Rev-979/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 979/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Veseljka Šeparovića, Ilije Čuljata i Đorđa Bjegovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.V. iz S., P. …, koju zastupa Š.B., odvjetnik iz S., protiv tuženog M.P. iz H. …, koga zastupa J.K., punomoćnik iz S., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1991. godine broj Gž- 10168/91-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru od 26. lipnja 1991. godine broj P- 673/90, u sjednici održanoj 9. lipnja 1994. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Samoboru od 26. lipnja 1991. godine broj P-673/90 suđeno je:

" Utvrđuje se da je tužiteljica M.V. iz S., P. …, isključivi nosilac prava korištenja nekretnina kč.br.37/4 od 704 čhv u zk.ul.br.981 k.o. D., te se nalaže tuženom M.P. iz H. … da tužiteljici izda ispravu podobnu za upis njenog prava korištenja u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini jer će u protivnom takovu ispravu zamjeniti ova presuda, te je dužan tužiteljici predati u posjed istu nekretninu i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 22.050 dinara sve u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1991. godine broj Gž-10168/91-2 odbijena je kao neosnovana žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Samoboru od 26. lipnja 1991. godine broj P- 673/90 i prvostupanjska odluka potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer obje nižestupanjske presude sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama a nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presuda navodi i podataka u spisu.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354.s t. 1. u vezi čl. 375. ZPP, jer je u pobijanoj odluci odgovoreno na one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja, označeni su i razlozi koje je drugostupanjski sud uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Nije osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica je u tužbi tvrdila da je prilikom udaje (1969. godine) dobila od oca T.J. kao miraz 6/10 dijela čk.br.580/2 oranicu "K. " u K. čija cijela površina iznosi 1R 437 čhv u zk.ul.br.1199 k.o. D., da je ta nekretnina odmah zamijenjena za nekretninu M.P. - strica tuženog i to oranicu kč.br.37/4 koja se nalazi u blizini kuće stranaka. Zbog toga jer se radi o posebnoj imovini tužiteljice, a ta je nekretnina postala društveno vlasništvo, tražila je da se utvrdi da je isključivo ona nosilac prava korištenja te nekretnine.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica od svog oca dobila u miraz prilikom udaje određenu nekretninu, da su tu nekretninu stranke zamijenile sa M.P. za njegovu oranicu kč.br.37/4 koja se nalazi u blizini njihove kuće, pa je tu imovinu tužiteljica unijela u brak, dakle, imala je tu imovinu u vrijeme zaključenja braka, zbog čega proizlazi da je pravilan zaključak nižih sudova da je nekretnina koju je tužiteljica dobila od oca prilikom udaje njezina posebna imovina (čl. 278. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", broj 51/89, 59/90-dalje ZBPO), tako i nekretnina koja je stečena zamjenom za posebnu imovinu tužiteljice.

Nadalje kada je utvrđeno da je predmetna nekretnina čk.br.37/4 podruštvljena odlukom Općine Samobor od 10.2.1983. godine, dakle, nakon provedbe fiktivnih kupoprodajnih ugovora, tada je tužiteljica stvarni nosilac prava korištenja a ne tuženi, pa je zakonito odlučeno kada je udovoljeno zahtjevu tužiteljice.

Tuženik nije u pravu kada navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno (da nije pravilno utvrđen način stjecanja predmetne nekretnine, jer da se radi o bračnoj tečevini i sl.), jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

U odgovoru pak, na revizijski prigovor da je tužiteljica dobila u miraz novac, a ne zemlju valja odgovoriti da bi i u tom slučaju da je tako utvrđeno radilo se, također, o posebnoj imovini, tužiteljice a ne o zajedničkoj imovini stranaka.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. lipnja 1994. godine

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević, v.r.