Revr-1426/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1426/12-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. F. iz S., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. J. d.o.o. iz S. S., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-62/10-2 od 2. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-577/07 od 30. studenoga 2009., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 215.537,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude u roku od 8 dana (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.000,00 kn neto sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2002. do isplate sve u roku od 8 dana (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na uplaćene iznose od 1.040,42 kn mjesečno tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke prvostupanjske presude i da mu isplati iznos od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2003. do isplate (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.483,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2009. do isplate u roku od 8 dana (točka IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška sastava žalbe i odbačena je žalba tuženika u odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude kao nedopuštena.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik je predložio prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku odluku tako da se odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti pobijane presude i vratiti predmet na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode revizije i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška.

Revizija tuženika nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

Revizijski navod tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, jer da su sudovi svoje odluke utemeljili na nedopuštenim raspolaganjima tužitelja budući da nisu zahtijevali od tužitelja da dostavi Sporazum o raskidu ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Sporazum) i jer nisu uzeli u obzir navedeni Sporazum kojeg je tuženik dostavio tek uz žalbu protiv prvostupanjske presude, nije osnovan. Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Slijedom navedenog, upravo je tuženik sukladno odredbama čl. 7. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP bio dužan dostaviti navedeni Sporazum na koji se tijekom postupka pozivao te sud nije bio dužan pozivati tuženika da ga dostavi.

Propust tuženika da dostavi dokaz na koji se tijekom postupka pozivao i koji mu eventualno ide u korist ne može se staviti na teret tužitelju.

Prema shvaćanju ovog suda nižestupanjske presude nisu utemeljene na nedopuštenim raspolaganjima tužitelja, jer raspolaganja nisu bila u suprotnosti s prisilnim propisima niti propisima javnog morala niti je tuženik ičime dokazao da bi ista bila takva.

Slijedom navedenog, nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. P-82/06 od 22. svibnja 2006. poništena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad,

- da su stranke ugovorom o radu prije nezakonitog otkaza ugovora o radu ugovorile isplatu plaće tužitelju u neto iznosu od 3.500,00 kn te da je tuženik tužitelju pored ugovorene osnovne plaće isplaćivao i stimulativni dio,

- da je knjigovodstvenim vještačenjem na temelju plaća trojice radnika koji su radili na istim poslovima kao i tužitelj utvrđena prosječna plaća tužitelja u bruto i neto iznosu,

- da je tužitelj umanjio svoje potraživanje na ime naknade plaće utvrđeno knjigovodstvenim vještačenjem za iznos plaće koji je primao u društvu H. F. d.o.o. za vrijeme dok nije bio ponovno vraćen na rad kod tuženika.

Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su tužitelju temeljem čl. 85. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05, u daljnjem tekstu: ZR) dosudili naknadu plaće za vrijeme prekida radnog odnosa do kojeg je došlo krivnjom poslodavca umanjenu za iznose plaće koju je tužitelj primao u društvu H. F. d.o.o.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su primjenom odredbe čl. 85. st. 3. ZR tužitelju dosudili naknadu plaće u visini plaće koja bi mu pripadala na temelju ugovora o radu uvećanu za stimulaciju koju je tuženik isplaćivao tužitelju prije otkaza radnog odnosa, jer je do prekida rada tužitelja došlo zbog nezakonite odluke tuženika, odnosno okolnosti za koje tužitelj nije odgovoran.

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj po pitanju plaće treba biti doveden u situaciju kao da otkaza nije bilo. Zato ima pravo na plaću osnovom čl. 85. st. 3. ZR, tj. onu plaću koju bi dobivao da je radio, a da nije bilo otkaza.

Stoga, nije osnovan revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 12. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.