Revr-760/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 760/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz V., BiH, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1835/07 od 10. veljače 2009., kojim je potvrđena presuda i rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-12/03-29 od 26. travnja 2007., u sjednici održanoj 16. lipnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje postojanja radnog odnosa kao djelatne vojne osobe – narednik na radnom mjestu zapovjednika satnije na neodređeno vrijeme, na utvrđenje da radni odnos nije raskinut, te zahtjev da se naloži tuženici vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto. Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženica za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 30. studenoga 2002. na ime plaće isplati ukupno 146.452,95 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tužitelj je ujedno obvezan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 27.500,00 kn (time da se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem u smislu čl. 129. st. 5. ZPP-a).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja u cijelosti, i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

U revizijskim navodima revident se izrijekom poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. l1. ZPP-a, kao i čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, te bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi odredbi čl. 300. st. 1. i 2. ZPP-a, koje su učinjene u prvostupanjskom postupku, a drugostupanjski sud ih nije sankcionirao.

Suprotno tvrdnji revidenta nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, razlozi nisu nejasni niti proturječni, a niti proturječe sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, posebno iskaza svjedoka, pa se obje nižestupanjske presude mogu ispitati.

U biti, revizijski razlozi odnose se na činjenične prigovore, budući da tužitelj iznosi u reviziji svoju ocjenu izvedenih dokaza, te iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, a time upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije dopušteni razlog u revizijskoj fazi postupka temeljem odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a.

Revident smatra da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud nije izveo i ocijenio čitav niz dokaza koji se nalaze u spisu, a koji posebno nabraja u reviziji, te da mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Okolnost da sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge tužitelja ne znači da je time tužitelj onemogućen u raspravljanju pred sudom, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Zbog toga nije ostvarena označena bitna povreda.

Zbog gore navedenih razloga nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 220. ZPP-a, jer činjenica da drugostupanjski sud nije izveo sve dokaze čije izvođenje je tužitelj predložio nije bila značajna za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Revizijski navod da prvostupanjski sud nije donio obrazložena rješenja iz kojih razloga je odbio provesti predložene dokaze, te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi odredbe čl. 300. st. 1. i 2. ZPP-a nije osnovan, jer revizija se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom, pa ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na navedenu povredu odredaba parničnog postupka. Drugostupanjski sud je pak postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je u obrazloženju svoje presude cijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Slijedom izloženog u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident, a niti ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a) ZPP-a.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je slijedeće:

- da je tužitelju dana 29. svibnja 1996. izdana vojna iskaznica u kojoj se navodi da je djelatnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske,

- da je tužitelj bio pripadnik … pukovnije za izgradnju cesta,

- da je tužitelju plaća isplaćivana preko H. b. d.d.,

- da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za financije i proračun nije obračunavala i isplaćivala plaću tužitelju kao pripadniku … pukovnije,

- da … pukovnija HV nije bila u sastavu Hrvatske vojske,

- da je Ugovor o izvođenju radova za izgradnju cesta u Republici Hrvatskoj sklopljen između RH „A.“ d.o.o. kao naručitelja radova i „M. M.“ BiH G. kao izvođača radova dana 15. siječnja 1997.,

- da tužitelj nije imao ugovor o djelatnoj vojnoj službi s tuženicom, a niti je postojao akt tuženice o prijemu u djelatnu vojnu službu.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj nije s tuženicom sklopio ugovor o djelatnoj vojnoj službi niti postoji akt o prijemu tužitelja u djelatnu vojnu službu, pa stoga su ocijenili da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje radnog odnosa s tuženicom, kao i zahtjev za isplatu naknade plaće za utuženo razdoblje. Takvom odlukom pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

Naime, prema odredbi čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 23/95 i 33/95) državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe aktom o prijemu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.

Nadalje, prema čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 57/91) vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci.

U smislu citiranih propisa koji su bili na snazi u vrijeme izdavanja predmetnih vojnih iskaznica, vojna iskaznica dakle nije akt o prijemu u djelatnu vojnu službu, kako to pogrešno smatra revident. U ovom slučaju je utvrđeno da … pukovnija u kojoj tužitelj tvrdi da je bio djelatna vojna osoba nije nikad bila u sastavu Hrvatske vojske, niti je postojao akt o prijemu u djelatnu vojnu službu ili ugovor o djelatnoj vojnoj službi za tužitelja. Zato vojna iskaznica na koju se pozivao tužitelj nema značaj koji joj pridaje, niti samo po sebi ne potvrđuje postojanje radnog odnosa tužitelja kao djelatne vojne osobe s tuženicom.

Stoga je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da između stranaka nije nastao osnovan radnopravni odnos, pa je stoga pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.