U-zpz-19/2016-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 19/2016-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u upravnom sporu I. tužiteljice M. N. iz Š. B. te II. tužitelja M. N. iz R. A., I., koje zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri ministarstvu, Z., radi stavljanja pod preventivnu zaštitu, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 31/2016-4 od 13. lipnja 2016., protiv pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu broj UsIgr- 326/14-18 od 23. prosinca 2015., u sjednici održanoj 9. srpnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude se usvaja te se preinačava presuda Upravnog suda u Splitu broj UsIgr-326/14-18 od 23. prosinca 2015. u pobijanom dijelu pod točkama 1. i 2. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Poništava se rješenje tuženika Povjerenstva za žalbe pri ministarstvu KLASA: …, URBROJ: … od 2. srpnja 2014.

2. Poništava se rješenje Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Š., KLASA: …, URBROJ: … od 31. Ožujka 2014 te predmet vraća na ponovan postupak.“

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu broj UsIgr-326/14-18 od 23. prosinca 2015. suđeno je:

„1. Poništava se rješenje tuženika Povjerenstva za žalbe pri ministarstvu KLASA: …, URBROJ: …od 2. srpnja 2014. godine.

2. Poništava se rješenje Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Š., KLASA: …, URBROJ: …od 31. ožujka 2014. godine, te predmet vraća na ponovni postupak.

3. Odbija se zahtjev tužitelja pod 1) M. N.1 i pod 2) M. N. za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.“

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju odredbe čl. 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, dalje: ZUS) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog povrede materijalnog prava, s prijedlogom da se zahtjev prihvati, pobijana presuda preinači i tužba odbije.

Odgovor na zahtjev nije podnesen.

Zahtjev je osnovan.

Rješenjem ministarstva, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Š., Klasa: …, Ur.br.: … od 31. ožujka 2014., a koje je potvrđeno rješenjem Povjerenstva za žalbe pri ministarstvu Klasa: …, Ur.br.: … od 2. srpnja 2014., postojeća stambena građevina - kuća M. na kat.čest.zgr. 234, k.o. D. P. u B. kod Š. stavljena je pod preventivnu zaštitu do 31. ožujka 2017. odnosno do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra, time da je katastarski plan s ucrtanim prostornim međama sastavni dio donesenog rješenja. U obrazloženju rješenja navedene su činjenice koje se odnose na smještaj nekretnine u prostoru, kao i činjenice: da su projekt kuće izradili arhitekti A. i V. V. ...., a isti je realiziran u vremenu od 1962. do 1965.; da je kuća primjer „binuclear“ plana, izrađena prema konceptu koje je postavio M. B. uz pobliži opis karakteristika takvih kuća, kao i detaljni opis konkretne građevine te njenih bitnih karakteristika kako eksterijera, tako i interijera. Posebice je naglašeno da kuća M. ulazi u antologiju hrvatske moderne arhitekture obiteljskih kuća i izneseni su razlozi za to.

Prema odredbama čl. 240. st. 1. i 2. ZUP, drugostupanjsko tijelo će odbiti žalbu kad utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, a žalba neosnovana, a odbit će žalbu i onda kad nađe da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari. U konkretnom slučaju, drugostupanjsko tijelo je utvrdilo, pri tome razmotrivši žalbene navode, kao i navode odgovora na žalbu, da su neosnovani svi prigovori tužitelja kojima se osporava postojanje zakonskih pretpostavki za stavljanje nekretnine pod preventivnu zaštitu. Pri tome je naglasio da su odlučne činjenice utvrđene očevidom eksterijera građevine, kao i da postoji relevantna stručna recenzija koja opravdava stavljanje građevine pred preventivnu zaštitu, navodeći njen relevantan sadržaj.

Polazeći od shvaćanja da javnopravno tijelo odlučuje o utvrđenju potrebe preventivne zaštite dobara za koja se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnog dobra primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene, međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom prilikom donošenja odluke o stavljanju pod preventivnu zaštitu, to ne podrazumijeva da takva odluka ne mora biti obrazložena, već je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takvog rješenja dati valjane i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari, konkretno radi obrazlaganja svrhovitosti primjene preventivne zaštite prema određenom dobru te radi mogućnosti ocjene zbog čega se pretpostavlja da bi određeno dobro imalo svojstvo kulturnog dobra te je li određivanje preventivne zaštite bilo sukladno cilju zaštite i očuvanja kulturnih dobara, odnosno u svrhu mogućnosti ocjene zakonitosti takve odluke, sud je u pobijanoj odluci zaključio da rješenja javnopravnih tijela ne sadrže sve jasne, obrazložene i dostatne razloge o tome zbog čega se pretpostavlja da predmetna kuća ima svojstvo kulturnog dobra i zbog čega se preventivna zaštita odnosi na predmetno područje, a koji razlozi bi imali svoje uporište u činjenicama utvrđenima tijekom postupka. Stoga, utvrđuje da su te odluke nerazumljive i imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu se ispitati, čime su povrijeđene odredbe čl. 98. st. 5. i čl. 120. st. 2. i 3. Zakona o upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP). Nadalje, s obzirom na sadržaj točke 1. Izreke, u dijelu stipulacije roka na koji je određena preventivna zaštita, smatra da je pobijano rješenje nerazumljivo, obzirom da sud smatra da nije jasno je li taj rok određen unutar trogodišnjeg roka iz čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12 i 157/13, dalje: ZZOKD). S obzirom na navedeno, na temelju odredbe čl. 58. st. 1., u vezi s čl. 31. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZUS) poništio je drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u upravnom postupku i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude osnovano se navodi da takvo pravno shvaćanje Upravnog suda u Splitu, u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, nije prihvatljivo. Naime, budući da se ne radi o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra, već preventivne zaštite presumiranog kulturnog dobra dok se ne provede postupak utvrđivanja svih odlučnih činjenica za donošenje odluke radi li se o kulturnom dobru koje uživa zaštitu po ZZOKD ili ne, a koja preventivna zaštita ima za svrhu omogućiti struci da na brz i prikladan način, bez odgađanja zbog kojeg bi moglo doći do devastacije potencijalnog kulturnog dobra, takvo dobro zaštiti. Stoga ispunjenje pretpostavki koje su potrebne za donošenje takvog rješenja treba utvrditi na razini vjerojatnosti, a ne izvjesnosti i o postojanju istih iznijeti razloge u obrazloženju rješenja, a što smatra da je u konkretnom slučaju učinjeno. Pri tom ukazuje na činjenicu da su vlasnici nekretnine tražili tijekom postupku vještačenje po vještaku arhitektu na okolnosti statičkog stanja kuće iz čega se može zaključiti i o postojanju namjere rušenja građevine koja potencijalno predstavlja kulturno dobro.

Svrha zaštite kulturnih dobara određena je čl. 5. ZZOKD, kao:

- zaštita i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju te prenošenje kulturnih dobara budućim naraštajima;

- stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje;

- sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost;

- sprječavanje protupravnog postupanja i protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvozom, iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara;

- uspostavljanje uvjeta da kulturna dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama pojedinca i općem interesu.

Sustav mjera zaštite kulturnoga dobra obuhvaća ukupnost svih zaštitnih mjera utvrđenih radi potpune zaštite i očuvanja pojedinoga kulturnog dobra (čl. 6. toč. 8. ZZOKD).

Odredbama čl. 10. ZZOKD propisano je da za dobra za koja se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnoga dobra može se kao privremeno donijeti rješenje o preventivnoj zaštiti. Rješenje o preventivnoj zaštiti donosi nadležno tijelo prema mjestu gdje se dobro nalazi, a može ga donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke (st. 1.). Rješenjem o preventivnoj zaštiti utvrđuje se predmet preventivne zaštite i rok na koji se određuje (st. 2.). Ako po proteku roka propisanog stavkom 3. ovoga članka ne bude doneseno rješenje kojim se utvrđuje svojstvo kulturnoga dobra rješenje o preventivnoj zaštiti prestaje važiti (st. 3.). Rješenjem kojim se uspostavlja preventivna zaštita nad nekretninama obvezno se utvrđuju prostorne međe dobra na koje se odnosi preventivna zaštita (st. 4.).

S obzirom na navedeno, pobijano rješenje javnopravnog tijela, a protivno stavu Upravnog suda u Splitu izraženog u pobijanoj presudi, sadrži jasne i dostatne razloge koji opravdavaju uvjerenje o svrhovitosti primjene preventivne zaštite prema predmetnog građevini budući da su jasno i argumentirano izneseni razlozi zbog čega se pretpostavlja da bi ona imala svojstvo kulturnog dobra te zbog čega je određivanje preventivne zaštite bilo u cilju zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Polazeći od navoda iznesenih u rješenju, moguće je, primjenjujući na njih na odgovarajući način kriterije po kojima sud slobodno vrednuje dokaze, formirati uvjerenje (na potrebnoj razini vjerojatnosti) o postojanju zakonom propisanih pretpostavki za donošenje odluke o stavljanju pod preventivnu zaštitu, a eventualno postojeće dvojbe u pogledu dokazanosti odlučnih činjenica trebaju biti otklonjene u meritornom postupku utvrđivanja statusa kulturnog dobra. Stoga donošenjem pobijane presude nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbi čl. 10. u vezi s čl. 5. ZZOKD, budući da je pravilnom primjenom navedenih odredbi tužbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

Uz navedeno, rok do kojeg je određena preventivna zaštita jasno je određen u izreci rješenja (31. ožujka 2017.), koji je rok potpuno u skladu s odredbom čl. 10. st. 2. i 3. ZZOKD, a koji može biti i kraći, ako bude ranije doneseno rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra. Kako, prema izričitoj odredbi čl. 10. st. 3. ZZOKD, ako u određenom roku ne bude doneseno rješenje kojim se utvrđuje svojstvo kulturnoga dobra rješenje o preventivnoj zaštiti prestaje važiti ex lege (čl. 10. st. 4. ZZOKD) to nema niti nejasnoća u izreci rješenja, a u pogledu tijeka roka određene preventivne zaštite.

Slijedom iznesenih razloga, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je utemeljen, a podnesena tužba je neosnovana, pa je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS pobijana presuda preinačena kao u izreci.

Zagreb, 9. srpnja 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.