I Kž-432/1999-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-432/1999-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića, Katice Jelić, Senke Klarić- Baranović, Marijana Hranjskog i Ilije Čuljata, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. travnja 1999. godine broj K-26/99, u sjednici održanoj 25. kolovoza 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. L.B. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu presudom od 16. travnja 1999. godine broj K-26/99 proglasio je krivim L.B. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u pritvoru od 1. prosinca 1998. godine do 3. prosinca 1998. godine i od 8. siječnja 1999. godine pa nadalje.

Na temelju čl. 80. st. 1. i 3. u svezi čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 952,60 grama marihuane, 0,75 grama heroina, 0,52 grama amfetamina i 10 miligrama diazepama u tabletama, kao i jedna ručno izrađena nargila.

Na temelju čl. 82. st. 1. i 2. ZKP optuženiku je oduzeta imovinska korist u iznosu od 900,00 kn. Po čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn, dok je na temelju čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen dužnosti naknade preostalih troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. ZKP i isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Zbog odluke o kazni žali se i optuženik po branitelju Lj.J.-R., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 22. srpnja 1999. godine broj DOKŽ-1006/99 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Državni odvjetnik presudu suda prvog stupnja pobija zbog odluke o kazni smatrajući izrečenu kaznu preblagom, jer da su olakotne okolnosti optuženiku precijenjene, a otegotne podcijenjene, pri čemu da nije uzeto u obzir da se u konkretnom slučaju radi o pet vrsta opojnih droga, a količina i vrsta govore o razgranatoj aktivnosti optuženika kao preprodavača droge. Vrijednost samo pronađene marihuane da se cijeni na oko 8.000 DEM.

Optuženik L.B. nasuprot tome, nalazi izrečenu kaznu previsokom, jer da je pogrešno uzeto u obzir da bi on drugu nabavljao radi prodaje, već ju je držao radi vlastitog povremenog korištenja budući nije ovisnik o opijatima, a utvrđene olakotne okolnosti da su podcijenjene.

Sud drugog stupnja smatra da je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir kaznenopravne sankcije, utvrđujući kao olakotno priznanje optuženika i kritički stav prema počinjenom djelu, što je doprinijelo ekonomičnosti vođenja postupka, izraženo kajanje i obećanje da će se u buduće suzdržavati od činjenja kaznenih djela, što je ocijenjeno iskrenim, da je osobnim radom stjecao sredstva za život, dok mu je kao otegotno cijenio okolnost da je nastavio s počinjenjem radnji ovog kaznenog djela i nakon puštanja po istražnom sucu, da je ranije osuđivan te prekršajno kažnjavan, te veliku količinu droge što ukazuje na viši stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra. Za razliku od žalitelja, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da su sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, utvrđene po sudu prvog stupnja, a koje se sada apostrofiraju i u žalbama bez navođenje nekih posebnih novih okolnosti koje ne bi bile cijenjene, našle adekvatnog odraza u izrečenoj kazni, koju prihvaća i ovaj sud, kao i zaključak suda prvog stupnja da će se upravo izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ unatoč nesporne činjenice povećane pogibeljnosti i učestalosti ovih kaznenih djela.

Izrečena sigurnosna mjera je zakonita i pravilna.

Kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. ZKP, nisu nađene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. kolovoza 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Milan Gudelj, v.r.