I Kž-679/2007-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 679/07-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, mr. sc. Marijana Svedrovića, Ileane Vinja i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 2. svibnja 2007. godine br. K-12/07, u sjednici održanoj dana 6. rujna 2007. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. S. M. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06), zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, temeljem istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina u koju se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 30. siječnja 2007. godine pa nadalje.

II. Žalba opt. S. M. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ broj 71/06) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina.

unato vrijeme

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora urač provedeno u pritvoru od 30. siječnja 2007. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ opojna droga heroin, težine 4839,80 grama, je oduzeta.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

I Kž 679/07-4

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni te predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći strožu kaznu.

Optuženik putem branitelja I. O., odvjetnika iz S. B., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i optuženika osloboditi od optužbe, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem svoga branitelja s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika i prihvatiti žalbu optuženika.

Prije održavanja sjednice vijeća temeljem čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika prihvatiti a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja.

Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze temeljem kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Nije točna tvrdnja žalitelja kada, izvlačeći iz konteksta dio rečenične konstrukcije, tvrdi da je sud prvog stupnja naveo kako „… optuženik nije sporio počinjenje djela…“. Prvostupanjski sud je, u obrazloženju, jasno izložio optuženikovo očitovanje da se ne smatra krivim, poricanje počinjenje kaznenog djela te vjerno iznio tijek njegove obrane.

Nije točna tvrdnja žalitelja kako je pretraga vozila obavljena na nezakonit način, uslijed čega je i pronađeni heroin pribavljen na nedozvoljen način.

Iz obrazloženja pobijane presude je razvidno postojanje naloga za pretragu (stana i osobnog vozila) br. KIR-51/07. Iz spisa predmeta, nedvojbeno, proizlazi kako je pretraga stana i drugih prostorija te pretraga prijevoznog sredstva, temeljem naloga istražnog suca od 13. siječnja 2007. godine, obavljena suglasno odredbama ZKP, u nazočnosti dva svjedoka i uz pravilno sačinjen zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija, odnosno zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je

I Kž 679/07-4

proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

Suprotno navodima optuženika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

Zaključci suda prvog stupnja o ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i analizi svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

Sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako je optuženik znao da prevozi opojnu drogu. On je znao da je osoba po imenu T. osoba iz kriminalnog miljea te da su istog karaktera i njegovi „poslovi“ za koje je angažirao optuženika. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja kako je apsurdna i gotovo bizarna optuženikova obrana kako je mislio da se „…radilo o prijevozu nekog organa…“, odnosno kada kao predmet prijevoza spominje vitamine i anabolike. Okolnosti njegovih putovanja, velika količina novca i konspiracija koja je pratila ovaj „posao“, jasno ukazuje na zaključak da je optuženik, kao zrela osoba sa dovoljno životnog iskustva, putujući kroz više država, znao što prevozi. Ovakav zaključak dodatno proizlazi iz sadržaja dolaznih poruka na mobilnom aparatu od T. koji mu javlja o „….dvadeset kutija cigareta…“ i o zaradi od „…najmanje svaki po 15.000,00…“.

Prema toma, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako je optuženik znao da se u otvoru, ispod instrument table njegovog vozila, nalaze skriveni paketi heroina i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja.

Nasuprot stajalištu žalitelja prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano utvrdio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje koje prihvaća Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni, a nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je kazna prestrogo odmjerena.

Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kaznenog djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu, društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

I Kž 679/07-4

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti, sud je imao u vidu da optuženik nije dolazio u sukob sa zakonima (na području Republike Hrvatske), da je otac malodobnog djeteta i da mu je tijekom postupka umrla majka. Sud je vodio računa i o tome da je optuženik počinio kazneno djelo povećane društvene opasnosti i koje ima za posljedicu ugrožavanje života i zdravlja izuzetno velikog broja ljudi, posebno mladih.

Radi se o kaznenom djelu čiji su pojavni oblici u značajnom porastu, a predmet počinjenja djela je velika količina (4839,80 grama) vrlo opasne droge, heroina.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da kazna, koju je izrekao prvostupanjski sud, ne odgovara povećanoj društvenoj opasnosti konkretnog kaznenog djela, uslijed čega je trebalo pobijanu presudu preinačiti i optuženika osuditi na strožu kaznu zatvora.

Optuženik je demonstrirao i upornost i odlučnost kada je prelazio nekoliko državnih granica i carinskih kontrola sa velikom količinom heroina u svome vozilu. Okolnosti djela, koje se dijelom mogu iščitati iz SMS poruka, ukazuju na niz koordiniranih radnji koje su poduzete kako bi se heroin uspješno prebacio do odredišta i potom prodavao krajnjim korisnicima.

Imajući u vidu sve navedeno, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) i o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ), procijenjeno je kako će se tek kaznom zatvora u trajanju sedam godina moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Upravo ovako odmjerenom kaznom zatvora optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom odredbe čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. rujna 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić Baranović, v. r.