Kž-551/2015-4 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: 22 Kž-551/15-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednika vijeća, te Nade Marincil i Vlaste Patrčević, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Klementine Lodeta, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. R. radi kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (dalje: ODO) i okrivljenika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-251/14-86 od 5. listopada 2015. godine, u sjednici održanoj dana 8. lipnja 2016.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba okrivljenog Z. R., te i po službenoj dužnosti presuda Općinskog suda u Koprivnici broj K-251/14-86 od 5. listopada 2015. godine:

I. Preinačuje se u točki 3.

te se temeljem čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZKP/08) izriče: okrivljeni Z. R.,OIB: ...,sin J. i K. R., rođene M., rođen ... u B., s prebivalištem u F., U. P. P. ..., državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, završio NSS, oženjen, otac troje djece,

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

da bi,

dana 29. travnja 2011. u P., u cilju kako bi spriječio namirenje vjerovnika V. M., vlasnika obrta K. G. iz K., u ovršnom postupku koji se vodi protiv njega radi ovrhe na pokretninama, prodao svoj osobni automobil marke O. registracijske oznake KC ...-EI D. N., iako je znao da V. M. vlasnik obrta K. G. iz K. na navedenom vozilu ima založno pravo, oštetivši time V. M. za iznos od 22.868,25 kuna,

dakle, da bi s ciljem da osujeti ostvarenje prava na stvari otuđio svoju stvar na kojoj drugi ima založno pravo i time ga oštetio,

čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine povredom tuđih prava opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/97.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja nastali u odnosu na kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/97 padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Ukida se u preostalom nepreinačenom dijelu te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

III. Uslijed odluka pod točkama I. i II. žalba ODO je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici proglašen je krivim okrivljeni Z. R. zbog kaznenih djela i to u točki 1. prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci; u točki 2. davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 2. i 1. KZ/97 za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i u točki 3. povrede tuđih prava iz čl. 228. st. 1. KZ/97 za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci te mu je temeljem citiranih zakonskih odredbi uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c. KZ/97 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

Temeljem čl. 148. st. 5. ZKP/08 okrivljeni Z. R. dužan je nadoknaditi sudu s naslova paušala iznos od 600,00 kuna, troškove svjedoka u iznosu od 300,00 kuna, te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika – odvjetnika J. P., a o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje.

U smislu čl. 80. KZ/97 od okrivljenika Z. R. oduzeta je knjižica vozila serijskog broja ... i prometna dozvola serijskog broja ..., te će se iste po pravomoćnosti presude uništiti. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 okrivljeni Z. R. dužan je nadoknaditi s osnove imovinskopravnog zahtjeva oštećenom Z. N. iznos od 22.868,25 kuna u roku od godine dana od dana pravomoćnosti presude.

Protiv navedene presude žali se ODO zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se okrivljeniku izreknu veće pojedinačne kazne te jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

Žalbu je podnio i okrivljeni Z. R. po braniteljici L. R., odvjetnici iz O. društva L. & R. d.o.o. iz Đ. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP- a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-583/15 od 31. prosinca 2015. godine kojim se nije očitovalo o žalbama.

Žalba okrivljenog Z. R. je osnovana, dok je žalba ODO bespredmetna.

Na točku I. :

U odnosu na kazneno djelo povrede tuđih prava iz čl. 228. st. 1. KZ/97 u odnosu na koje kazneno djelo je točkom I. ove presude prvostupanjska presuda preinačena i za isto okrivljeni Z. R. oslobođen od optužbe valja istaknuti da je u ranijem tijeku ovog postupka okrivljeni Z. R., pored za druga dva kaznena djela, za to kazneno djelo bio proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci na koju presudu je žalbu uložio okrivljenik zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, dok se na presudu državni odvjetnik žalio samo zbog odluke o kazni. Prihvaćanjem žalbe okrivljenika te i po službenoj dužnosti ranija prvostupanjska presuda ukinuta je u cijelosti i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06), a u odnosu na ovo kazneno djelo izreka presude bila je nerazumljiva jer činjenični opis nije sadržavao jedan od ključnih elemenata kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/97, a to je navod o oštećenju vjerovnika i u čemu se isto sastoji iako je prema zakonskom opisu djela nastanak štete bitan element bića tog kaznenog djela. Istina, prema zakonskoj odredbi čl. 241. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12,56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) koji je na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude, za ostvarenje bića kaznenog djela povrede tuđih prava dovoljno je da se imovina tijekom ovršnog postupka otuđi, uništi, ošteti ili sakrije s ciljem da se osujeti namirenje vjerovnika te više nije nužno da za oštećenika nastupi šteta, što znači da je kriminalna zona proširena pa se odredba čl. 228. st. 1. KZ/97 ukazuje blažom za okrivljenika, a kako je inkriminirana radnja izvršena u vrijeme važenja KZ/97 sukladno čl. 3. st. 1. i 3. KZ/11 u konkretnom slučaju ima se primijeniti KZ/97. Nakon ranije ukidne odluke u ponovljenom postupku državni odvjetnik je dopunio činjenični opis ovog kaznenog djela tako da je u isti unio okolnost da je uslijed inkriminiranih radnji okrivljenika za oštećenika V. M. nastupila šteta u iznosu od 22.868,25 kn te je pobijanom presudom za tako činjenično izmijenjeno kazneno djelo okrivljenik proglašen krivim.

Povodom žalbe okrivljenog Z. R. ovaj sud je u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je pobijanom presudom u odnosu na kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/97 prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP/08 time da je povrijeđena odredba čl. 13. ZKP/08 koja propisuje da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. Prvostupanjski sud je prihvatio izmijenjenu optužbu i okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo oštećenja tuđih prava činjenično opisano u izmijenjenoj optužbi i time je povrijedio načelo zabrane reformatio in peius propisano čl. 13. ZKP/08. Naime, budući da je ranija prvostupanjska presuda, koja u činjeničnom opisu kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/97 nije sadržavala opis odlučne činjenice nastupa štete za oštećenika bez koje nisu bila ispunjena sva obilježja tog kaznenog djela, ukinuta samo povodom žalbe okrivljenika, a da se je državni odvjetnik na tu presudu žalio samo zbog odluke o kazni, prvostupanjski sud nije smio prihvatiti optužbu izmijenjenu na štetu okrivljenika jer je u smislu čl. 489. st. 4. ZKP/08 pri izricanju nove presude vezan zabranom iz čl. 13. ZKP/08. Zbog navedenoga ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP/08 time što je povrijedio zabranu iz čl. 13. ZKP/08, a kako kazneno djelo koje je prvobitnom optužbom okrivljeniku stavljeno na teret činjenično ne sadrži zakonom propisana obilježja kaznenog djela oštećenja tuđih prava iz čl. 228. st. 1. KZ/97 za koje je prvobitnom optužbom terećen okrivljenik, ovaj sud je po službenoj dužnosti temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08 pobijanu presudu preinačio na način da je iz osnova propisanog čl. 453. toč. 1. ZKP/08 okrivljenika oslobodio od optužbe, a posljedično tome sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja koji se odnose na to kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

Na točku II. :

U pravu je okrivljeni Z. R. kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 (u žalbi se pogrešno navodi čl. 367. st. 1. toč. 11.) koja se po žalitelju očituje u tome da je izreka presude nerazumljiva i proturječna, a da o odlučnim činjenicama prvostupanjski sud nije dao razloge.

U odnosu na kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 za koje je okrivljenik proglašen krivim točkom 1. pobijane presude nije u pravu okrivljeni kada tvrdi da presuda nema razloga u odnosu na krivnju okrivljenika za isto, međutim vezano za ovo kazneno djelo postoji proturječje u samoj izreci pobijane presude između činjeničnog opisa tog djela i odluke o imovinskopravnom zahtjevu budući da je u činjeničnom opisu kaznenog djela navedeno da je Z. N. oštećen za iznos od 32.217,10 kn, dok mu je imovinskopravni zahtjev dosuđen u iznosu od 22.868,25 kn, za koji iznos je, prema izreci pobijane presude (točka 3.) oštećen V. M., a ne Z. N.. U pogledu dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva uz to prvostupanjska presuda nema niti razloga jer prvostupanjski sud samo navodi da je dosudio nesporni dio imovinskopravnog zahtjeva pri čemu uopće ne obrazlaže koji dio i zašto je nesporan, a koji je sporan, ovo tim više što je prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ/97 šteta za Z. N. nastupila u iznosu od 32.217,10 kn, a iz izvedenih dokaza proizlazi da mu šteta niti u najmanjem dijelu nije namirena.

U odnosu na kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 1. KZ/97 za koje je okrivljeni proglašen krivim točkom 2. pobijane presude izostali su razlozi o odlučnoj činjenici, odnosno izneseni razlozi su nejasni. Prema činjeničnom opisu tog kaznenog djela proizlazi da je namjera okrivljenika bila ishoditi novu knjižicu vozila i prometnu dozvolu, ali takve u kojima neće biti navedeno da je na osobnom automobilu marke O. reg. oznake KC ...-EI upisana zabrana otuđenja, pa da je u tu svrhu ovlaštenoj službenici referade za registraciju vozila u PP Đ. dao neistinitu pisanu izjavu da je te dokumente izgubio što mu je ona povjerovala i izdala novu prometnu dozvolu i knjižicu vozila u kojima nije bila navedena zabrana otuđenja vozila. Prema zakonskom opisu kaznenog djela iz čl. 303. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 za biće djela odlučna činjenica je i da je na lažnom iskazu stranke utemeljena konačna odluka u tom postupku, a o toj činjenici se prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije očitovao. Kod činjenice da je tijekom postupka saslušanjem svjedokinje M. Č. B. i uvidom u registracijski list za predmetno vozilo nesporno utvrđeno, a što i obrazlaže prvostupanjski sud, da je u Policijskoj postaji Đ. postojala odgovarajuća dokumentacija za predmetno vozilo iz koje je bilo vidljivo da je na tom vozilu evidentirana ovrha i zabrana otuđenja što je nadležnoj službenici putem terminala bilo odmah vidljivo, ali je ona propustila tu zabranu upisati u knjižicu vozila i prometnu dozvolu, nejasno je i u tom pravcu prvostupanjski sud ne daje obrazloženje da li je konačna odluka službene osobe da okrivljeniku izda nove dokumente za vozilo u kojima ne bi bila upisana zabrana otuđenja utemeljena na njegovoj lažnoj izjavi ili pak na propustu same službene osobe. U pogledu odluke o oduzimanju predmeta prvostupanjski sud samo ponavlja izreku presude navodeći da se od okrivljenika na temelju čl. 80. KZ/97 oduzimaju knjižica vozila i prometna dozvola koje će se po pravomoćnosti presude uništiti, ali nije dao razloge zašto je takvu odluku donio pa i u pogledu odluke o oduzimanju predmeta presuda također nema razloga.

Konačno, budući da je 1. siječnja 2013. godine stupio na snagu KZ/11, koji u čl. 381. st. 1. toč. 1. propisuje da danom stupanja na snagu tog zakona prestaje važiti KZ/97, sukladno čl. 3. KZ/11 prvostupanjski sud bio je dužan ispitati da li postoji pravni kontinuitet za konkretan činjenični opis između KZ/97 i KZ/11 te ako utvrdi da postoji, izvršiti i ocjenu koji zakon je za počinitelja blaži te isti primijeniti, a sve to i obrazložiti, što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u odnosu na naprijed navedeno kazneno djelo propustio učiniti pa i u tom dijelu presuda nema razloga.

Iz naprijed navedenoga proizlazi da u izreci i obrazloženju presude postoje takvi nedostaci radi kojih se ista ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Zbog svega naprijed navedenoga temeljem čl. 486. st. 1., čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08 pobijana presuda je u odnosu na kazneno djelo iz točke 3. po službenoj dužnosti preinačena te je okrivljenik oslobođen optužbe za isto, a u preostalom dijelu prihvaćanjem žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve do sada izvedene dokaze, po potrebi i druge te će donijeti novu i na zakonu zasnovanu presudu koju će valjano i obrazložiti.

Uslijed gornje odluke žalba ODO zbog odluke o kazni je bespredmetna.

U Varaždinu, 8. lipnja 2016.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Klementina Lodeta v.r.

Igor Pavlic v.r.