Rev-2016/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2016/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. koju zastupa N. H., odvjetnica iz V., protiv tuženika J. K. iz V., kojeg zastupa mr. M. R., odvjetnik iz V., radi utvrđenja prava korištenja groba, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-359/96 od 17. svibnja 1996., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-748/92 od 7. lipnja 1994., u sjednici održanoj dana 18. ožujka 1998.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da se utvrdi isključivim nosiocem prava korištenja grobnog mjesta i nadgrobnih uređaja na mjesnom groblju u V., IV-to grobno mjesto od ulaza na groblje što je tuženik dužan priznati i naknaditi troškove postupka. Tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.080,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja i prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice na način da je utvrđeno da tužiteljici i tuženiku pripada pravo sukorištenja groba i tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.320,00 kn. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja, a u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice, pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude ukine.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi pravo korištenja groba tužiteljice.

U postupku je utvrđeno, da su pok. M.C. (usvojiteljica supruge tuženika) i tuženik, dok su živjeli u zajedničkom domaćinstvu (do 1955. godine), zajednički nabavili i sukoristili sporni grob u kojem je najprije 1948. godine pokopan suprug pok. M.C. a zatim 1949. godine kći tuženika,

kao i da su zajednički izgradili nadgrobni spomenik i nadgrobnu ploču.

Pravilno je stajalište nižih sudova, da su pok. M.C. i tuženik suosnivači spornog groba slijedom čega su bili i sukorisnici groba.

Materijalno pravo pravilno je primijenio sud drugog stupnja kad je djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice i utvrdio da su stranke sukorisnici spornog groba. Temeljem odredbe čl. 12. Zakona o grobljima (NN br. 32/65) pravo korištenja groba može se ustupiti i to pravo korištenja odnosno sukorištenja može se i prenijeti, a prenijeti se može i izjavom koja se može dati i u ugovoru o doživotnom uzdržavanju. U postupku je utvrđeno, da je taj prijenos sukorištenja groba pok. M.C. učinila besplatno, a ne naplatno. Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revident istakao u svojoj reviziji, a kako nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je reviziju tuženika trebalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. navedenog zakona.

U Zagrebu, 18. ožujka 1998.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.