Rev-3117/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3117/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz V.G., .... , zastupanog po punomoćniku I.S., odvjetniku u Z., protiv tužene C.o. d.d. Z., . ... , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9577/94 od 31. svibnja 1995. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4949/93 od 4. srpnja 1994. godine, u sjednici održanoj 20. svibnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9577/94 od 31. svibnja 1995. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4949/93 od 4. srpnja 1994. godine kojom je tužena obvezana naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 28.500,00 kn te parnični trošak u iznosu od 1.863,20 kn, dok je za više traženo od daljnjih 18.300,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u njenom odbijajućem dijelu nematerijalne štete tužitelj je izjavio reviziju iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje obih nižestupanjskih presuda dosuđenjem tužitelju ukupno zatražene naknade nematerijalne štete.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete vezano za povrede zadobijene u prometnoj nezgodi dana 25. kolovoza 1992. godine.

Nižestupanjskim presudama tužitelju je na ime naknade nematerijalne štete (uz onu materijalnu iz osnova tuđe pomoći u iznosu od 500,00 kn) dosuđen iznos od 28.000,00 kn od čega iz osnova fizičkih bolova iznos od 5.000,00 kn, straha iznos od 4.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 15.000,00 kn, te naruženosti iznos od 4.000,00 kn, dok je za više traženo iz tih osnova tužbeni zahtjev odbijen.

Tužitelj međutim smatra da su mu dosuđeni iznosi prenisko odmjereni obzirom na vrstu i težinu zadobijenih povreda, pretrpljenih bolova i straha te zaostalih posljedica.

Prema nalazu liječnika vještaka ortopeda dr. J.R. i neuropsihijatra dr. I.K. tužitelj je u štetnom događaju zadobio povrede u vidu udarno-krvnog podljeva i udarca glave, udarne ozljede vratne kralježnice, prijeloma krune petog gornjeg i šestog doljnjeg zuba lijeve strane, udarne ozljede i natučenje slabinske kralježnice i torakolumbalnog prelaza te udarne ozljede i oguljotine kože lijevog koljena. Vezano za iste tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta oko sedam dana, srednjeg intenziteta oko deset dana, te lakog intenziteta oko dvadeset dana, odnosno doživio je jaki strah u trajanju oko dva dana, koji je potom prešao u onaj srednjeg intenziteta manifestirajući se u zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja. Kao trajna posljedica zadobijenih povreda su povremene glavobolje, brže umaranje i česti bolovi u slabinskom dijelu kralježnice te osjećaj zakočenosti, što sve predstavlja umanjenje opće životne i radne sposobnosti tužitelja za 10%, za koliko će on u budućem životu i radu trebati ulagati pojačane napore. Protetski radovi na zubima predstavljaju naruženost lakog stupnja kod tužitelja.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, temeljem citiranog nalaza vještaka, obzirom na vrstu i težinu povreda te intenzitet i dužinu trajanja pretrpljenih bolova i straha te duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, odnosno stupanj naruženosti, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužitelju iz osnova fizičkih bolova dosudili iznos od 5.000,00 kn, straha iznos od 4.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 15.000,00 kn te naruženosti iznos od 4.000,00 kn, a za više traženo iz tih osnova tužbeni zahtjev odbili, pošto tako dosuđeni iznosi u konkretnom slučaju predstavljaju apsolutno primjerenu satisfakciju tužitelju, sve u smislu odredbe čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96).

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako tijekom postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede revident posebno i ne upire, to je istu trebalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. svibnja 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.