Jž-219/2019-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-219/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T. P. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću od 21. prosinca 2018., broj: Pp J-1027/18- 2, u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.) okr. T. P. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da na temelju čl. 140. st. 2. prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Jastrebarsko pravodobno je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okr. T. P. proglasi krivim i kazni.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti. Žalbom se ističe da je u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu navedeno da je okrivljenik dijelovima tijela udarao po sobnim vratima, dok se njegova majka nalazila u sobi pritom vičući riječima istoj "Jebati pas mater, mrcina stara ti materina", iz kojeg načina i samih riječi dolazi do takvog psihičkog nasilja prema žrtvi, odnosno tim načinom je prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenosti žrtve, što je i potvrdio suprug I. P. svojom izjavom u zapisnik, koja je dostavljena uz optužni prijedlog.

Neosnovano podnositelj žalbe smatra da nije bilo osnove za odluku prvostupanjskog suda o oslobođenju od optužbe okr. T. P. za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to u fazi ispitivanja optužnog prijedloga.

Pravilno je prvostupanjski sud, ispitujući optužni prijedlog na temelju čl. 161. Prekršajnog zakona zaključio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.

Čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje :

"Nasilje u obitelji je:

3.psihičko nasilje koje je kod žrtva prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost;

dok čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će se kazniti za prekršaj tko počini nasilje iz čl.10. toga Zakona.

Dakle, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenost žrtve je jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čine biće tog prekršaja i bez koje se ne može raditi o psihičkom nasilju u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Čl. 160. st. 2. toč. 5. Prekršajnog zakona propisano je da optužni prijedlog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, u konkretnom slučaju, u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu treba biti navedeno, izričito ili opisano na odgovarajući način, da je postupanje okrivljenika kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. U ovom slučaju u optužnom prijedlogu navedene su radnje počinjenja prekršaja okrivljenika, ali izostalo je bilo kakvo navođenje posljedica koje je postupanje okrivljenika prouzročilo kod njegove majke, pri čemu je irelevantno da je tužitelj uz optužni prijedlog dostavio izjavu I. P. koja bi potvrdila postupanje okrivljenika. Naime, takva izjava, pod pretpostavkom njezine zakonitosti, koristit će se u dokaznom postupku tek ukoliko je postupanje okrivljenika pravilno optuženo u optužnom prijedlogu, što kako je već navedeno, nije u ovoj situaciji. S obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio u smislu čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona koji propisuje da će sud ako, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. siječnja 2019.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.