Rev-x-112/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 112/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. J., vl. „S. š. i g. i v. p.“ iz Ž., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Županija Vukovarsko-srijemska, koju zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-63/08-3 od 3. studenoga 2008., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena (u odluci o troškovima postupka) presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-781/98-33 od 17. listopada 2000., u sjednici održanoj 9. rujna 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi namirenja tražbine u iznosu od 410.999,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. veljače 1996., te za naknadu troškova provođenja ovrhe u iznosu od 14.191,00 kn sa zateznim kamatama od 3. prosinca 1997. o isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.400,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je preinačena u odluci o parničnom trošku i odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 118/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, a drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu (čl. 375. st. 1. ZPP), pa presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

O tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica odlučuje sud (čl. 220. st. 2. ZPP), pa odbijanjem daljnjih dokaznih prijedloga (saslušanje svjedoka A. M., pribavljanje odgovarajućih računa, provođenje gospodarskog vještačenja), kao suvišnih i nepotrebnih, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP.

Premda tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, revizija u pretežnom dijelu sadrži razloge koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih se razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija ne može izjaviti.

Budući da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu uočene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi su i po pravnom shvaćanju ovog suda pravilno odbili tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa, jer su utvrdili da se dužnik J. B.-B. V. (ranije u stečaju) nije organizirao kao društvo kapitala, odnosno da nije proveo usklađenje u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima (dalje: ZTD), što je bio dužan izvršiti do 1. srpnja 1996., a kako je to propisano odredbom čl. 202. st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 107/95 – dalje: ZV). Iz tog razloga tuženik ne može odgovarati za obveze J. B.-B. prema čl. 102. Stečajnog zakona, tj. ne može odgovarati i za obveze samo iz razloga što je Zakonom o vodama propisano da na županije prelaze vlasnička i osnivačka prava (čl. 202. st. 1. ZV), već je potrebno kumulativno ispunjenje i drugog uvjeta, a to je da se J. B.-B. organizira u društvo kapitala u vlasništvu osnivača i da je izvršio usklađivanje poslovanja sa određenim oblikom društva propisanim odredbama ZTD, a što u konkretnom slučaju nije uslijedilo (prema priloženom izvatku iz sudskog registra u istome je upisano javno vodoprivredno poduzeće B.- B. s p.o. V.).

S obzirom na iznijeto pravilno sudovi zaključuju, a u odnosu na pitanje odgovornosti osnivača, da spor treba riješiti po odredbama ranije važećeg Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 53/90). Javno vodoprivredno poduzeće B.-B. s p.o.V. organizirano je sukladno odredbi čl. 115. navedenog Zakona, a tužitelj niti ne tvrdi da bi Odlukom o organiziranju bila propisana odgovornost osnivača javnog vodoprivrednog poduzeća B.-B. V. za obveze tog poduzeća. Osim toga, prema priloženom izvatku iz sudskog registra, to poduzeće kao pravna osoba samostalno ostvaruje svoja prava i obveze u pravnom prometu s potpunom odgovornošću, što znači da Županija Vukovarsko-srijemska kao osnivač javnog vodoprivrednog poduzeća B.-B. ne odgovara za obveze tog poduzeća.

Osporavajući zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik ne odgovara za obveze J. B.-B., revident u reviziji ističe da se prema odredbama Zakona o poduzećima aktom o osnivanju društvenog poduzeća mora predvidjeti kako osnivač snosi rizik za poslovanje osnovanog društvenog poduzeća, time da Zakon određuje da osnivač snosi rizik za poslovanje osnovanog poduzeća do iznosa odnosno vrijednosti sredstava koja je uložio u poduzeće - čime ustvari upućuje na odredbu čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o poduzećima („Sl. list SFRJ“, broj 77/88, 40/89, 46/90, 61/90). Pritom napominje da ne postoji zapreka da se aktom o osnivanju predvidi da će osnivač snositi rizik za poslovanje osnovanog poduzeća nekim većim iznosom sredstava, ali najviše do iznosa sredstava kojima i sam raspolaže – dakle, samo ukazuje na takvu mogućnost ali pritom niti sam ne tvrdi da je to bilo predviđeno aktom o osnivanju J. B.- B.. Međutim, čak i da je tome tako, tj. da je aktom o osnivanju rizik osnivača bio predviđen u većem iznosu od sredstava danih za osnivanje poduzeća, bila bi riječ o novoj činjenici, a u smislu odredbe čl. 387. ZPP u reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice (i predlagati novi dokazi) od kojih zavisi primjena materijalnog prava. Kod toga posebno valja napomenuti da sud o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju činjenica navedenih u tužbi (ovdje se tužbeni zahtjev temelji na činjenici prelaska vlasničkih i osnivačkih prava pozivom na Zakon o vodama), dok u reviziji nije moguće mijenjati činjeničnu osnovu tužbe.

Slijedom rečenog, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik nije pasivno legitimiran u ovome sporu radi čega je tužbeni zahtjev na isplatu utuženog iznosa protiv tuženika pravilno odbijen, pa utoliko nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.