I Kž-475/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-475/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Erike Kocijančić, Gordane Matasić-Špoljarić i Gordane Gasparini, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 148. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi opt. N. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 2. travnja 1996. godine broj K-47/95, u sjednici održanoj dana 13. kolovoza 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

U povodu žalbe opt. N.S., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenopravnoj sankciji, te se izriče, da su opt. N.S. i opt. N.K., djelom zbog kojeg su proglašeni krivim tom presudom, počinili kazneno djelo krivotvorenje novca iz čl. 274. st. 1. KZ, te im se, na temelju tog propisa, primjenom čl. 67. KZ, primjenjuje uvjetna osuda, tako da se na temelju čl. 274. st. 1. KZ osuđuju na kaznu zatvora, opt. N.S. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a opt. N.K. u trajanju od jedne godine, koje se neće izvršiti ako, opt. N.S. za vrijeme od tri godine, a opt. N.K. za vrijeme od dvije godine, ne počine jedno ili više kaznenih djela.

Žalba opt. N.S. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. N.S. i opt. N.K. zbog kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 148. st. 1. OKZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te im na temelju tog propisa, primjenom čl. 47. st. 1. i čl. 48. OKZRH izrekao uvjetnu osudu, tako da im je utvrdio kazne zatvora, opt. N.S. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a opt. N.K. u trajanju od jedne godine i istodobno odredio da se on neće izvršiti, ako opt. N.S. za vrijeme od tri godine, a opt. N.K. za vrijeme od dvije godine, ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 100. st. 2. ZKP/93 ošt. J.B. upućen je da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.

Na temelju čl. 79. i čl. 80. OKZRH optuženicima je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom, od opt. N.S. u iznosu od 300,00 kn, a od opt. N.K. u iznosu od 200,00 kn.

Na temelju čl. 148. st. 5. OKZRH oduzeta je lažna novčanica od 100,00 USA$ broj G19465851B.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn svaki.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. N.S. putem braniteljice D.K., odvjetnice iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji, a zapravo i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i opt. N.S. oslobodi od optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba opt. N.S. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu opt. N.S. kad prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Premda se opt. N.S. žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, on u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj žalbe svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim na pravilnost primjene kaznenog zakona.

Protivno žalbenim navodima opt. N.S., prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud ispravno je utvrdio sve odlučne i važne činjenice i na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio kazneni zakon. Žalitelj u žalbi samo tvrdi, da opt. N.S. svojim postupanjem nije ostvario obilježja kaznenog djela krivotvorenja novca. Tvrdi da je ostalo dvojbeno, je li opt. N.S. predmetnu lažnu novčanicu u opticaj, te da nije razvidno tko je od optuženika ostvario obilježja kaznenog djela krivotvorenja novca.

Naprotiv, iz obrane opt. N.S. i opt. N.K. (list 80/II do 82, 31/II do 32 i 53), te iskaza svjedoka J.B. i J.B. (list 82, 82/II, 57/II i 61/II), protivno tvrdnjama žalitelja slijedi, da je opt. N.S. stavio u opticaj krivotvorenu novčanicu od 100,00 USA$ i time ostvario obilježja kaznenog djela krivotvorenja novca. Naime, opt. N.S. priznao je u istrazi, da je od J.B. uzeo krivotvorenu novčanicu od 100,00 USA$, koju je, kao krivotvorenu, ponudio opt. N.K. da ju negdje proda, odnosno zamijeni, s napomenom, da će mu pripasti dio novca. Iskazao je također, kako mu je poznato, da je opt. N.K. krivotvorenu novčanicu prodao za 540,00 kn, od čega je 200,00 kn zadržao za sebe, a ostatak dao njemu. Takvo priznanje opt. N.S. u skladu je s iskazom opt. N.K. u istrazi, koji je tu novčanicu, uz pomoć prijatelja, prodajom J.B., zamijenio za 540,00 kn, koji je to, kao svjedok i potvrdio (list 61/II). Svjedok J.B. iskazao je decidirano (list 82, 82/II i 57/II), da je opt. N.S. kazao, da mu daje krivotvorenu novčanicu od 100,00 USA$ da ju proda u čemu je opt. N.S. i uspio preko opt. N.K.

Iz izloženog neprijeporno slijedi, da su opt. N.S. i opt. N.K. znali da se radi o krivotvorenom novcu USA$, koji su svjesno, prema prethodnom dogovoru, prodajom, odnosno zamjenom, stavili u opticaj, kako je ispravno utvrdio prvostupanjski sud. Prema tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća u svemu uvjerljive i logične razloge, na kojima se temelji prvostupanjska presuda, odnosno da je činjenično stanje ispravno utvrđeno, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud ispravno primijenio kazneni zakon, kad je optuženike proglasio krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja novca, pa je stoga žalba opt. N.S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona neosnovana.

Međutim, kako je u međuvremenu došlo do izmjene kaznenog zakona, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, s obzirom na odredbu čl. 3. KZ, djelo treba pravno označiti prema čl. 274. st. 1. KZ, kao blažem propisu. U tom smislu, po službenoj dužnosti, preinačena je pravna oznaka djela.

Nije u pravu opt. N.S. kad se žali zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji.

U svezi s izvršenom prekvalifikacijom djela, valjalo je posebice razmotriti i pitanje odluke o kaznenopravnoj sankciji, koju pobija opt. N.S. S obzirom da je prvostupanjski sud, imajući u vidu sve okolnosti pod kojima su optuženici počinili kazneno djelo, osobito društvenu opasnost kaznenog djela, ispravno zaključio, da se u slučaju optuženika može očekivati da će već prijekor, uz prijetnju izvršenja kazne, na njih dovoljno utjecati da više ne ponavljaju isto ili druga kaznena djela, što je svrha uvjetne osude, kao mjere upozorenja, izrečene kazne zatvora opt. N.S. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i opt. N.K. u trajanju od jedne godine, s rokom kušnje, opt. N.S. od tri godine i opt. N.K. od dvije godine, protivno žalbenoj tvrdnji opt. N.S., u skladu su s težinom kaznenog djela i stupnjem kaznene odgovornosti optuženika.

Stoga nije osnovana žalba opt. N.S. zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji. Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost oduzimanja lažne novčanice i imovinske koristi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je to prvostupanjski sud trebao oduzeti iz razloga koji su navedeni u prvostupanjskoj presudi.

S obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci ove presude (čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 13. kolovoza 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Josip Budinski, v.r.