Revr-476/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 476/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 20. siječnja 2005. godine broj Gž-1733/04 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 7. listopada 2004. godine broj P-2515/04, u sjednici održanoj dana 12. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja presuđeno je da se odbija tužitelj s tužbenim zahtjevom da mu tuženik u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2000. godine pa do 30. srpnja 2004. godine u ukupnom iznosu od 399.252,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno točno označeni mjesečni iznos do isplate, ujedno je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu 3.172,00 kn. Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da su visinu plaće stranke regulirale Ugovorom o službi u Hrvatskoj vojsci 1. travnja 1994. godine sukladno odredbi čl. 22. st. 2. toč. 12. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 49/91, 53/91, 73/91, 19/92 i 55/92), pa Odluka Predsjednika Republike Hrvatske i Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske o plaćama, ne može derogirati predmetni ugovor. Predlaže reviziju tužitelja uvažiti i ukinuti pobijanu odluku.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće tijekom utuženog razdoblja koje je tužena isplaćivala u visini određenoj u Odluci o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika, koju je sukladno ovlastima iz čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 – dalje u tekstu: Odluka o plaćama) 11. svibnja 1995. godine donio Predsjednik Republike Hrvatske i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga, a tužitelj smatra da je plaća trebala biti isplaćena prema Ugovoru o službi u oružanim snagama od 1. travnja 1994. godine (dalje u tekstu Ugovor), a ne prema Odluci 11. svibnja 1995. godine.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da za sporno razdoblje tužitelju plaća nije mogla biti obračunata i isplaćena temeljem citiranog Ugovora, već temeljem Odluke 11. svibnja 1995. godine koja je donijeta sukladno odredbi čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95), gdje je određeno da se ista primjenjuje na isplate plaća od 1. svibnja 1995. godine, kao i da danom stupanja na snagu navedene Odluke prestaju vrijediti sve donesene odluke zapovjedi i drugi akti, kojima je bilo uređeno područje opisano navedenom odlukom. Ujedno je određen način obračuna plaće za djelatne vojne osobe nakon 1. prosinca 2000. godine, kada je stupila na snagu Uredba Vlade Republike Hrvatske u vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02). Ista Uredba donijeta je temeljem čl. 169. st. 7. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02 i 58/02).

Kako su stranke Ugovor o službi u Hrvatskoj vojsci sklopile prije stupanja na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske koji je stupio na snagu 13. travnja 1995. godine, to su pravilno zaključili da se plaća određuje Ugovorom, ali u okvirima koje postavlja odredba čl. 138. citiranog Zakona. Kako je odredbom čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske propisano da plaće djelatnih vojnih osoba uređuje Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske, to su pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži veću plaću od one propisane citiranom Odlukom.

Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 22. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske jer se istom između ostalog uređuje i plaća, ali to samo znači da se plaća svakim pojedinačnim zaključenim ugovorom i individualizira, ali se ne može ugovoriti visina, te način obračuna i vrednovanja suprotno odredbi čl. 138. citiranog Zakona.

Obzirom na navedeno, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. siječnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v.r.