i 2. ZKP/08. istražni zatvor protiv okrivljenika može ukinuti ako oni ili tko drugi za njih dade jamstvo u iznosu 500.000,00 kn za svakoga i to polaganjem gotovog novca ili stavljanjem hipoteke na nekretnine osobe koja daje jamstvo.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik u odnosu na dio odluke o jamstvu s prijedlogom da se ukine odluka u točki II. rješenja o zamjeni istražnog zatvora jamstvom u iznosu 500.000,00 kn ili da se odredi jamstvo u većem novčanom iznosu.

Žalba nije osnovana.

II Kž 218/2019-4

Osporavajući dio odluke prvostupanjskog suda o mogućnosti ukidanja istražnog zatvora pod pretpostavkom da okrivljenici ili tko drugi za njih dade jamstvo, državni odvjetnik ističe da su obojica okrivljenika učestalo prelazili granicu između Republike Hrvatske, s jedne strane, te Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, s druge strane, u kojima imaju poznanike i srodnike kod kojih bi mogli nesmetano boraviti, a okrivljeni V. V. i u Kraljevini Norveškoj; da je za prelazak državne granice dovoljna osobna iskaznica koja se kao dokaz identiteta nikome ne može oduzeti; da, zbog neposredne blizine granice s Republikom Srbijom, postoji relativno jednostavna mogućnost nelegalnog prelaska te granice; da je u drugom predmetu Županijskog suda u Osijeku u sličnoj situaciji jedan optuženik napustio Republiku Hrvatsku prešavši granicu s Bosnom i Hercegovinom; da je praksa međunarodnih kaznenih sudova da je istražni zatvor jedina mjera kojom se osigurava nazočnost okrivljenika, kao i da niti jedna od mjera opreza predviđenih ZKP/08. nije adekvatna i primjenjiva na okrivljenike u ovom predmetu.

Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno vrednovao sve okolnosti relevantne za odluku o mogućnosti zamjene istražnog zatvora jamstvom, a okolnosti iz drugih predmeta Županijskog suda u Osijeku te uobičajena praksa međunarodnih sudova ne mogu biti argumenti za procjenu stupnja opasnosti od bijega u ovom predmetu. Ostale okolnosti na koje se poziva državni odvjetnik u ravnoteži s okolnostima koje govore u prilog mogućnosti zamjene istražnog zatvora jamstvom (obiteljske prilike, vezanost za teritorij Republike Hrvatske zaposlenjem i imovinom te ostanak u Republici Hrvatskoj unatoč kaznenoj prijavi za inkriminirana kaznena djela) ukazuju da se u ovoj konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora može ostvariti primjenom instituta jamstva, kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

Suprotno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je također pravilno utvrdio da je jamstvo u visini 500.000,00 kn za svakog od okrivljenika primjereno težini počinjenog djela, osobnim i obiteljskim prilikama te njihovom imovnom stanju pa je taj iznos, koji je određen sukladno odredbi članka 102. stavka 2. ZKP/08., primjeren u konkretnoj situaciji. Nije točno da je nepoznat sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju između R. T. i okrivljenog M. I. budući da se isti nalazi na listu 430-432 spisa, niti je od utjecaja žalbena tvrdnja da je taj ugovor raskidiv i da je neizvjesno hoće li nekretnina, koja je predmet tog ugovora te na kojoj je predložen upis hipoteke kao oblika jamstva, postati vlasništvo okrivljenog M. I. Naime, pod pretpostavkom upisa hipoteke na nekretninu (o čemu u spisu postoji suglasnost R. T. na listu 429 spisa), jamstvo može propasti i nekretnina može postati vlasništvo Republike Hrvatske neovisno o eventualnom raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u njemu ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. lipnja 2019.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Ivona Horvatić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.