Legislator Case Law & Legislation
II Kž-476/2010-3 AI generated

II Kž-476/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Kž-476/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Z., zbog kaznenih djela iz čl. 91. toč. 8. u svezi čl. 33. st. 1. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 2. srpnja 2010. god., broj Kv-116/10 (K-15/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. srpnja 2010. god.,

Legislator headnote

AI generated

II Kž-476/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 476/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Z., zbog kaznenih djela iz čl. 91. toč. 8. u svezi čl. 33. st. 1. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 2. srpnja 2010. god., broj Kv-116/10 (K-15/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. srpnja 2010. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. D. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. D. Z. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 91. toč. 8. u svezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ), četiri kaznena djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. KZ u svezi čl. 33. st. 1. KZ, kaznenog djela sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 318. st. 1. KZ, kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. D. Z. po braniteljici Ž. M., odvjetnice iz V., s i na način da se protiv optuženika ukine pritvor, a prijedlogom da se pobijano rješenje preinač

podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

II Kž 476/10-3

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

U predmetnom kaznenom postupku optuženika se tereti da je prigodom provođenja sudske ovrhe predajom pasa, bacio na sudskog ovršitelja, policijske službenike koji su asistirali, bravara i veterinara, tri ručne bombe s ciljem da onemogući provedbu ovrhe i da ih usmrti, te s istim ciljem pucao na njih u dva navrata ispalivši sedam metaka, te im nanio više tjelesnih i jednu tešku tjelesnu ozljedu. Opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP, a to je postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, proizlazi iz pravomoćne optužnice.

Iz činjeničnog spisa proizlazi visok stupanj agresije u kriminalnom ponašanju optuženika, pri čemu treba imati u vidu rezultate psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je optuženik osoba s primarnim narcističkim poremećajem ličnosti koji je sekundarno izrazito potenciran kliničkom slikom organskog psihosindroma, te da je realno kod njega očekivati daljnju progresiju psihopatologije, zbog čega je opasan za okolinu. Bez obzira na to što je optuženik do sada bio samo jednom osuđen (zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava), sve iznesene okolnosti, a posebno kriminalna količina koja se očituje u pogibeljnosti inkriminiranih radnji i upornosti pri njihovom počinjenju, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje i dalje opravdavaju bojazan da bi opt. D. Z., ukoliko bi se nalazio na slobodi ponovio ista ili slična kaznena djela. Zbog toga je produljenje pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP opravdano i na zakonu zasnovano.

Također, opravdano i zakonito je i produljenje pritvora protiv optuženika zbog postojanja posebno teških okolnosti djela iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP. Naime, opisani način izvršenja kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju i ubojstva u pokušaju kada s tri ručne bombe i sedam metaka iz pištolja pokušava lišiti života druge osobe, a napose brojnost poduzetih radnji i iskazana bezobzirnost u inkriminiranom ponašanju, kao i motiv postupanja, su okolnosti koje u svojoj ukupnosti u znatnoj mjeri nadilaze uobičajene okolnosti kod ovakvih djela i predstavljaju posebno teške okolnosti djela.

Nisu prihvatljivi navodi u žalbi kako u ponašanju optuženika nema opasnosti za susjede i osobe iz njegove okoline, jer se tempore criminis radilo samo o sudskom ovrhom izazvanom intenzivnom afektivnom reagiranju na posebno doživljenu ugrožavajuću situaciju, s obzirom da se takvo pogibeljno afektivno reagiranje može ponoviti u nekoj drugoj situaciji u kojoj će biti involvirane i osobe iz neposredne okolne, kao što je neprihvatljivo i neosnovano minimaliziranje posljedica djela. Konačno, trenutno zdravstveno stanje optuženika, kako je to ispravno zaključio sud prvog stupnja, nije razlog ukidanju pritvora, tim više imajući na umu podatke iz otpusnog pisma Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju K. T., Odjela za neurološku rehabilitaciju od 2. srpnja 2010., u kojem se opisuje i ponašanje optuženika kao pacijenta.

Budući da žalbom optuženika nije dovedena u pitanju zakonitost pobijanog rješenja niti su tim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl.

II Kž 476/10-3

398. st. 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. srpnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.