P Ob-437/2015-5 · Općinski sud u Splitu

Poslovni broj: 55 P Ob-437/2015-5

(6P-210/2007)

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE

P R E S U D A

O. sud u S.-S. služba T. po sucu ovog suda I. K. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. pok. I. rođ. S. iz T., R. put 15 b, zastupana po punomoćniku I. A. odvj. u T., protiv tuženika I. B. sin A. iz T., P. B. 7, JMBG: ….., zastupan po pun. V. Č. odvj. u S., radi utvrđenja bračne tečevine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 22. rujna 2015.g. u nazočnosti pun. tužiteljice a u izočnosti pun. tuženika, koja presuda je objavljena dana 4. studenog 2015 .g. u nazočnosti zamjenice pun. tužitelja I. Š. odvj. vježbenice kod Z. D. odvj. u T., a u izočnosti pun. tuženika,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime djela bračne stečevine tužiteljice u visini od ½ dijela, isplatiti iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate,

dok se za više traženo od dosuđenog, u dijelu u kojem se utvrđuje da bi bračnu stečevinu predstavljao iznos od 5.600.000,00 kn, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade parničnog troška koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja po stopi od 12%, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate uvećane za eskontnu stopu Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate."

III Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženiku iznos od 49.000,00 kn, dok se za više traženo zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Dana 19. veljače 2007.g. ovom sudu je preporučenom pošiljkom predana tužba tužiteljice u kojoj se navodi da su parnične stranke supružnici, da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu zbog poremećenih odnosa u braku, da je bračna zajednica između stranaka prekinuta , da se postupak radi razvoda braka vodi pred O. sudom u T. pod posl. brojem P- …. Nadalje, navodi da je tuženik obrtnik i vlasnik obrta D. c. s pretpostavljenom plaćom većom od 5.000,00 kn, da je dohodak ostvaren obavljanjem obrta u razdoblju 1999.g. do 2006.g. iznosio cca 16.000.000,00 kn, da nakon odbitka troškova i fiskalnih obveza dohodak tuženika iznosi cca 5.600.000,00 kn, navodeći da ne posjeduje egzaktni podatak o ostvarenom dohotku tuženik a te da sita polazi od pretpostavke da nakon odbitka troškova i obveza dohodak tuženika iznosi 5.600.000,00 kn.

Osim toga, ističe kako svoj zahtjev postavlja sukladno odredbi članka 364, 367 stav 1 i čl. 369. Obiteljskog zakona, (Narodne novine br. 116/03, 17/04 i 136/04), navodeći da se temeljem navedenih odredbi Obiteljskog zakona, u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 249. stav 1. i čl. 250. u svezi sa čl. 248. Obiteljskog zakona , kao i odredba članka 253. stav 1. u svezi sa čl. 252. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98).

Tužiteljica ističe kako temeljem navedenih odredbi novčani iznos, novac koji je zarađen, stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice a potječe radom bilo kojeg bračnog supružnika predstavlja bračnu stečevinu, te kako tužiteljici pripao pravo na ½ navedenog iznosa od 5.600.000,00 kn koji iznos predstavlja ostvareni dohodak.

Iz ovih razloga, a predloženo je donošenje odluke kojom će se utvrditi da je iznos od 5.600.000,00 kn predstavlja bračnu stečevinu stranaka i kojom će se tuženiku naložiti da na ime dijela bračne stečevine tužiteljice u visini od 1/2 dijela navedenog iznosa , isplati iznos od 2.800.000,00 kn, zajedno sa pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate kao i parnične troškove.

U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 30. travnja 2007.g. tuženik navodi kako ne osporava činjenične navode tužbe u dijelu u kojem se odnose na postojanje braka i prestanaka bračne zajednice, dok osporava činjenične navode tužbe u dijelu u kojem se odnose na imovinu tuženika i visinu bračne stečevine, navodeći da navodi iz tužbe u tom dijelu nisu točno, te da će se to utvrditi financijskim vještačenjem.

Nadalje, navodi kako je tužiteljici ponudio rješavanje njezinog materijalnog statusa kroz osiguravanje stambenog pitanja na duži rok od 30 godina te osiguravanje redovitih prihoda na rok od 5 godina, što je tužiteljica odbila. Istakao je kako je tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe preuzela dio zajedničke imovine i to osobni automobil marke P. 206 C., kao i gotovinska sredstva, dok je u njegovo posjedu ostao stariji automobil marke M., motocikla Y. te dugotrajna imovina obrta i starije pokućstvo.

Osim toga, tuženik ističe kako priznaje osnov tužbenog zahtjeva, te da priznaje zahtjev tužiteljice do visine od 20.000,00 kn, dok je za višak tužbenog zahtjeva predloženo tužbeni zahtjev odbiti uz osudu tužiteljice na snašanje parničnog troška tuženiku.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom R. P. uprave ispostava T. od 13. 6. 2003, vjenčani list M. ureda T. od 27. veljače 2003 godine, dopisa Z. banke d.d. Z. od 16. 8. 2008 godine, pregledom dokumentacije dostavljene od knjigovodstvenog obrta R. S. uz dopis od 26. 06 . 2008 godine, dopisa E. b. d.d. od 16. 7. 2009 godine, P. b. Z. od 21. 8. 2009.g., dokumentacije priložene uz taj dopis, dopisa P. uprave ispostava T. od 14. 8. 2009 godine, pregledom dokumentacije dostavljene uz podnesak privredne banke Z. od 28. 7. 2008 godine, saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka, pregledom potvrde o imovnom stanju za tužiteljicu od 11. 11. 2010 godine, uvjerenja H. zavoda za zapošljavanje ispostava T. od11. 11. 2010 godine, kupoprodajnog predugovora od 11. lipnja 2002 godine, dokumentacije predana na ročištu od 21. ožujka 2011 godine, dopisa F. P. S. od 26. 7. 2011.g., pregledom dokumentacije dostavljena uz taj podnesak, dopisa H. Z. od 25. srpnja 2013.g. , pregledom ostale dokumentacije priložena spisu.

Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

Između stranaka u ovom postupku neprijeporno je da su bivši supružnici i da je njihov zaključen 5. listopada 1998.g. kako to proizlazi iz vjenčanog lista M. ureda T. priloženog uz tužbu, te da je njihov brak razveden pravomoćnom presudom O. suda u T. posl. broj P-…, kao i to da su u bračnoj zajednici stekli određenu zajedničku imovinu.

Nadalje, nije prijeporan osnov tužbenog zahtjeva dok je prijeporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva iznad 20.000,00 kn, za koji iznos tuženik priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odnosno priznaje da bi tužiteljici na ime njezinog suvlasničkog dijela pripao iznos od 20.000,00 kn.

Predmet ovog spora jest utvrđenje bračne stečevine stranaka, a za razrješenje pravnog odnosa među strankama valja primijeniti materijalno-pravne odredbe Obiteljskog zakona a sve imajući u vidu odredbu članka 249. OZ-a kojom je propisano kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Prema odredbi članka 249. istog Zakona propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

Odredbom članka 250. Istog Zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a prema odredbi članka 253 OZ- imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka , ostaje njegova vlastita imovina.

Prema obavijesti P. b. Z. od 28. srpnja 2008.g. u privitku su dostavljeni podaci pregled prometa prema računima broj klijenta D. C. , T., MBS: za razdoblje od otvaranja računa odnosno od 13.8.2003-g- do 31.12.2006.g.

Uz dopis od 31. kolovoza 2009.g. dostavljen je pregled prometa po istom računu klijenta D. C. za daljnji period od 1.1.2007.g. do 26.8.2009.g., s napomenom da je navedeni račun otvoren 13.8.2003.g., te da navedena banka ne raspolaže podacima o navedenom obrtu prije tog datuma.

Tužiteljica je u tijeku postupka zatražila da sud pribavi relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na otvaranje računa na ime tuženika kod E. b. za razdoblje od otvaranja obrta , te je predloženo od knjigovodstvenog servisa zatražiti da je u cjelokupan promet po pojedinim stavkama od 1999.g. do otvaranja obrta , kao i knjigovodstveno stanje imovine obrta tuženika od osnutka do pružanja podataka po pojedinim stavkama. Ističe da je naziv obrta od osnutka bio P. c. te tek u lipnju 2003.g. navedeni obrt promijenio naziv u D. c.

Dana 14. kolovoza 2009.g. zaprimljen je dopis P. uprave I. T. u kojem navodi kako tuženik I. B. u 1999.g. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 14.085,56 kn, da je u 2000.g. ostvario dohodak od nesamostalnog rada kod istog poslodavca, u iznosu od 12.862,80 kn, da je dana 11. 10.2000.g. prijavio početak obavljanja samostalne djelatnosti-obrta P. C. te da je za period od 1.10.2000.g. do 31.12.2000.g. ostvario dohodak od obrta u ukupnom iznosu od 15.784,19 kn.

Nadalje, navode kako je u 2001.g. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti -obrta P. C. u iznosu od 76.310,77 kn, u 2002.g. u iznosu od 70.167,50 kn, te u 2003.g. da je prijavio prestanak obrta P. C. te da je 13.6.2003.g. prijavio zajednički obrt D. C. u kojem ima 80 % udjela, te da je ostvario ukupan dohodak u iznosu od 62.821,43 kn.

Spisu je uz tužbu priloženo i rješenje S. za gospodarstvo I. T. od 13. lipnja 2003.g. iz kojeg proizlazi kako je upravo tog dana 13. lipnja 2003.g. izvršen upis zajedničkog obrta D. C. , obrtnika I. B. i I. K. N..

Dopisom od 6. srpnja 2011.g. F. P. S. očitovala se na traženje suda navodeći da ona ne raspolaže podacima o kretanju novčanih sredstava po kunskim i deviznim računima Obrta za turizam i ugostiteljstvo D. C. vl. I. K. N. , dok je dostavljen ispis s podacima o transakcijama računima građana, koja je dokumentacija priložena na strani 67 do 76 ovog spisa. Dopisom od 25. srpnja 2013.g. H. Z. je izvijestila sud kako nema evidentirano da je u traženom periodu od 1999.g. do 2006.g. tuženik I. B. zatražio odnosno dobio od H. n.b. odobrenje za otvaranje računa u inozemstvu.

Podneskom od 11. siječnja 2010.g. tužiteljica je istakla kako se radi o znatnoj imovini kao bračnoj stečevini, da je postupanjem tuženika , raznim prijenosima, zatvaranjem obrta, osnivanjem novih tvrtki, imovina prikriva, da se radi o imovini koja je stečena radom obrta P. C. T. , vlasnika obrta I. B., da je promet obrta zatvoren 2004.g., navodeći da je obzirom na postojanje poslovnih knjiga, lako utvrditi vrijednost imovine, putem vještaka, podataka porezne uprave, U. za gospodarstvo T., podatke o kretanjima na bankovnim računima.

Tužiteljica u svom iskazu kao stranka ističe kako su brak zaključili 1998.g., da je u to vrijeme tuženik radio u A. M. , da je od 2000.g. tuženik bio isključivi vlasnik obrta P. C., da su nakon sklapanja braka zajednički stvarali i podizali taj obrt, da je ona radila na prijemu i evidentiranju gostiju i slično, da je u obrtu P. C. radila od početka da je obrt P. C. zatvoren u 2003.g. , da je u lipnju 2003.g. tuženik otvorio zajednički obrt D. C. koji je otvoren na ime tuženika i I. K. N., da u 12 mjesecu 2006.g. tuženik istupa iz zajedničkog obrta, da u rujnu 2006.g. tuženik otvara firmu D. C. d.o.o. čiji je on jedini vlasnik.

Nadalje, ističe kako njihova bračna zajednica faktički prestala u prosincu 2005.g., da je tuženik tijekom 2005.g. 2006.g. davao pozajmice u iznosu od oko 50.000,00 kn , 20.000,00 kn i sl, te da je na taj način smanjena ukupna dobit i prihod obrta, da je 2005.g. kupljen brod B. 33 na obrt D. C. , da je 2007.g. kupljen još jedan brod, da je tijekom 2004.g kupljen broj Bavaria 36, da je tuženik dao učešće za leazing.

Istakla je i to kako se tijekom 2000.g. promet obrta kretao u milijunskim iznosima, da se za učešće pri kupnji broda davalo 30% od vrijednosti broda.

Ističe kako je točno da je nakon prestanka braka uzela osobno vozilo P. 206, te da nisu točni navodi kako je uzela gotovinska sredstva, navodeći kako je tuženik nakon razvoda braka raskinuo ugovor kod Z. b. d.d. temeljem kojeg je ona ima punomoć na kartici.

S druge strane, tuženik kao stranka ističe kako smatra da je sva imovima koju su on i tužiteljica stekli u braku, njihova zajednička imovina, da su u vrijeme bračne zajendice imali 6-7 vlasnika brodova, da se radi o novcu koji je od vlasnika brodova a ne o prometu obrta. Nadalje, navodi kako on nije vlasnik nikakve firme u E., da D. C. posluje sa više agencija u svijetu, da zajedničkim sredstvima nije izvršeno investiranje u krov i verandu na kući u T., R. put 15 b, da je to izvršeno sredstvima koja je prije braka zaradio radeći na brodu , u škveru u I..

Tuženik je pojasnio kako posluje obrt čiji je on vlasnik , navodeći da C. primi novac od agencija, C. koristi taj novac za svoje potrebe, a kada se usluga najma broda izvrši,, da je tada obvezan vlasniku broda proslijediti njegov dio, da na taj način C. ostaje manji postotak od kojeg iznosa plaća svoje troškove obrta, plaće radnika, najam prostora, troškove marketinga isl.

Istakao je kako on nema nikakvih potraživanja prema tužiteljici.

Iz izvedenih dokaza u postupku proizlazi kako osnov potraživanja tužiteljice između stranaka nije prijeporan obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticao kako ne osporava osnov potraživanja te da je sve ono što su on i tužiteljica stekli u braku da je njihova zajednička imovina.

Isto tako, neprijeporna je visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.000,00 kn, kako je to tuženik priznao u svom odgovoru na tužbu.

Međutim, tužiteljica u tijeku postupka nije predložila sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev radi isplate utuženog iznosa od 5.600.000,00 kn koji iznos bi po njezinom mišljenju predstavljao bračnu stečevinu, te je na ime svog dijela bračne stečevine zatražila polovinu navedenog iznosa od 2.800.000,00 kn, iako je u tužbi i tijekom postupa predlagala sudu izvesti dokaz financijskim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke , na okolnost utvrđenja visine svog tužbenog zahtjeva, koji prijedlog je sud i prihvatio i naložio tužiteljici uplatu predujma za vještačenje u više navrata ostavljao rok radi uplate predujma za potrebe financijskog vještačenja koje su smatra nužnim izvesti u dokazne svrhe, upravo imajući u vidu složenost predmeta , vrijednost predmeta spora, i činjenicu da sud ne raspolaže određenim stručnim znanjima koja su nužna za ocjenu cjelokupne dokumentacije dostavljene od strane knjigovodstvenog obrta R. iz S., na strani 24 …spisa, podataka o prometu obrta tuženika dostavljenih od P. b Z., HNB Z., dokumentacije dostavljene od P. uprave I. T. i druge relevantne dokumentacije koju je sud na prijedlog tužiteljice pribavio i koju je potrebno pregledati i analizirati od ovlaštene stručne osobe, vještaka financijsko knjigovodstvene struke.

Radi navedenog, a kako tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala na temelju čega je postavila svoj tužbeni zahtjev upravo u zatraženom iznosu od 5.600.000,00 kn, te da ista nije uplatila potrebe troškove za provođenje navedenog financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva, a kako je u postupku neprijeporna visina od 20.000,00 kn, to je sud prihvatio upravo tužbeni zahtjev u iznosu od 20.000,00 kn koji je neprijeporan između stranaka, dok je za više traženo od dosuđenog, do iznosa od 5.600.000,00 kn, njezin zahtjev valjalo odbiti kao neutemeljen i previsoko postavljen, a sve primjenom odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku prema kojoj odredbi je svaka stranka dužna iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, što u konkretnom slučaju tužiteljica nije učinila iako je to bila dužna učiniti na okolnost osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, tako da u postupku nije utvrđeno koji iznos predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjuje djelomično osnovanim i to u visini od 20.000,00 kn, to je isti valjalo usvojiti na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude pod točkom I, dok je za više traženo njezin zahtjev valjalo odbiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 ZPP-a , a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava odgovora na tužbu 1400 bodova, troška zastupanja tuženika na 3 ročišta po 1400 bodova odnosno u visini od 50 % nagrade za svako ročište ili ukupno iznos od 2100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 8.11.2010.g. 1400 bodova. Tuženiku je priznato ukupno 4900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 49.000,00 kn.

Obzirom na neznatan uspjeh tužiteljice u sporu za 0,35 %, to je tuženiku dosuđen cjelokupni trošak u navedenom iznosu, a sukladno važećoj tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Trogiru, dana 4. studenog 2015.g.

S U D A C:

I. K.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužiteljice

pun. tuženika

u spis

za točnost otpravka

ovlašteni službenik

N. S.