Pr-325/2019-7 · Općinski sud u Splitu

Pr-325/19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. D., O.: …, iz J., zastupan po punomoćniku S. P. B., odvjetniku u Z., protiv tužene

T. J., O.: …, iz J., zastupan po punomoćniku B. I., odvjetniku u S., radi utvrđenja , nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. rujna 2019. god. u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom S. P. B. i zz tužene M. M. sa zamjenikom punomoćnika

D. Č., a po objavi presude dana 04. prosinca 2019. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 26. veljače 2019. g. kojim je otkazan Ugovor o radu direktora TU TZO J. od dana 01. veljače 2016. g. na radnom mjestu direktora te je slijedom toga tuženik TZ OJ iz J. , O.: …, dužna vratiti tužitelja I. D. iz J., O.: … na radno mjesto direktora, a sve u roku

od 8 dana i po prijetnjom ovrhe.

Tuženik TZO J. iz J., O.: … dužna je tužitelju I. D. iz J. , O.:

… naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svakog polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika S. P. B. iz Z., O.: … , br. …, koji se vodi kod R. A. d.d. , a sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom

ovrhe."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi koja je podnijeta ovom suda dana 16. travnja 2019.g. navodi kako je radnik tuženika temeljem Ugovora o radu direktora TU TZ, O. J., sklopljenog sa tuženikom dana 01. veljače 2016.g., s

početkom rada na dan sklapanja sukladno čl. 23 u punom radnom vremenu. Tuženik da je tužitelju otkazao navedeni ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 26. veljače 2019.g., koja da je tužitelju uručena istog dana. Protiv navedene odluke o otkazu tužitelj da je dana 12. ožujka 2019.g. izjavio Zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev da je tuženik zaprimio dana 15. ožujka 2019.g. te u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana da nije dostavio svoje očitovanje. Tužitelj pojašnjava kako je pobijana Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 26. veljače 2019. u cijelosti proturječna,neosnovana i nezakonita. TV, TZ O. J. da je dana 16. svibnja 2018.g. nezakonitom Odlukom na sjednici

održanoj 12. ožujka 2018.g., odbilo usvojiti Izvješće o radu direktora TU TZ O. J. za 2017.g., nakon čega da je predsjednik TV TZ, temeljem

odredbe čl. 50. Statuta TZ O. J., podnio V. prijedlog za razrješenjem direktora. Kako je predmetna Odluka nezakonita i ne važeća da proizlazi iz odredbe čl. 45 Statuta TZ O. J. kojim da je propisano kako se na pravni status zaposlenih u

Uredu, uvjeta za stupanje za rad i ostala pitanja u svezi s njihovim radom odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu. Isto tako Zakonom o TZ da je čl. 21. st. 4. propisano kako na radne odnose zaposlenih u turističkom uredu primjenjuju se opći propisi o radu , ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. Slijedom navedenoga, a kako to da nesporno proizlazi iz obrazloženja Odluke tuženika tužitelj da je prije opoziva , dana 01. ožujka 2018.g. započeo sa korištenjem roditeljskog dopusta ,a da je jasno kako sukladno čl. 34. Zakona o radu na sjednici održanoj 12. ožujka 2018.g. predsjednik TV nije mogao temeljem odredbe čl. 50. Statuta TZ O. podnijeti V. prijedlog za razrješenjem direktora te tužitelj da nije zakonito razriješen dužnosti. Stoga, da uzimajući u obzir odredbu čl. 34. te čl. 36. st. 1. Zakona o radu tužitelj da nije mogao biti razriješen dužnosti direktora te da se po povratku sa roditeljskog dopusta imao vratiti na radno mjesto, odnosno poslove na kojima da je radio prije korištenja prava na roditeljski dopust. Nadalje, da je neosnovan i nezakonit zaključak kako su Odlukom TV o opozivu tužitelja s funkcije direktora TU nastupile okolnosti zbog kojih tužitelj više nije u mogućnosti obavljati poslove utvrđene Ugovorom o radu, odnosno izvršavati obveze iz radnog odnosa, slijedom čega da je tuženik pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu. Naime, tužitelj da pojašnjava kako je redoviti otkaz ugovora o radu temeljem čl. 115. st. 1. alineja 2. Zakona o radu subjektivnog karaktera te da se isključivo odnosi na osobine i sposobnosti tužitelja to da je jasno kako je tuženik u cijelosti pogrešno kvalificirao predmetnu Odluku, a sve kako iz obrazloženja predmetne Odluke da nije razvidno koje osobine i sposobnosti tužitelj više ne posjeduje da bi izvršavao poslove utvrđene Ugovorom o radu.

Dakle, tuženik da je nezakonito tužitelja razriješio dužnosti direktora te da mu je potom dao osobno uvjetovani otkaz, dok iz činjeničnog opisa obrazloženja da proizlazi kako se zapravo radi o poslovno uvjetovanom otkazu to da je konstatacija kojom se obrazlaže odluka o zastoju postupka otkazivanja u cijelosti konfuzna i proturječna, a da je dvojbeno pozivanje tuženika na primjenu odredbi čl. 4. st. 3. i st. 4. Zakona o radu u odnosu na tužitelja. Nejasno da je dakle o kojoj vrsti otkaza ugovora o radu tuženik odlučuje, a što da potvrđuje i činjenica iz obrazloženja kako tuženik nije pronašao slobodno mjesto. Nadalje, tužitelj ističe kako tuženik nije ničime dokazao da je radno mjesto direktora TU neraskidivo vezano uz obnašanje funkcije direktora TU, kao niti da je isto utvrđeno Ugovorom o radu direktora TU TZ O. J. od dana 01. veljače 2016.g. Posebno da se ističe kako čl. 23. Ugovora o radu direktora TU TZ O. J.

nije utvrđeno trajanje niti prestanak ugovora, nego isključivo mogućnost opoziva od dužnosti prije isteka mandata bez da bi bile opisane pravne posljedice opoziva, kao niti činjenica da iste utječu na trajanje otkaza ugovora. Tužitelj ističe kako je tuženik predmetnu odluku u cijelosti donio protivno odredbama Zakona o radu te iz obrazloženja pobijane odluke da nije razvidno temeljem čega da je tuženik utvrdio kako upravo tužitelju treba otkazati predmetni ugovor o radu kao niti razlozi otkazivanja. Slijedom navedenoga da se predlaže da se prema tuženiku postupi sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o radu te vrati tužitelja na poslove kojima da je radio prije korištenja prava na roditeljski dopust, a o kojoj činjenici da je tužitelj pravodobno izvijestio tuženika. Kako je razvidno da tužitelj nema opravdani razlog za otkaz predmetnog ugovora o radu, da je predmetna odluka nezakonito donijeta i nedopuštena, stoga predlaže donijeti presudu kao unutar navodnih znakova toč. I. izreke ove presude. U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 20. svibnja 2019. tuženik navodi kako se tužba , u bitnome, zasniva na ideji da radno mjesto „Direktor TU“ TZ O. J. ni po čemu nije povezano sa funkcijom Direktora TU

TZ O. J. pa da, samim time, navedeno radno mjesto ne bi spadalo u red rukovodećih radnih mjesta, na koje da se izričito primjenjuju odredbe članka 4. st. 3. i st. 4. Zakona o radu. Iz navedene ideje tužitelj da izvlači i zaključak da prestanak obnašanja funkcije direktora TU TZ O. J. ne bi predstavljao okolnost zbog koje radnik više nije u mogućnosti obavljati poslove i zadatke koje je preuzeo predmetnim ugovorom o radu. Takvi navodi da su u potpunosti promašeni. Naime, osim što promašenost gornjih navoda tužitelja proizlazi iz odredbi Zakona o radu, Statuta TZ O. J., da ta promašenost proizlazi i iz odredbi samog Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika. Članak 1. navedenog Ugovora o radu, od 01. veljače 2016. godine, da glasi:

„Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Odlukom TV TZ, dana 18.siječnja 2016.g., gospodin I. D., imenovan za direktora T.U. TZ

O. J. Gospodin I. D. potpisom ovog ugovora potvrđuje da je upoznat s propisima i općim aktima koji reguliraju njegov radno pravni status, te s pravima i obvezama direktora Z.."

Članak 23. navedenog Ugovora o radu, od 1. veljače 2016. godine, pod podnaslovom „Trajanje i prestanak Ugovora“, da glasi:

„Ovaj Ugovor stupa na snagu danom njegovog potpisivanja. Direktor može biti opozvan od dužnosti i prije isteka mandata iz razloga propisanim odredbama Statuta, Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma i Zakona o radu. Odredbe ovog Ugovora, kojima je cilj zaštita ugovornih strana nakon njegova prestanka, primjenjivat će se bez obzira na prestanak Ugovora.“

Iz navedenih ugovornih odredbi da je jasno da su funkcija direktora TU TZ O. J. i radno mjesto „Direktor TU“ TZ O. J. neraskidivo

povezani i da to radno mjesto predstavlja radno mjesto s posebnim ovlastima. Isto tako da je jasno da je nemoguće obavljati poslove navedenog radnog mjesta bez da se obnaša navedena funkcija, jer da bi, u suprotnom, postupajući po Statutu TZ O. J., ta ustanova imala jednog direktora turističkog ureda po funkciji, a drugog po zaposlenju, što da je apsurdno. Sukladno odredbama Zakona o turističkim zajednicama, nakon izbora direktora pojedine turističke zajednice, njegova pripadajuća dokumentacija da se dostavlja Ministarstvu turizma, nakon čega, ukoliko novoizabrani direktor ispunjava sve propisane uvjete, Ministarstvo izdaje posebno rješenje o upisu direktora turističke zajednice u poseban upisnik, koje isto vodi pod nazivom „Upisnik turističkih zajednica“. Navedena procedura da je analogna proceduri upisa direktora trgovačkih društava u sudski registar, iz čega također nedvojbeno proizlazi rukovodeća narav predmetne funkcije, i neraskidivost vezanosti ugovora o radu direktora za funkciju direktora. Bez predmetnog rješenja u upisu, da ne bi bilo moguće obnašati funkciju direktora, niti zastupati turističku zajednicu, kao ni izvršiti uplate i isplate sa računa turističke zajednice, obzirom da se rješenje mora dostaviti u poslovnu banku s kojom pojedina turistička zajednica surađuje.

Nadalje, tužitelj da ističe i kako bi odluka TV TZ O. J., od 16.

svibnja 2018. godine, bila nezakonita, pozivajući se na svoja prava iz odredbe čl. 34. Zakona o radu. Međutim, da u konkretnoj situaciji, tuženik je, iako je bio svjestan da se na tužitelja ne odnosi odredba članka 34. Zakona o radu (koja zabranjuje otkazivanje ugovora o radu za trajanja roditeljskog dopusta), kao ni odredba članka 121. st. 2. istog Zakona (koja propisuje da otkazni rok ne teče za trajanja roditeljskog dopusta), a sve slijedom odredaba članka 4. st. 3. i st. 4. istog Zakona (koje propisuju da se na osobu koja kod poslodavca obavlja rukovodeće poslove ne primjenjuju odredbe zakona koje se, između ostaloga, odnose na prestanak ugovora o radu), odlučio, nakon donošenja navedene Odluke o opozivu od 16. svibnja 2018. godine, zastati s postupkom otkazivanja u smislu radnih prava, te radniku omogućiti uredno i neometano korištenje roditeljskog dopusta, a sve postupajući, kako da je već navedeno, u korist radnika.

Nakon što je tužitelj iskoristio roditeljski dopust koji mu, sukladno prisilnim propisima pripada, da se vratio na rad, a tuženik da mu je, istoga dana, omogućio korištenje cjelokupnog godišnjeg odmora za 2018. godinu, kojeg tužitelj do tada nije bio iskoristio zbog korištenja roditeljskog dopusta. Tužitelj da se, konačno, vratio na rad dana 26. veljače 2019. godine, kojeg dana da je tuženik nastavio s postupkom otkazivanja ugovora o radu, a sve kod činjenice da tužitelj, koji, zbog opoziva, više ne obnaša dužnost direktora TU TZ OJ, nije u mogućnosti obavljati poslove i zadatke koje je

preuzeo predmetnim ugovorom o radu. Važno da je istaknuti kako je predmetna Odluka o opozivu od 16. svibnja 2018. godine donesena iz razloga što je TV, na sjednici održanoj 12. ožujka 2018. godine, odbilo usvojiti Izvješće o radu direktora i ureda za 2017. godinu, čime su se ostvarili uvjeti iz gore citirane odredbe čl 23. predmetnog Ugovora o radu, te je Predsjednik TV TZ, temeljem odredbe članka 50. Statuta TZ O. J.,

podnio V. prijedlog za razrješenjem direktora. Isto tako da tužitelj nije u pravu kada navodi kako je odluka od 12. ožujka 2018. godine, o neusvajanju izvješća o radu direktora i ureda nezakonita, posebice kada se uzme u obzir činjenicu da je Ministarstvo turizma, u gore navedenim zaključcima, zauzelo u potpunosti suprotan stav od tužitelja, ističući kako slijedi: „Obavljenim nadzorom je utvrđeno da je postupak razrješenja direktora TU proveden sukladno naprijed citiranim odredbama Statuta.“U članku 50. st. 1 Statuta TZ

O. J. („službeni glasnik O. J., broj 8/10 ), taksativno da su navedeni razlozi za razrješenje direktora TU, a u stavku 2. istoga članka propisano je da prijedlog za pokretanje postupka razrješenja direktora TU, u slučaju iz stavka 1., toč. 2.,

3., 4., 5., 6, moraju podnijeti Predsjednik, Skupština ili NO, što da je i učinjeno. Stavkom 3. istog članka Statuta da je propisano da se prije donošenja odluke o razrješenju direktoru mora dati mogućnost izjašnjenja o navedenim razlozima za razrješenje, što da je istome i omogućeno.

Prema stavku 5. istoga članka Statuta, u slučaju razrješenja Direktora TU TV da će raspisati natječaj za direktora, a do izbora direktora Zajednicu će

zastupati Predsjednik, što da je ispunjeno. Prema tome, obje gore spomenute odluke, od 12. ožujka 2018. godine, te od 16. svibnja 2018. godine, da su donesene sukladno propisima, što da je potvrdilo i nadležno ministarstvo. Zaključno, tuženik da ima potrebu napomenuti kako mu nisu posve jasni dokazni prijedlozi tužitelja naznačeni kao „priznanje tuženika“, budući da, očigledno, takvo priznanje niti postoji, niti može postojati kod činjenice da su navodi tužitelja neosnovani, neistiniti, i ukratko apsurdni. Sukladno svemu navedenom, predlaže sudu tužbu odbiti, te osuditi tužitelja da snosi troškove parničnog postupka.

U dokaznom postupku sud je pregledao Ugovor o radu direktora TU TZ O. J. od 01. veljače 2016.g., Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 26. veljače 2019.g. , Zahtjev za zaštitu prava od 12. ožujka 2019. Obavijest poslodavcu iz čl. 36. Zakona o radu od 14. siječnja 2019.g., Odgovor RH, Ministarstva turizma, K.: 334-08/18- 07/8, Ur. broj: 529-05-01-01/2-18-4 od 12. srpnja 2018.g. , Obrazloženje nalaza nadzora od 12. srpnja 2018.g. od RH, Ministarstvo turizma, K.: 334-08/18-07/8, Ur. broj: 529-05-01- 01/1-18-9 od 10. listopada 2018.g. , Službeni glasnik O. J. ( list spisa 27-42), saslušanje svjedoka N. P., tužitelja i zz tužene M. M..

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika Ugovora o radu direktora TU TZ O. J., sklopljenog sa tuženikom dana 01. veljače 2016.g. s početkom

rada na dan sklapanja,

- da je TV, TZ O. J. O. na sjednici održanoj 12. ožujka

2018.g. odbilo usvojiti Izvješće o radu direktora i ureda za 2017.g.,

- da je na sjednici TV od 13. travnja 2018. donijeta Odluka da predsjednik TZ O. J. N. P. zamjenjuje direktora za vrijeme

njegove odsutnosti i da je na toj sjednici jednoglasno prihvaćen prijedlog predsjednika TZ O. J. za pokretanje postupka razrješenja direktora TU,

- da je predsjednik TV TZ, dana 16. svibnja 2018.g. temeljem odredbe čl. 50. Statuta TZ O. J. , podnio V. prijedlog za razrješenje direktora,

- da je na sjednici TV održanoj dana 06. svibnja 2018.g. utvrđeno da je direktor TU TZ O. J. razriješen dužnosti zbog ne

prihvaćanja Izvješća o radu direktora TU sukladno čl. 51. točka 6.

Statuta,

- da je Odluka TV o razrješenju te opoziv tužitelj sa funkcije direktora TU TZ O. J., upisana u propisanim upisnicima Ministarstva

turizma,

- da je tužitelj prije opoziva dana 01. ožujka 2018. započeo s korištenjem roditeljskog dopusta te da je nakon što je iskoristio roditeljski dopust i cjelokupni godišnji odmor da se vratio na rad 26. veljače 2019.g. , kada mu je tuženik kao poslodavac nastavio s postupkom otkazivanja Ugovora o radu i dostavio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu,

- da je protiv navedene odluke o otkazu tužitelj dana 12. ožujka 2019.g. izjavio zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev da je tuženik zaprimio dana 15. ožujka 2019.g. te u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana da nije dostavio svoje očitovanje.

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- da li se na predmetni Ugovor o radu direktora TU TZ O. J.

primjenjuju odredbe Zakona o radu ili Zakona o obveznim odnosima,

- da li je tuženik tužitelja nezakonito razriješio dužnosti direktora, samim time i otkazao Ugovora o radu od 01. veljače 2016.g.

- da li pravna posljedica opoziva tužitelja s mjesta direktora TU TZ O. J. utječe na otkaz ugovora o radu,

- da li je predmetna odluka o opozivu tužitelja nezakonita iz razloga što je tužitelj u vrijeme donošenja te odluke započeo sa korištenjem roditeljskog dopusta, samim time sporno je da li su se ostvarile pretpostavke za ukidanje odluke o redovnom otkazu Ugovora o radu te da li je tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto direktora TU TZ O. J..

U svom iskazu s ročišta od dana 25. rujna 2019.g. svjedok N. P. navodi da je Načelnik O. J. već drugi mandat te da je prvi put izabran 2014.g. tako da je na toj funkciji oko šest i po godina, a samim time da je i po funkciji Predsjednik TV TZ O. J.. Što se tiče radnog mjesta Direktora TU TZ O. J.

tužitelj da je na tu funkciju imenovan krajem 2015. ili 2016.g. s tim da je kao direktor bio dužan od dana stupanja na tu funkciju svake godine dostavljati Izvješće o svom radu VTZ koje je onda o tome raspravljalo i usvajalo ili odbilo takvo izvješće. To da

je bilo izvješće za 2017.g. Tužitelj da se inače bio prijavio na natječaj za to radno mjesto te je kako je zadovoljavao sve tadašnje uvjete imenovan na tu funkciju. Naime da se radi o funkciji koja traje do opoziva i u ugovoru da ne stoji da se radi na neodređeno vrijeme ili neki mandatni rok. Tužitelj da je dostavio Izvješće o radu za 2017.g. po kojem da se na sjednici TV TZ, u veljači ili ožujku 2018. za prethodnu godinu i tada da

je vijeće donijelo skoro jednoglasnu odluku, da se isto izvješće ne prihvaća. Nakon toga da je on kao Predsjednik TV po Zakonu o turističkoj zajednici i Statutu TZ pokrenuo postupak opoziva tužitelja sa te funkcije i otkazivanja ugovora o radu.

Tužitelj da se nakon pokretanja opoziva dvaput žalio na taj postupak Ministarstvu turizma kao izvjesnom inspekcijskom nadzoru i tražio od njih mišljenje vezano za provedeni postupak, a koje ministarstvo se o tome dvaput očitovalo te u svojim očitovanjima potvrdilo da je postupak proveden u skladu sa zakonom. Isto tako da se i nakon imenovanja, odnosno donošenja odluke o imenovanju direktora ureda TZ od strane vijeća TZ ta odluka uz njihov prijedlog dostavlja Ministarstvu turizma koji da nakon provjere kompletne dokumentacije donosi rješenje koje je trenutno prezentirao, a koje je konkretno donijeto u slučaju imenovanja nove direktorice turističkog ureda TZ OJO i po kom rješenju da se isti direktor upisuje u registar TZ kao osoba ovlaštena za zastupanje, praktički bez istog ne može obnašati tu funkciju. Stoga da je prosto nemoguće da postoje dva direktora turističkog ureda te da je predmetni opoziv kako da je već naveo u cijelosti proveden po zakonu i statutu. Tužitelj da ih je prijavio inspekciji rada gdje da je bio pozvan i dao iskaz međutim nakon toga da nisu donijeli nikakvu rješidbu da su bilo što u tom postupku krivo napravili, a inače da su se kroz cijeli postupak savjetovali sa odvjetnikom. Napominje i da je po pokretanju tog opoziva tužitelj bio na rodiljinom dopustu nakon čega da su odlučili da će zastati s postupkom opoziva dok mu traje rodiljini dopust i na taj način da su mu išli na ruku iako da to nisu morali. Nakon što je tužitelj iskoristio rodiljini dopust da mu je omogućeno korištenje godišnjeg odmora redovitim otkazom ugovora o radu temeljem kojeg da mu je priznata i otpremnina i sva njegova zakonska prava. Što se tiče Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu istu odluku da je možda supotpisao sa novom direktoricom te da misli da je imao ovlaštenje zbog toga što je kao Predsjednik TZ potpisao Ugovor o radu s direktorom, konkretno s tužiteljem. U svom iskazu na ročištu od dana 25. rujna 2019.g. tužitelj navodi da se javio na natječaj za direktora TU TZ O. J. krajem 2015.g. , a da je imenovan na

tu funkciju 01. veljače 2016.g. Inače da je 15 godina predavao na V. i bio dobro upoznat sa svim odredbama predmetnog ugovora o radu, da nema mandata i da postoji mogućnost opoziva. On da je svoju funkciju direktora shvatio vrlo ozbiljno, obzirom da kad je došao da je zatekao vrlo loše stanje, primjerice financijsko stanje da nije bilo proknjiženo preko 6 mj. Čim je došao da je financijsko stanje turističkog ureda praktički doveo do toga da se financijsko stanje konsolidiralo jer da je smanjio postojeća dugovanja i kontinuirano da je zabilježen rast turističkog noćenja, ozbiljan rast, dakle praktički da nije bilo nikakvog razloga da njegovo izvješće o radu ne bude usvojeno s obzirom na rezultate rada. On da se 2017.g. također kandidirao za načelnika O. J. kao nezavisni kandidat, a da je kandidat SDP bio N. P. i koji da je pobijedio na izborima, te misli da je od tada došlo do neke vrste političkog revanšizma od strane načelnika prema njemu što da je u konačnici rezultiralo njegovim opozivom. Što se tiče samog postupka opoziva da isti nije proveden sukladno Zakonu i Statutu jer da na sjednici vijeća je donijeta odluka da se ne usvaja izvješće o radu, a da je za odluku protiv njegovog izvješća glasalo sedam, a jedan da je vijećnik bio protiv. Navodi da je bilo tajno glasovanje i da je na toj sjednici prisustvovao. Na istoj da se samo razgovaralo o financijskom izvješću koje da je usvojeno i Izvješću o radu koje da nije bilo usvojeno, a da nisu navedeni razlozi zbog čega nije izvješće o radu usvojeno i da mu nije dana mogućnost da se na isto očituje. On da je smatrao da će mu se razlozi zbog čega mu nije usvojeno izvješće o radu dostaviti pismeno, na koje da će se imati pravo pismeno očitovati, što da nije učinjeno. On da je već 01. ožujka 2018. koristio rodiljini dopust. Isto tako dok je bio na rodiljinom dopustu da je pokrenut novi natječaj za direktora od strane TZ, a da je on isto tako pokrenuo postupak inspekcijskog nadzora odnosno tražio

mišljenje o tom provedenom postupku od Ministarstva turizma i inspekcije rada. Ministarstvo turizma da mu se očitovalo više deklarativno u dva navrata iako da je točno precizirao pitanja na koje je tražio odgovor, s tim da je od Ministarstva rada dobio mail (odgovor na anonimni upit) da se za vrijeme rodiljinog dopusta ne može otkazati ugovor o radu. Što se tiče Odluke TV o razrješenju od 16. svibnja 2018. on da je odgovorio da je ne smatra valjanom, jer da nije u skladu sa zakonom te da nije pokretao postupak zbog te odluke s obzirom da je bio na rodiljinom dopustu, već da je samo upozorio da nije u skladu sa zakonom. Funkciju poslova direktora TU bez da je upisan registar TZ da ne može obavljati s obzirom da je isto protuzakonito.

U svom iskazu na ročištu dana 25. rujna 2019.g. zz tužene M. M. navodi kako je direktor TU TZ O. J. na koju funkciju da je stupila 7.

studenog 2018.g. Što se tiče postupka razrješenja tužitelja s te funkcije da ona u istom nije sudjelovala i da njoj detalji nisu poznati, osim što je kao nova direktorica bila nazočna kada je tužitelju uručena Odluka o otkazu ugovora o radu, što da je bilo krajem prvog mjeseca u uredu načelnika OJ N. P., a da je bila nazočna zamjenica načelnika V. B.. Ona da je došla prvi dan na radno mjesto direktora ureda te tamo zatekla katastrofalno stanje, osim što je prostor turističkog ureda podsjećao na skladište, da je zatekla dugovanja od 800.000,00 kn , koje da je smanjila na manje od 200.000,00 kn te podigla prihode više od 10 % i to na račun natječaja Ministarstva turizma, županije i slično. Ona da je svo vrijeme pokušavala stupiti u kontakt s tužiteljem što da je on kontinuirano izbjegavao čak u prilikama kada bi se susreli na ulici. Dio imovine kao što su laptop i tablet da su još uvijek kod tužitelja te da iste odbija vratiti. Ista da po dolasku na funkciju nije provela reviziju poslovanja, a da joj nije bilo poznato financijsko stanje prije samog dolaska na funkciju. Isto tako da je upoznata sa financijskim izvješćem za 2016.g. i 2017.g.

Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Temeljem čl. 21. Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 152/08) STZ osniva T U T Z , a

TU HTZ naziva se GU. Na radne odnose

zaposlene u turističkom uredu primjenjuju se opći propisi o radu ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Statutom tuženika koji je donijet na sjednici 15. lipnja 2010.g. u čl. 50 propisano je da direktor turističkog ureda može biti razriješen između ostalog i u slučaju ako TV ne prihvati Izvješće o radu direktora ureda a koji prijedlog i u tom slučaju podnosi predsjednik, skupština ili nadzorni odbor. Prije donošenja odluke o razrješenju direktora direktoru se mora dati mogućnost izjašnjenja o navedenim razlozima za razjašnjenje. Odluka o razrješenju direktora ureda donosi turističko vijeće glasovanjem, u slučaju razrješenja direktora ureda, turističko vijeće će raspisati natječaj za direktora , a do izbor direktora zajednicu će zastupati predsjednik.

Temeljem čl. 21. Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, na radne odnose zaposlenih u turističkom uredu primjenjuju se opći propisi o radu stoga ovaj sud smatra da se položaj, prava i obveze tužitelja temelje isključivo na Ugovoru o radu, koji ugovor je isključivo ravnopravne naravi stoga se na isti po ocjeni ovog suda ne bi primjenjivale odredbe Zakona o obveznim odnosima već isključivo Zakon o radu (NN 93/14,127/17u daljnjem tekstu ZR), Zakon o turističkim zajednicama i promicanju

hrvatskog turizma, te Statut tuženika.

Temeljem čl. 115. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni propisani rok ( redoviti otkaz) , ako za to ima opravdani razlog, između ostalih i u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti ( osobno uvjetovani otkaz) .

Uvidom u Ugovor o radu tužitelja od 01. veljače 2016.g. razvidno je da je tužitelj imenovan za direktora TU TZ O. J., a u čl. 3. je propisano da se radi na radnom mjestu sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u skladu s općim aktima zajednice i Zakonom o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma. U predmetnom ugovoru nije propisano trajanje istog , ali je propisano u čl. 23 da tužitelj kao direktor može biti opozvan prije isteka mandata iz razloga propisanim odredbama Statuta, Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma i Zakona o radu. Tuženik je tužitelju redovitim otkazom ugovora o radu od 26. veljače 2019.g. otkazao ugovor o radu navodeći u točci II. da se ugovor otkazuje jer tužitelj nije u mogućnosti izvršavati obveze iz radnog odnosa.

Među strankama nije sporno da se sukladno odredbama Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, nakon izbora direktora pojedine turističke zajednice, njegova pripadajuća dokumentacija dostavlja Ministarstvu turizma, nakon čega, ukoliko novoizabrani direktor ispunjava sve propisane uvjete, ministarstvo izdaje posebno rješenje o upisu direktora turističke zajednice u poseban upisnik, koje isto vodi pod nazivom „Upisnik turističkih zajednica“. Navedena procedura je analogna proceduri upisa direktora trgovačkih društava u sudski registar, iz čega nedvojbeno proizlazi rukovodeća narav predmetne funkcije, i neraskidivost vezanosti ugovora o radu direktora za funkciju direktora. Bez predmetnog rješenja u upisu ne bi bilo moguće obnašati funkciju direktora, niti zastupati turističku zajednicu, kao ni izvršiti uplate i isplate sa računa turističke zajednice, obzirom da se rješenje mora dostaviti u poslovnu banku s kojom pojedina turistička zajednica surađuje. Nije sporno da je nakon što je tužitelj opozvan sa radnog mjesta direktora turističkog ureda tužitelj brisan iz registra odnosno upisnika turističkih zajednica koji se vodi pri Ministarstvu turizma, samim time prestala mu je punomoć koju je imao kao direktor za zastupanje turističke zajednice i bez koje nije moguće obnašati funkciju direktora ureda turističke zajednice. Naime, tužitelj se poziva kako je redoviti otkaz ugovora o radu temeljem čl. 115. st. 1. alineja 2. Zakona o radu subjektivnog karaktera te da se isključivo odnosi na osobine i sposobnosti tužitelja to da je jasno kako je tuženik u cijelosti pogrešno kvalificirao predmetnu odluku, a sve kako iz obrazloženja predmetne odluke nije razvidno koje osobine i sposobnosti tužitelj više ne posjeduje da bi izvršavao poslove utvrđene Ugovorom o radu.

Taj prigovor tužitelja nije osnovan jer sam opoziv tužitelja s mjesta direktora turističke zajednice je važna činjenica koja je dovela do toga da je tužitelj brisan iz Upisnika turističkih zajednica pri nadležnom ministarstvu pa tužitelj više nije ovlaštena osoba i nema punomoć za zastupanje tuženika, dakle prestala su mu sva ovlaštenja koja je imao temeljem samog imenovanja, te više nije u mogućnosti zakonito obnašati tu funkciju, a što je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu. Kada djelatnik nema pretpostavke odnosno uvjete propisane posebnim zakonom, kao što je u konkretnom slučaju Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, u tom slučaju nastavak radnog odnosa na tom radnom mjestu s tužiteljem više nije moguć, stoga je riječ o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ( VS –RevR- 1075/15 ). Stoga pravna posljedica opoziva tužitelja s mjesta direktora TU TZ O. J. je važna činjenica osobno uvjetovana koja utječe i na sam otkaz Ugovora o radu jer tužitelj zbog osobnih razloga više nije bio u mogućnosti obavljati poslove direktora ureda TZ.

Navod tužitelja da mu nije bila dana mogućnost iznošenja obrane tužitelj nije dokazao u ovom postupku jer upravo suprotno proizlazi iz dopisa Ministarstva turizma od 12. srpnja 2018., (list spisa 21) iz kojeg je razvidno da je tužitelju nakon pokretanja postupka razrješenja dostavljen dopis za očitovanje sa zapisnikom.

Nadalje u Ugovoru u radu koji je tužitelj zaključio sa tuženikom nije bila ugovorena obveza rasporeda tužitelja na druge odgovarajuće poslove, stoga ovaj sud smatra da tuženik nije ni imao obvezu ponuditi tužitelju raspored na druge poslove. Sve i da nije tako, tužitelj u ovom postupku nije dokazao, jer je na njemu bio teret dokaza, da ga je tuženik mogao zaposliti na drugim poslovima.

Isto tako činjenica da je na sjednici TV održanoj dana 06. svibnja 2018.g. tužitelj kao direktor TU TZ O. J. razriješen dužnosti, dakle za vrijeme dok je tužitelj koristio rodiljini dopust također ne čini tu odluku nezakonitom obzirom da je sam otkaz ugovora o radu donijet tek po isteku rodiljinog dopusta, a samu odluku o opozivu odnosno razrješenju za radno mjesto direktora tužitelj u ovom postupku i ne pobija. Stoga postojanje ili nepostojanje opravdanih razloga za razrješenje tužitelja sa radnog mjesta direktora TU TZ J., ovaj sud u ovom postupku sud nije ni utvrđivao jer to nije ni bio predmet ovog postupka, već je predmet ovog postupka zakonitost Odluke o otkazu Ugovora o radu, a temeljem Odluke V. T. o razrješenju i opozivu tužitelja sa radnog mjesta direktora TU TZ J. Stoga ovaj sud nije ovlašten u ovom postupku ulaziti u razloge opoziva već samo u zakonitost otkaza ugovora odnosno u provedeni postupak primjene aktualnih radno pravnih propisa kod otkazivanja ugovora o radu tužitelju. To što je tužitelj dobio redoviti otkaz ugovora o radu, a koji je uslijedio zbog opoziva tužitelja prema čl. 23. Ugovora o radu, a ne izvanredni otkaz nije od utjecaja na zakonitost samog otkaza, obzirom da je donošenjem redovitog otkaza ugovora o radu tuženik išao u korist tužitelja kao radnika jer je isti otkaz donio tek kad je tužitelj nakon iskorištenog rodiljinog dopusta i godišnjeg odmora ponovno došao na rad, samim time nisu povrijeđene ni odredbe čl. 36 ZR-a.

Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 26. veljače 2019.g., kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu kao direktora TU TZ O. J. zakonita i samim time i dopuštena, sukladno čl. 115. ZR-a,

stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155.g Zakona o parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te popisu troška pun. tuženika. Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 200 bodova + PDV obzirom da se u odnosu na točku III. tužbenog zahtjeva nisu provodili dokazi u ovom postupku, pa samim time nisu nastali ni dodatni troškovi, tako da ukupno obistinjeni trošak tuženiku iznosi 2.500,00 kn.

U Splitu, 04. prosinca 2019.g.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

- pun. tužene

- u spis