Revr-256/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 256/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., zastupanog po punomoćniku S. N., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. Š. & S. N. iz O., protiv tuženika F. S. d.d. S., radi pobijanja otkaza ugovora o radu i vraćanju na rad, te isplati, odlučujući o reviziji protiv presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž-582/06

od 07. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini broj P-574/05 od 07. veljače 2006., u sjednici održanoj dana 06. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom da nije dopušten otkaz ugovora o radu odlukom tuženika od 17. studenog 2003., njegovo vraćanje na rad na poslove radnog mjesta rukovoditelja financijsko-računovodstvenog sektora, kao i sa zahtjevom da mu se isplati naknada plaće za razdoblje od 21. veljače 2003. do povratka na radno mjesto.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) kojim je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer obje odluke nižestupanjskih sudova sadrže razloge o odlučnim činjenicama, razlozi ne proturječe međusobno niti stanju spisa, tako da se pravilnost i zakonitost presuda može ispitati, a drugostupanjski sud je ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, pa je postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Naime, u navodima revizije tužitelj vadeći iz konteksta cjelokupnog obrazloženja odluke pojedine dijelove, vrši svoju ocjenu činjeničnog stanja suprotstavljajući je ocjeni suda, čime upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Takav prigovor nije dopušten revizijski razlog prema odredbi čl. 385. ZPP-a.

Tužitelj u reviziji ističe da se nisu ostvarile pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu iz odredbe čl. 106. st. 1. alineja 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR).

Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj nalazi i u neprimjeni odredbe čl. 3. i 5. ZR-a.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a što i između stranaka nije sporno proizlazi:

- da je tužitelj radio kod tuženika od 21. travnja 1979. do 2000. na radnom mjestu šefa računovodstva, kad mu je tuženik 29. prosinca 2000. otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora koji tužitelj nije prihvatio,

- da je u sudskom postupku koji je pokrenuo, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slatini od 10. rujna 2001. broj P-120/01 (potvrđenom presudom drugostupanjskog suda broj Gž-2568/01 od 10. siječnja 2000.), tužitelj bio vraćen na ranije radno mjesto,

- da su povodom revizije tuženika obje presude nižestupanjskih sudova ukinute rješenjem Vrhovnog suda Revr-471/02 od 23. listopada 2002. i predmet vraćen na ponovno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom,

- da je u ponovljenom postupku tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom na poništenje otkaza od 29. prosinca 2000. presudom Općinskog suda u Slatini broj P-183/04 od 24. svibnja 2004.

Predmet ovog spora je, a što je sporno i u ovoj revizijskoj fazi postupka, da li je tuženik zakonito otkazao tužitelju ugovor o radu novom odlukom od 17. studenog 2003. kada je na temelju ranije pravomoćne presude tužitelj integriran u radni proces, za što mu je izdana i potvrda od 11. prosinca 2002. od strane tuženika.

Tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu pozivom na odredbu čl. 106. ZR-a (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem) "zbog grubog i neciviliziranog odnosa prema poslodavcu, te zbog neobavljanja povjerenog rada", s otkaznim rokom od tri mjeseca.

Suprotno tvrdnjama tužitelja da bi od strane tuženika bio onemogućen obavljati rad, prema utvrđenju sudova proizlazi da je tužitelj vraćen na poslove svog ranijeg radnog mjesta no ne na isto radno mjesto budući da je ono ukinuto izmijenjenom sistematizacijom 2000., te da mu je određena adekvatna plaća koju mu je tuženik isplaćivao.

Utvrđeno je nadalje da je tužitelju stavljena na raspolaganje sva potrebna dokumentacija i sredstva za obavljanje danih radnih zadataka (pa tako i računala sa programom kojim su se služili u financijsko-računovodstvenom sektoru), te da je tužitelj dobio nekoliko konkretnih zadataka i to putem pismenih naloga koje nije obavio, a posebice je ignorirao naloge za obavljanje poslova koje mu je izdavao G. K. smatrajući da ti poslovi spadaju u obveze G. K..

Utvrđeno je također, da je tužitelj sjedeći besposleno čitao na radnom mjestu novine, rješavao križaljke, pa čak i spavao, te pisao pismene dopise članovima uprave ukazujući na njihove navodne propuste, kao odgovor na osnovane pismene opomene tuženika zbog nepoštivanja radnih obveza, pa je takvim ponašanjem prema stajalištu i ovog suda grubo kršio radnu disciplinu i narušavao međuljudske odnose.

Kako tužitelj u postupku nije dokazao da bi se tuženik prema njemu ponašao diskriminirajuće, te da bi na bilo koji način povrijedio njegovo dostojanstvo, i ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova, da su se stekli svi uvjeti za primjenu odredbe čl. 106. alineja 3. ZR-a.

Kako je dakle pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu se ostvarili ni drugi revizijski razlozi valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 06. lipnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.