Legislator Case Law & Legislation
I Kž-41/2006-4 AI generated

Criminal appeal partially allowed; drug trafficking sentence reduced from eight to six years due to mitigating factors.

Case Number I Kž-41/2006-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal regarding the sentencing for drug trafficking and assault on a public official. The first-instance court had imposed a combined sentence of eight years and four months, heavily weighing prior convictions and drug quantity as aggravating circumstances. The appellate court found the defendant's youth, unemployment, and the fact that the drugs were not yet distributed to be valid mitigating factors, reducing the drug trafficking penalty to six years while maintaining the assault sentence at six months, resulting in a new combined term of six years and four months.

Legislator headnote

AI generated

Članci 60., 173. st. 2. i 63. Kaznenog zakona; Članci 50. i 6. Kaznenog zakona; Članci 390. st. 1. i 387. Zakona o kaznenom postupku: When assessing criminal liability, the court must balance aggravating and mitigating circumstances; a reduction in sentence for one crime within a combined punishment does not preclude a lower sentence for another crime if specific mitigating factors are present.

Keywords

AI generated
drug trafficking sentencing combined punishment mitigating circumstances aggravating circumstances criminal appeal public official assault single sentence

Cited Legislation

AI generated
Article 60 of the Criminal Law
Article 63 of the Criminal Law
Article 173, paragraph 2 of the Criminal Law
Article 318, paragraph 2 of the Criminal Law
Article 50 of the Criminal Law
Article 6 of the Criminal Law
Article 390, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 387 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 41/06-5

U I M E R E P U B L I K E H RVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Zmajevića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Josipa Budinskog kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 24. studenog 2005. godine broj K 39/05, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2006. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženog D. T., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom D. T. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 51/01., 105/04. i 84/05.) u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00.), za koje je tom presudom proglašen krivim pod točkom 1. izreke, na temelju tog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) godina, dok se za kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 318. stavka 2. Kaznenog zakona za koje je tom presudom proglašen krivim pod točkom 2. izreke prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, pa se optuženi D. T., uz primjenu članka 60. stavka 1. i stavka 2. točke c) Kaznenog zakona, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina i 4 (četiri) mjeseca, u koju kaznu mu se, lanka 63. stavka 1. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja i na temelju č

vrijeme koje provodi u pritvoru od 24. svibnja 2005. godine, pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž 41/06-5

Pobijanom presudom optuženi D. T. proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (točka 1. izreke) i za kazneno djelo iz članka 318. stavka 2. Kaznenog zakona (točka 2. izreke), pa mu je na temelju tih propisa za kazneno djelo pod točkom 1. izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju osam godina, a za kazneno djelo pod točkom 2. izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, te je optuženik, primjenom odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina i četiri mjeseca.

Optuženiku je u navedenu kaznu na temelju članka 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 24. svibnja 2005. godine, pa nadalje.

Na temelju članka 173. stavka 7. Kaznenog zakona od optuženika su oduzete opojna droga heroin, PVC vrećice i rukavice s tragovima heroina.

Na temelju članka 122. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.) optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku M. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz obrazloženja proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je djelomično osnovana.

Optuženik u žalbi navodi da je pobijana presuda nerazumljiva, izreka da je proturječna razlozima presude, da ne sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama, a dati razlozi da su proturječni. Međutim, žalitelj ove tvrdnje ne obrazlaže.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjska presuda nema navedene nedostatke. Izreka presude je razumljiva i jasna, a razlozi o odlučnim činjenicama jasni su i potpuni i nema proturječja niti među samim tim razlozima, niti između iznesenih razloga i izreke presude.

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku na koju upire žalba.

Optuženik pobija pravilnost utvrđenih činjenica tvrdnjom da se presuda temelji samo na nedostatnim dokazima prikupljenima od strane interventne policije, koji nisu potvrđeni drugim dokazima.

I Kž 41/06-5

Međutim, ova tvrdnja se, s obzirom na sadržaj provedenih dokaza, ukazuje neosnovanom. Prvenstveno valja istaći da okolnost da je neki dokaze pribavljen od strane djelatnika interventne postrojbe policije sama za sebe ne ukazuje na njegovu manjkavost, bilo u formalnom, bilo u sadržajnom smislu. Osim toga, presuda se za svako od kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim ne temelji samo na jednom, nego na nizu dokaza koji se međusobno upotpunjuju na način da nema dvojbe u počinjenje predmetnih kaznenih djela i optuženika kao njihovog počinitelja.

Naime, sud prvog stupnja detaljno je opisao i valjano ocijenio te prihvatio kao istinite sve provedene dokaze. Tako iz istih proizlazi da je optuženi D. T. kritičnog dana zatečen u svom vozilu s vrećicom u kojoj su se nalazili paketići, kako je to kasnijim vještačenjem utvrđeno, opojne droge heroin, a tu vrećicu je on prilikom izlaska iz vozila i pokušaja bijega odbacio od sebe. Sadržaj te vrećice nesporno je utvrđen prilikom očevida obavljenog izvan vozila, a tijekom pretrage samog vozila poduzete na temelju naloga istražnog suca u automobilu pronađeni su, prema zapisniku o pretrazi, preostali paketići opojne droge heroin koje je ukupno bilo 765,37 grama, pri čemu valja istaći da o tome, da je upravo optuženik prethodno posjedovao ovu drogu, nema dvojbe, s obzirom da je on i potpisao potvrde o privremenom oduzimanju predmeta pronađenih pretragom vozila.

Opisani dokazi nedvojbeno ukazuju da je optuženik posjedovao navedenu količinu opojne droge heroin, a već sama ta količina ukazuje da je ova droga bila namijenjena prodaji na ilegalnom narkomanskom tržištu.

Iz iznesenog proizlaze nedvojbeno utvrđenje svih okolnosti opisanih pod točkom 1. izreke presude.

U odnosu na kazneno djelo iz članka 318. stavka 2. Kaznenog zakona valja istaći da je sud prvog stupnja proveo sve raspoložive dokaze koje je također valjano ocijenio, prihvativši iskaze svjedoka R. G. i V. C. iz kojih proizlazi i optuženikov napad na oštećenog G. koji ga je, kao službena osoba čuvao nakon što je optuženik bio uhićen zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela opisanog pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, pa je dokazano i njegovo počinjenje radnji koje su opisane pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude.

Optuženik smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer je sud prvog stupnja odbio njegov prijedlog za ispitivanje djelatnika interventne policije, za provođenje kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja optuženika i za pribavljanje socijalne anamneze.

Međutim, sud prvog stupnja pravilno je odbio ove dokazne prijedloge kao nevažne, a za to odbijanje dao je valjane razloge kako u zapisniku o glavnoj raspravi, tako i u pobijanoj presudi. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer provedeni dokazi koji se odnose na počinjenje predmetnih kaznenih djela ničim nisu dovedeni u pitanje, među njima nema proturječja koja bi trebalo pokušati otkloniti predloženim ispitivanjem svjedoka, a optuženikova ubrojivost uistinu tijekom postupka ničim nije dovedena u sumnju.

I Kž 41/06-5

Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je žalba optuženika iz razloga navedenih u članku 369. Zakona o kaznenom postupku neosnovana.

Optuženik u žalbi ističe žalbenu osnovu pogrešne primjene kaznenog zakona, ali istu ne obrazlaže, već navodi da je ona posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud na ono činjenično stanje koje je utvrdio pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (točka 1. izreke) i za kazneno djelo iz članka 318. stavka 2.

Kaznenog zakona (točka 2. izreke).

Međutim, osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Optuženik u žalbi s pravom ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga.

Naime, sud prvog stupnja je kao otegotne okolnosti za ovo kazneno djelo cijenio raniju optuženikovu osuđivanost za isto kazneno djelo, i to u dva navrata, kao i veliku količinu opojne droge heroina, a za kazneno djelo napada na službenu osobu otegotnom okolnošću je našao upornost koju je optuženik pokazao, dok olakotnih okolnosti nije našao. Ovaj sud drugog stupnja, cijeneći sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga (za koje je zaprijećena kazna zatvora od jedne do dvanaest godina), a prihvaćajući i po prvostupanjskom sudu istaknute otegotne okolnosti, nalazi i da je optuženik osoba mlađe životne dobi (u vrijeme počinjenja djela imao je 29 godina) te da je nezaposlen, koje okolnosti smatra olakotnima, a za ocjenu stupnja pogibeljnosti njegovog djela značajno je i da je optuženik opojnu drogu heroin posjedovao radi prodaje, dakle, da ta droga još nije bila distribuirana njenim korisnicima. Stoga se, po ocjeni ovog suda, kazna zatvora u trajanju šest godina ukazuje primjerenom i počinjenom djelu zlouporabe opojnih droga i ličnosti optuženika.

Kazna zatvora u trajanju šest mjeseci utvrđena optuženiku za kazneno djelo napada na službenu osobu (za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine) ukazuje se, s obzirom na optuženikovu upornost i drskost koju je pokazao napavši oštećenika koji ni na koji način nije bio uključen u službene radnje koje su redarstvene vlasti do tada poduzele prema optuženiku, a uz uvažavanje i ranije istaknutih olakotnih okolnosti, i po ocjeni ovog suda primjerenom tom kaznenom djelu.

S obzirom na utvrđenje blaže kazne za jedno od kaznenih djela u stjecaju, a primjenom odredaba članka 60. Kaznenog zakona, jedinstvena kazna zatvora u trajanju šest godina i četiri mjeseca ukazuje se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pogodnom da ostvari kako opću svrhu kaznenopravnih sankcija iz članka 6. Kaznenog zakona, tako i svrhu kažnjavanja iz članka 50. Kaznenog zakona.

I Kž 41/06-5

Odluka o uračunavanju vremena uhićenja, zadržavanja i vremena koje optuženik provodi u pritvoru od 24. svibnja 2005. godine, pa nadalje temelji se na odredbi članka 63. stavka 1. Kaznenog zakona.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 390. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku prihvatiti žalbu optuženika zbog odluke o kazni i preinačiti pobijanu presudu na način kako je to opisano pod točkom I. izreke.

Budući da ne postoje ostali razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 387. Zakona o kaznenom postupku žalbu optuženika u ostalom dijelu odbiti kao neosnovanu te u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je i presuđeno pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 1. veljače 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr.sc. Branko Zmajević, v.r.