I Kž-50/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 50/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Marijana Svedrovića, Vesne Vrbetić i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv L. G., zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zlataru br. K 12/00 od 14. listopada 2002. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zlataru temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP), oslobodio je optužbe L. G. da bi počinila kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona (KZ) i temeljem čl. 123. ZKP-a riješio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije uložen.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku na dužno razgledavanje, koji je u pismenom mišljenju br. KŽ-DO-247/03 predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine

I Kž 50/03-3

pobijana presuda. Kod tog prijedloga ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavko Zadnik i na sjednici vijeća.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a ovaj je sud utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

U ovom kaznenom postupku rješenjem suda br. K-12/00-20 od 20.3.2002. godine određeno je da se iz spisa predmeta izdvoji zapisnik o ispitivanju optuženice L. G. pred redarstvenim vlastima kao nezakonit dokaz i da će se po pravomoćnosti rješenja zapisnik izdvojiti iz spisa i predati istražnom sucu na čuvanje. Ovo rješenje postalo je pravomoćno, ali zapisnik nije izdvojen iz spisa predmeta. Dapače, iskaz optuženice s tog zapisnika sud detaljno reproducira u pobijanoj presudi.

Uspoređujući obranu optuženice koju je iznijela pred policijom i onu koju je dala tijekom glavne rasprave s jedne strane, a sa druge izmjenu optužnice u odnosu na sredstvo izvršenja djela, koja je uslijedila nakon izdvajanja zapisnika o ispitivanju optuženice pred redarstvenim vlastima, sud, između ostaloga, ocjenjuje osnovanost optužbe državnog odvjetnika i na taj način temelji pobijanu presudu na nezakonitom dokazu.

Time je, po ocjeni ovog suda počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

I po ocjeni ovog suda preuranjen je zaključak suda prvog stupnja da nema dokaza da je optuženica lišila života svoga brata J. R. Zaključak je suda prvog stupnja da provedena vještačenja nisu dala takve rezultate na temelju kojih bi se na siguran i pouzdani način jedino okrivljena mogla smatrati počiniteljem kaznenog djela, tj. da rezultati navedenih kriminalističkih "vještačenja ne isključuju niti mogu isključiti nazočnost trećih osoba na mjestu događaja" nije za sada prihvatljiv. Taj je zaključak posljedica načina ocjene nalaza i mišljenja vještaka koji su ispitivani tijekom postupka, pri čemu je sud ocjenjivao nalaz svakog od njih ponaosob, ne uspoređujući ih ni međusobno, niti s ostalim materijalnim tragovima pronađenim na mjestu događaja, koji su opisani u zapisniku o očevidu i prikazani u dokumentaciji uviđaja.

Tako sud, koji prihvaća nalaz i mišljenje vještaka za kontaktne tragove dipl. ing. Š. Ž., navodi da "vještačenje kontaktnih tragova u konkretnom slučaju nije moglo dati očekivane rezultate, jer su oštećenik i optuženica živjeli u zajedničkom domaćinstvu i nalazili bi se u svakodnevnom kontaktu, pa pronađena tekstilna vlakna ne mogu dovoditi u vezu s predmetnim događajem". Međutim, sud je ispustio iz vida da na odjeći oštećenika i optuženice nisu pronađeni tragovi koji bi upućivali da su bili u kontaktu s trećim osobama. Takvih tragova nema ni na odjeći učesnika ovog događaja, a ni pod njihovim noktima, koji su također dostavljeni na vještačenje.

I Kž 50/03-3

Sud prihvaća i nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. J. Č. iz kojega proizlazi da je smrtonosna ozljeda bila na desnom tjemenom dijelu glave koja je morala ubrzo dovesti do ošamućenosti i nesvijesti oštećenika, a da su tri sitne nagnječine na tjemenu zatiljnog dijela glave locirane gusto "pa je realno za očekivati da su nastale kada je već glava oštećenika bila u mirovanju" iz čega vještak neizravno zaključuje da je prvo nastala ozljeda koja je teška i po život opasna ozljeda, a zatim, kada je tijelo bilo na podu i u mirovanju, sve ostale povrede na tjemenu.

Osim ovih ozljeda oštećenik je na licu imao krvne podljeve iz kojih evidentno nije krvario.

Ako se nalazi i mišljenje ovoga vještaka usporedi s materijalnim tragovima i nalazom i mišljenjem vještaka za biološka vještačenja, prof. M. K. A. da tragovi krvi koji su pronađeni na zgužvanoj samoljepivoj traci na kolutu selotejpa što je pronađen na stolu, u predsoblju i na kvaki s vanjske strane ulaznih vrata, pripadaju oštećeniku mora se zaključiti da je oštećenik, nakon zadobivanja neke od povreda iz koje je krvarilo, bio pokretan i kretao se po kući, što se ne uklapa u nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka.

S pravom državni odvjetnik ukazuje da je neuvjerljiv dio obrane optuženice u tome zbog čega nije odmah, nakon što je uočila da je brat ubijen, otišla obavijestiti susjede.

Ako je optuženica bila istučena od nepoznatih, maskiranih osoba i kada je došla k svijesti vidjela da je i oštećenik ubijen, neživotno je da nije potražila pomoć i zaštitu, već je legla i spavala do jutra.

Osnovano, nadalje, žalitelj tvrdi da je isključena teza optuženice da su nepoznati napadači došli u kuću znajući da njezin brat uvijek ima novca jer prodaje stoku. Tijekom uviđaja nije pronađeno bilo kakvih tragova da je netko pretraživao kuću. Dapače, u sobu oštećenika, u kaputu koji je bio odložen na stolu, pronađen je novčanik sa kunama i njemačkim markama.

Iz svih naprijed navedenih razloga ovo vijeće smatra da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno, radi čega je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i ukinuta pobijana presuda.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano. Odmah će iz spisa predmeta izdvojiti zapisnik o ispitivanju optuženice pred redarstvenim vlastima.

Tijekom glavne rasprave detaljnije će ispitati optuženicu na okolnosti vezane uz kolut selotejp trake gdje je inače taj kolut stajao i da li je ona došla u kontakt s njime tijekom inkriminiranog događaja. Predočit će sudsko-medicinskom vještaku nalaz i mišljenje vještaka za biološka vještačenja o tome gdje su sve pronađeni tragovi krvi oštećenika, ispitat će ga da li je on mogao krvariti i iz povreda koje su nađene na licu, te da li je sa povredom koja je uzrokovala smrt mogao prijeći put od ulaza u kuću do mjesta gdje je pronađeno njegovo tijelo.

I Kž 50/03-3

Nakon toga će pažljivom analizom svih provedenih dokaza ocijeniti da li je osnovana optužba državnog odvjetnika da je oštećenika na inkriminirani način lišila života optuženica i, ovisno o tome, donijet će novu odluku.

Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci (čl. 388. st. 3. ZKP-a).

U Zagrebu, 24. veljače 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.