I Kž-Us-132/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 132/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00. 129/00. i 51/01. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog J. S., optuženog D. S. i optuženog O. J. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 7. rujna 2012. broj K-Us-8/11, u sjednici održanoj dana 15. listopada 2015.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba optuženog O. J., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi O. J. djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 3. KZ/97.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se prvostupanjska presuda te se na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) izriče da se protiv optuženog O. J.

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

dana 26. kolovoza 2002. god. do rujna 2003. god. u T., postupajući, i to optuženik pod 1/ J. S. u svojstvu načelnika O. T., a optuženik pod 2/ D. S. i optuženik pod 3/ O. J. u svojstvu zamjenika načelnika O. T., zajednički i dogovorno, s ciljem da sebi i drugima pribave znatnu protupravnu imovinsku korist, znajući da sukladno čl. 34 st. 3 Statuta O. T. navedene dužnosti obavljaju profesionalno i da je sukladno čl. 39 st. 3 istog Statuta načelnik Općine predsjednik Općinskog poglavarstva, a njegovi zamjenici članovi Općinskog poglavarstva, izdavali usmene naloge službenici financijsko-računovodstvene službe da im se isplaćuju naknade za rad u Općinskom poglavarstvu, svjesni da na iste, za vrijeme profesionalnog obavljanja te

I Kž-Us 132/13-4

dužnosti, po čl. 90 st. 2 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine broj 33/01) i 60/01) nemaju pravo, a temeljem kojih isplata optuženiku pod 1/ J. S. odobrena isplata u iznosu od 33.859,40 kuna koje je on donirao V. klubu „T.“, optuženiku pod 2/ D. S. isplaćeno 7.986,58 kuna, te optuženiku O. J. odobrena isplata u iznosu od 9.970,00 kuna koje je on donirao za kupnju razglasa za vaterpolo klub „B. B.“, te optuženik pod 1/ J. S. i pod 2/ D. S. nastavili postupati i nakon toga sve do 19. kolovoza 2005. god., u kojem razdoblju je optuženiku J. S. odobrena isplata od ukupno 15.478,60 kuna od čega je 4.442,60 kuna isplaćeno njemu, a 11.036,00 kuna donirao za V. klub „T.“, a optuženiku pod 2/ D. S. isplaćeno 38.499,32 kune, pribavivši tako protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 105.793,90 kuna,

dakle, kao službena osoba sa ciljem da sebi i drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, iskoristio svoj položaj i ovlasti i tako sebi i drugome pribavio protupravnu imovinsku korist,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 st. 3 u vezi st. 1, kažnjivo po čl. 337 st. 3 KZ/97.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2 točke 1 do 5 ZKP/08 te nužni izdaci optuženog O. J. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračuna.

III. Prihvaćaju se žalbe optuženog J. S. i optuženog D. S., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na te optuženiku te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

IV. Uslijed odluke pod I. i III., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu proglašeni su krivim optuženi J. S., D. S. i O. J. zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 4 u vezi st. 1 i 3 KZ/97, pa je optuženiku J. S. i optuženiku D. S. temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57 st. 1 i 2 toč. b/ KZ/97 prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci svakom, dok je optuženiku O. J. temeljem istih zakonskih odredbi prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci pa je na tako utvrđene kazne zatvora temeljem čl. 67 i 68 KZ/97 primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici J. S., D. S. i O. J. kroz vrijeme od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom da J. S. i D. S. u roku od 1 (jedne) godine, a optuženi O. J. u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjev oštećenoj O. T. plate i to optuženik J. S. iznos od 49.338,00 kuna, optuženik D. S. iznos od 46.485,90 kuna i optuženik O. J. iznos od 9.970,00 kuna.

Na temelju čl. 158 st. 1 i 2 ZKP/08 na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj O. T. dužni su platiti i to optuženik J. S. iznos od 49.338,00 kuna, D. S. iznos od 46.485,90 kuna i

I Kž-Us 132/13-4

optuženik O. J. iznos od 9.970,00 kuna, dok se s viškom imovinskopravnog zahtjeva oštećena O. T. upućuje u parnicu.

Na temelju čl. 148 st. 1 u vezi čl. 145 st. 2 toč. 6 ZKP/08, optuženici J. S., D. S. i O. J. dužni su platiti troškove nastale u tijeku postupka i to u iznosu paušalne svote svaki od po 2.000,00 kuna, a o troškovima službene obrane odlučit će se posebnim rješenjem.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o uvjetnoj osudi i odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači na način da se svakom od optuženika izrekne bezuvjetna kazna zatvora te da se u cijelosti prihvati imovinskopravni zahtjev oštećene O. T. na način da se optuženicima naloži da joj isplate i daljnji dio imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 64.421,54 kune.

Protiv presude žali se i optuženik J. S.putem svoje braniteljice I. Š., odvjetnice iz S., zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i J. S. oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv presude žali se i D. S. osobno i putem svog branitelja M. M., odvjetnika iz S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,odluke o kaznenoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se presuda preinači i optuženika D. S. oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv presude žali se i optuženik O. J. putem svog branitelja B. M., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik O. J. oslobodi od optužbe, odnosno da se donese odbijajuća presuda za kazneno djelo iz čl. 337 st. 3 KZ/97 i shodno navedenom ukine odluka o imovinskopravnom zahtjevu, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u odluci o kazni na način da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

Odgovor na žalbe optuženika J. S., D. S. i O. J. podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a prihvati žalba državnog odvjetnika i postupi u smislu tog žalbenog prijedloga.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik O. J. putem svog branitelja B. M., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Sukladno odredbi čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

I Kž-Us 132/13-4

Žalbe J. S., D. S. i O. J. su osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika za sada bespredmetna.

U odnosu na toč. I i II izreke presude

Pravilno žalitelj O. J. u svojoj žalbi ističe da je u pobijanoj presudi povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu. Naime, iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude proizlazi da je optuženiku O. J. stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 337 st. 4 KZ/97, na način da je u razdoblju od kolovoza 2002. god. do rujna 2003. god. kao službena osoba zlouporabom svog položaja i ovlasti pribavio za sebe protupravnu imovinsku korist u iznosu od 9.970,00 kuna.

Isto tako, iz navedenog opisa također slijedi da se svi optuženici terete da su kazneno djelo počinili zajednički i dogovorno pa da je ukupno pribavljena imovinska korist za njih trojicu 105.793,90 kuna. Prema ustaljenoj praksi, kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 337 st. 4 KZ/97 ostvaruje se samo ako pribavljena imovinska korist pojedinoj osobi prelazi 30.000,00 kuna u vrijeme počinjenja kaznenog djela (sada 60.000,00 kuna s obzirom na pravno shvaćanje kaznenog odjela ovog suda broj Su-IV k.4/12 od 27. prosinca 2012. god.).

Drugim riječima nije dopušteno pribrajanje protupravne imovinske koristi od strane svih optuženika i na taj način za svakog od njih stvoriti kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 337 st. 4 KZ/97. Pri tome treba reći da se optuženiku O. J. očigledno stavljalo na teret da je na opisani način postupao ne s ciljem da sebi ili nekom od suoptuženika pribavi protupravnu imovinsku korist, već sasvim trećoj osobi, točnije vaterpolo klubu „B. B.“, pa stoga činjenica da se ostaloj dvojici suoptuženika stavlja na teret da su pribavili protupravnu imovinsku korist u visini preko 30.000,00 kuna (pri čemu je i optuženik J. S. za sebe zadržao samo 4.442,60 kuna dok je ostatak donirao veslačkom klubu „T.“), ne omogućava pribrajanje tih iznosa kako bi se stvorio kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 337 st. 4 KZ/97.

S obzirom na navedeno, optuženi O. J., a po pravilnoj primjeni zakona, mogao je biti terećen samo za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. u vezi st. 1. KZ/97, pa je stoga ovaj sud prihvaćajući žalbu optuženika zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu, preinačio prvostupanjsku presudu i kazneno djelo u odnosu na tog optuženika pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. KZ/97 (toč. I. izreke ove presude). Pri tome za pitanje ispravne pravne oznake kaznenog djela optuženog O. J. nije od značaja izostavljanje iz činjeničnog opisa kaznenog djela dijela koji se odnosi na utvrđenje iznosa u kojem je nastupila šteta za O. T. obzirom da se radi o iznosu manjem od 300.000,00 kuna koji iznos bi po prihvaćenim pravnim shvaćanjima u odnosu na zakon koji se ima primijeniti na to kazneno djelo tek odgovarao pojmu štete velikih razmjera.

Istovremeno, a polazeći sada od pravilne pravne oznake djela, trebalo je za to kazneno djelo protiv optuženika O. J. odbiti optužbu, jer bi u protivnom, opet na optuženikovu štetu bio povrijeđen kazneni zakon.

Naime, za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. KZ/97 kao posebni maksimum kazne predviđena je kazna zatvora u trajanju do 5 (pet) godina. Prema čl. 19. st. 1. alineja 4. KZ/97

I Kž-Us 132/13-4

za navedena kaznena djela, zastara kaznenog progona nastupa kad protekne pet godina od počinjena kaznenog djela (tzv. relativna zastara).

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je kaznena prijava protiv optuženika J. S., D. S. i O. J. podnesena dana 4. lipnja 2010. god. a kako se optuženiku O. J. stavljalo na teret da je kazneno djelo počinio u razdoblju od 26. kolovoza 2002 god., do 9. rujna 2003 .god. to je evidentno da bi po pravilnoj primjeni kaznenog zakona relativna zastara kaznenog progona protiv O. J. nastupila već 9. rujna 2008. god, što znači da se kazneni progon protiv njega u vrijeme podnošenja kaznene prijave nije mogao niti poduzeti.

Stoga, a kako je žalba optuženika O. J. i u tom dijelu osnovana, trebalo je odlučiti kao u toč. II/ izreke ove presude.

U odnosu na toč. III/ i IV/ izreke rješenja

Isto tako, u pravu su žalitelji J. S. i D. S. kada presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08, jer je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Naime, iz činjeničnog opisa pobijane presude proizlazi da se optuženicima stavlja na teret da su J. S., kao načelnik O. T. a D. S. i O. J. kao njegovi zamjenici, davali usmene naloge službenici u računovodstvu da im se isplaćuju naknade za rad u Općinskom poglavarstvu svjesni da na iste za vrijeme profesionalnog obavljanja te dužnosti po čl. 90 st. 2 Zakona o lokalnoj i područnog (regionalnoj) samoupravi nemaju pravo.

Međutim, u obrazloženju presude prvostupanjski sud analizira Odluku Općinskog vijeća O. T. donesenu na sjednici 5. listopada 2001. god. kojom je odlučeno da se svim članovima Poglavarstva, pa tako i onima koji dužnost obavljaju profesionalno isplaćuju naknade za rad u Poglavarstvu, pa je tako u čl. 5 te Odluke propisano da dužnosnicima – članovima Općinskog poglavarstva za obračun naknade se utvrđuje koeficijent od 0,5 te da se ta isplata izvršava mjesečno u neto iznosu , a na isplaćeni iznos dodaju se pripadajući porezi, prirezi i doprinosi.

Sud nadalje analizira iskaz svjedoka P. L. koji je naveo da je po nalogu optuženika J. S. pripremio nacrt takve Odluke, te da je J. S. na Općinskom vijeću na upit jednog vijećnika o dopuštenosti takvih isplata profesionalnim dužnosnicima, rekao da je to dopušteno jer je to uobičajeno i u ostalim jedinicama lokalne uprave i samouprave. Sud ne spori da je Odluka na Općinskom vijeću donesena jednoglasno, te da niti Državna revizija nije prilikom kontrole financijskog poslovanja O. T. reagirala na ove isplate jer su prema iskazu svjedoka M. J. ovlaštenog revizora te isplate tretirali kao jednu vrstu troškova na koje su uredno uplaćena sva propisana davanja.

Svoj zaključak o tome da su optuženici postupali zajednički i dogovorno te da su znali da je Odluka Općinskog vijeća vezano za isplatu ovih naknada nezakonita, sud temelji na činjenici da je Odluka donesena na prijedlog J. S., a da su D. S. i O. J. bili članovi

I Kž-Us 132/13-4

Poglavarstva i da su znali da se njihove isplate vrše na drugačiji način od isplata volonterima, odnosno da im se isplata vrši tek na njihov izričit zahtjev.

Ovakav zaključak prvostupanjski sud formira i na temelju činjenice da je optuženik J. S. na sjednici Općinskog vijeća od 2. rujna 2005. god. inicirao donošenje odluke kojom se ukidaju naknade za rad u Poglavarstvu profesionalnim članovima Poglavarstva.

Međutim, prvostupanjski sud pri tome zanemaruje činjenicu da se optuženicima niti ne stavlja na teret da su kao službene osobe zlouporabom svog položaja i ovlasti, ishodili donošenje Odluke Općinskog vijeća od 5. listopada 2001. god. znajući pri tom da je čl. 5 te Odluke nezakonit, već im se stavlja na teret da su isplate ishodili na temelju osobnih usmenih zahtjeva upućenih djelatnici u računovodstvu pri čemu sud zanemaruje i činjenicu da čl. 90 Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisuje da će se općim aktom predstavničkog tijela odrediti da općinski načelnik i njegovi zamjenici svoje dužnosti mogu obavljati profesionalno dok u stavku 2. istog članka je propisano da za vrijeme profesionalnog obavljanja dužnosti na koju je izabrana ili imenovana osoba iz stavka 1. tog članka, ostvaruju pravo na plaću, kao i druga prava iz rada, a u vrijeme obavljanja dužnosti uračunava joj se u staž osiguranja.

Iz navedenog proizlazi da je sporna Odluka Općinskog vijeća O. T. donesena upravo u skladu s odredbom citiranog članka Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, pa je u tom kontekstu ostalo nerazjašnjeno da li je odredba čl. 5 te Odluke bila nezakonita te ako jest, da li su optuženici dogovorno i svjesno ishodili unošenje te odredbe u Odluku, a sve s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist.

Slijedom navedenog, evidentno je da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega je potrebno da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno izvede sve do sada provedene dokaze a zatim pažljivom preocjenom svih dokaza kako ponaosob tako i u međusobnoj svezi u odnosu na optuženike J. S. i D. S. donese novu i na zakonu utemeljenu presudu koju će pritom i valjano obrazložiti.

Kako je navode žalbi optuženika O. J., J. S. i D. S. zbog povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08 trebalo prihvatiti, to je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o uvjetnoj osudi i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, za sada bespredmetna.

Stoga je na temelju čl. 486 st. 1 i čl. 483 st. 1 ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

Zagreb, 15. listopad 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.