I Kž-977/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 977/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Zdenka Konjića, Ante Potrebice i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. R. zbog kaznenih djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 28. rujna 2010 godine, br. K-53/10, u sjednici održanoj 21. prosinca 2010 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. Z. R. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku opt. Z. R. proglašen je krivim za kaznena djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ i čl. 173 st. 5 KZ, pa su mu za svako od navedenih kaznenih djela uz primjenu čl. 57 st. 2 i 4 b i c KZ utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od dvije godine i u trajanju od šest mjeseci, te je primjenom čl. 60 st. 1 i 2 c osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.

Protiv ove presude u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo pod t. 2 izreke presude podnio je žalbu opt. Z. R. putem branitelja I. B. odvjetnika iz O. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja u tom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da za kazneno djelo iz čl. 173 st. 5 KZ optuženika oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

I Kž 977/10-3

Žalba nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 363 st.7 ZKP optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim, no iz obrazloženja njegove žalbe proizlazi da se ustvari žali samo iz osnove povrede kaznenog zakona, sa stajalištem da je u odnosu na djelo pod t. 2 izreke presude zbog kaznenog djela valjalo primijeniti odredbu čl. 28 KZ i osloboditi ga od optužbe iz razloga što se radi o beznačajnom djelu.

Odredba čl. 28 KZ predviđa mogućnost da nema kaznenog djela iako su ostvarena njegova zakonska obilježja, ako je djelo očito beznačajno s obzirom na način postupanja počinitelja, njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i njegov sustav. U ovom slučaju, optuženik je u razdoblju od gotovo godinu dana, opojnu drogu koju je sam proizvodio, u više navrata davao na konzumaciju svojoj djevojci A. B.-J., u potpunosti svjestan štetnosti takvog ponašanja, te s voljom da i na takav način zloupotrebljava opojnu drogu. Pritom se ponovno mora naglasiti, da se radi o izuzetno društveno opasnom ponašanju zbog štetnih posljedica za čitavo društvo i njegov sustav pa se stoga, kada se uzmu u obzir sve navedene okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela iz čl. 173 st. 5 KZ, ne može raditi o beznačajnom djelu koje predviđa odredba čl. 28 KZ, zbog čega žalba nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 382 ZKP ispitana je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o kazni, te je utvrđeno da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno cijenio sve olakotne okolnosti, koje su u svojoj ukupnosti i po kvaliteti naročito izražene, pa opravdaju primjenu odredbe o sudskom ublažavaju kazne iz čl. 57 st. 2 i 4 b i c KZ. Pritom je prvostupanjski sud, s obzirom na težinu svakog od počinjenih djela, pravilno utvrdio za svako od kaznenih djela pojedinačne kazne zatvora, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske stajališta da se, kako pojedinačno utvrđenim, tako i jedinstveno izrečenom kaznom zatvora, mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. prosinca 2010

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v. r.