Revr-1183/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1183/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz S., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-23/12 od 23. veljače 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1221/08 od 10. listopada 2011., u sjednici održanoj 1. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice I. B.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljice na ime razlike plaće za razdoblje od 1. studenoga 2005. do 1. srpnja 2008. iznos od 17.610,48 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude. U točki II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.685,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženice kao osnovana i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.750,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP). Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 17.610,48 kn za razdoblje od 1. studenoga 2005. do 1. srpnja 2008., između radnog mjesta na kojem je tužiteljica u navedenom razdoblju obavljala poslove policijskog službenika-operatera na sredstvima veze i bila raspoređena rješenjem tuženice te radnog mjesta višeg stupnja složenosti - pomoćnika šefa smjene u Policijskoj upravi ..., koje je u tom razdoblju obavljala po usmenom nalogu nadređenog službenika.

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tužiteljica djelatnica PU ... .... Policijske postaje;

- da je tuženica 3. svibnja 2011. donijela rješenje kojim se tužiteljica raspoređuje u PU ..., .... Policijska postaja S., na radno mjesto policijski službenik - operater na sredstvima veze;

- da se plaća tog radnog mjesta utvrđuje posebnim rješenjem, a da je tuženica kroz utuženo razdoblje isplaćivala tužiteljici plaću za radno mjesto operater na sredstvima veze;

- da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje povremeno obavljala poslove drugog radno mjesta i to radnog mjesta pomoćnika šefa smjene, a na temelju usmenog nalog nadležnog;

- da tužiteljica nema rješenje o rasporedu ili privremenom rasporedu na radno mjesto pomoćnika šefa smjene u PU ..., .... Policijska postaja.

Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odnosno odredbe čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) smatrajući da je tuženica stekla korist izvršenom radnjom i to obavljanjem poslova radnog mjesta više složenosti od strane tužiteljice, a za koje poslove tj. izvršenu radnju nije primila primjerenu naknadu, već joj je tužena isplatila plaću sukladno rješenju koju tužiteljica posjeduje. Na taj način, tuženica je stekla bez pravne osnovne upravu utuženu razliku plaće, a to iz razloga što nije doneseno rješenje o premještaju tužiteljice, a u kojem rješenju bi bila određena plaća radnog mjesta na koji je ista premještena, što znači da nema pravne osnove stjecanja na strani tuženice.

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženice preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće s obrazloženjem da se o prijemu u državnu službu kao i o rasporedu na radno mjesto kojim se između ostalih pitanja utvrđuje plaća službenika odlučuje rješenjem koje je upravni akt zbog čega se i pravo na isplatu plaće državnog službenika ne stječe po samom zakonu, a s obzirom na to da je tužiteljica kao policijska službenica obavljala poslove radnog mjesta policijskog službenika-operatera na sredstvima veze nema pravo na isplatu povoljnije plaće za poslove radnog mjesta koje je stvarno obavljala na temelju usmenog naloga nadređenog službenika dok ne ishodi rješenje o premještaju u kojem će se utvrditi visina plaće koja joj pripada za poslove koje je privremeno obavljala.

Tužiteljica podnosi izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP zbog pitanja koje se odnosi na pravo policijskog službenika na isplatu povoljnije plaće radnog mjesta poslove kojeg obavlja na temelju usmenog naloga nadređenog službenika. Navodi da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje i da su u skladu s tim shvaćanjem nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev. Smatra da bi revizijski sud trebao preispitati svoje shvaćanje pri čemu ukazuje na Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka te presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lelas protiv Hrvatske od 20. svibnja 2010. (zahtjev br. 55555/08).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP pitanje zbog kojeg se revizija podnosi je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 7. lipnja 2010. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem policijski službenik koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

Suprotno navodima tužiteljice, nakon što je revizijski sud zauzeo navedeno pravno shvaćanje, nije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP došlo do promjene u pravnom sustavu zbog koje bi trebalo zauzeto pravno shvaćanje i na njemu utemeljenu sudsku praksu preispitati.

Budući da se pobijana drugostupanjska presuda temelji na shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 7. lipnja 2010., pitanje zbog kojeg je revizija podnesena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog, reviziju tužiteljice je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.