Legislator Case Law & Legislation
Rev-572/1991-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on inheritance dispute where parties agreed on payment terms.

Case Number Rev-572/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering inheritance payments. The first-instance court confirmed that while the defendant was the sole heir to a specific plot, the parties had mutually agreed to transfer the full value to the plaintiffs, who would pay the defendant later. The court rejected the appeal because the lower court's decision was clear, the factual findings were not erroneous, and the legal application regarding the inheritance agreement was correct.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.; čl. 390.; čl. 393.: An appeal is inadmissible if the first-instance judgment is clear and understandable, contains reasons for all material facts, and there is no significant error in procedure or application of substantive law.

Keywords

AI generated
inheritance dispute mutual agreement appellate review clear judgment dismissal of appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-572/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinović kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvela, Miroslave Vekić i Ivice Crnić kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., i N. K. iz O., oba zastupani po punomoćniku D. N., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. S. iz B., koga zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 29. ožujka 1990. br. Gž-1135/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 19. prosinca 1989. br. P—1612/89, u sjednici održanoj dana 3. srpnja 1991 . ,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 29. ožujka 1990. godine pod posl. br. Gž-1 135/90, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda, kojom je usvojena tužba tužitelja sa zahtjevom kojim traže da sud obveze tuženika, da im isplati svakom po 1/3 prometne vrijednosti kč.br. 863 oranica D. sa 11993 m u k.o. B., u visini od po 33.980.166 tadašnjih dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koju reviziju je u smislu odredbe iz čl_. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelji su u odgovoru na reviziju tuženika osporili revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana, dok se Javni tužioc Hrvatske o reviziji tuženika nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1 3 . ZPP na koju opisno ukazuje revident iz razloga što je presuda koja se revizijom pobija jasna, razumljiva, moguće je ispitati jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presuđenje koji su međusobno povezani i suglasni.

Što se pak tiče prigovora koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije ih ispitivao iz razloga što se revizija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrđenje, da su stranke zajedno sa svojom majkom, sada pok. M. J., iza smrti svog oca i supruga M. J., M. D., koji je preminuo dana 6.VIII.1978. godine, na temelju zakona i međusobnog sporazuma rješenjem o nasljeđivanju, i to tužitelji i tuženik proglašeni nasljednicima svaki u 1/3 dijela u odnosu na nekretnine označene kao kč.br. 118 kuća, dvor i oranica sa 1336 m .

U odnosu na kč.br. 863 oranica D. sa 1 h i 1993 m proglašen je samo tuženik nasljednikom, a nakon što je majka stranaka, koja je također pozvana na nasljedstvo, svoj dio ustupila svim nasljednicima (tužiteljima i tuženiku), a tužitelji svoj dio na kč.br. 863 tuženiku.

Pored toga, sud je u valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdio da su se stranke međusobno dogovorile da tužitelji ustupe tuženiku cijelu kč.br. 863, s tim da on istima, nakon smrti majke, isplati protuvrijednost njihovog dijela ove čestice.

S obzirom na ova utvrđenja, sudovi su valjano primijeni li materijalno pravo kada su tuženika obvezali da svakom od tužitelja isplati po 1/3 prometne vrijednosti kč.br. 863 D. k.o. B., u visini kojoj tuženik posebno ne prigovara u izjavljenoj reviziji.

Kako iz izloženog slijedi da nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 3. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.