Revr-1278/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1278/16-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. l. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici T. V. i V. M., dipl. pravnici, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1385/15-3 od 15. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-9358/14-34 od 15. svibnja 2015., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2017.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1385/15-3 od 15. ožujka 2016. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-9358/14- 34 od 15. svibnja 2015., te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je odluka tuženika broj ... od 27.09.2012. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj ... od 28.01.2011. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se tužitelja vrati natrag na rad na radno mjesto voditelja casino igara, a ako tog radnog mjesta nema, da se vrati na radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama, stručnoj spremi i radnom iskustvu. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu plaće u iznosu od 81.138,42 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 580,16 kn (toč. II.).

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja, kao i da se tužitelju dosude troškove postupka. U pravodobno podnesenoj dopuni revizije tužitelj detaljnije obrazlaže svoje navode i posebno ukazuje na drugačije odluke prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda u činjenično identičnim slučajevima.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja je osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se na ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U konkretnom slučaju tužitelju je stavljeno na teret da je u razdoblju od 27. do 29. lipnja 2012. i 1. do 21. kolovoza 2012. netransparentno razmjenjivao napojnice igrača, kao i da je pri promjeni napojnica dodavao žetone, koji su prihod poslovnica, žetonima napojnica, dobivenim od igrača te da je davao znak krupijeu da ih ubaci u spremnik za napojnice, te na taj način sebi i drugima osigurao protupravnu imovinsku korist.

Tužitelj osporava navedene tvrdnje tuženika i ističe da su u „cash box“ - spremnik za napojnice ubacivali samo žetoni koji su primljeni kao napojnice, a koji su se prije ubacivanja u spremnik mijenjali u vrijednosne žetone. Kod toga tužitelj posebno ukazuje da je postupao na uobičajeni način, da mu tuženik nikada nije dao upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa, te da se vrijednost žetona tijekom igre mogla mijenjati.

Prvostupanjski sud smatra zahtjev tužitelja neosnovanim, pri čemu svoje zaključke temelji prije svega na pregledu snimki nadzorne kamere, odnosno na temelju iskaza svjedokinje R. P. Posebno pri tome prvostupanjski sud navodi da nakon pregledavanja snimki tužitelj nije stavio nikakve primjedbe na zapisnik, što znači da je isti potvrdio utvrđenja prvostupanjskog suca da je mijenjao žetone za one vrijednosti, koje oni nisu mogli imati u tom trenutku.

U ovom predmetu prvostupanjski sud je ranije donio presudu br. Pr-3797/12 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja presuda je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-575/14-2 od 14. listopada 2014. ukinuta. U toj odluci drugostupanjski sud je izričito naveo da se pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj prilikom zamjene žetona dobivenih na ime napojnice u vrijednosne žetone odnosno za žetone veće vrijednosti ne može ispitati, a to iz razloga što je prilikom očevida tužitelj prigovorio da se vrijednost žetona tijekom igre mogla mijenjati. Tu činjenicu je potvrdila i svjedokinja R. P., a osim toga da na pojedinim snimkama nije bilo jasno vidljivo koje su vrijednosti žetona bile naznačene na semaforu. Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP bila ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U nastavku postupka prvostupanjski sud je održao ročište 5. veljače 2015. na kojem je tužitelj predložio saslušanje svjedoka D. J. i M. O., kojem dokaznom prijedlogu se tuženik protivio, te je prvostupanjski sud odbio prijedlog za saslušanje tih svjedoka. Na istom ročištu izvršen je uvid u spis i priležeću dokumentaciju, te je ponovno donesena prvostupanjska presuda kojom je zahtjev tužitelja odbijen. Iz navedenog slijedi da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s uputom drugostupanjskog suda, a što predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP.

U sada pobijanoj drugostupanjskoj presudi odbija se žalba tužitelja i potvrđuje prvostupanjska presuda, navodeći da nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen. Kako prvostupanjski sud nije proveo dokaze na okolnosti na koje je drugostupanjski sud ukazao u prvoj ukidnoj odluci, tada je drugostupanjski sud morao sam provesti raspravu u smislu odredbe čl. 373.b ZPP, jer prvostupanjski sud nije proveo niti jedan novi dokaz u ponovljenom postupku, obzirom na činjenicu da ne postoji mogućnost višestrukog ukidanja presude u istom predmetu.

Prema shvaćanju revizijskog suda počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana drugostupanjska presuda, a niti prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnoj činjenici je li se vrijednost žetona tijekom igre mogla mijenjati, pa ako se mogla, je li ista mijenjana u sporno vrijeme koje je tužitelju stavljeno na teret. S druge strane potpuno je nejasno kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj stavljao žetone određene vrijednosti, kada na snimkama nije bilo jasno vidljivo koje je vrijednosti žeton naznačen na semaforu.

Osim toga, iz spisa ne proizlazi da bi tužitelj priznao kako je na svim snimkama mijenjao žetone dobivene na ime napojnice u vrijednosne žetone, već je suprotno tome tužitelj izričito tvrdio da se vrijednost žetona tijekom igre mogla mijenjati, a što je potvrdila i svjedokinja R. P.

S druge strane tužitelju je stavljeno na teret da je spornim postupanjem, sebi odnosno drugima, pribavio protupravnu imovinsku korist, pri čemu uopće nije raspravljeno pitanje je li u spornim mjesecima tužitelju isplaćen bilo koji iznos iz prikupljenih žetona na ime napojnica - stimulacije, u skladu s Pravilnikom o postupanju s napojnicama od 1. rujna 2009.

Nižestupanjske presude nemaju također razloga glede tvrdnje tužitelja da je isti postupao na uobičajeni način kod tuženika, na koju okolnost je isti predložio i saslušanje svjedoka, a koji dokaz je prvostupanjski sud odbio smatrajući isti nepotrebnim.

Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu i dati jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama za donošenje meritorne odluke, te posebice raspraviti pitanje je li tužitelj u spornom razdoblju postupao nepravilno, protivnom internim pravilima tuženika, je li takvo postupanje tužitelja bilo uobičajeno kod tuženika, te je li u spornom razdoblju tužitelj ostvario stimulativni dio plaće ili ne.

Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka.

Zagreb, 30. kolovoza 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.