I Kž-94/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 94/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Vesne Vrbetić, Milana Gudelja i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak- Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. M. zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 22. listopada 1996. br. K-13/96, u sjednici održanoj 26. lipnja 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. M.M., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje, time da se nova glavna rasprava ima provesti pred potpuno izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja opt. M.M. je oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 2. u svezi sa čl. 157. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po čl. 161. st. 2. KZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 2. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a izrečena mu je i sigurnosna mjera iz čl. 63. OKZRH za vrijeme od jedne godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik po branitelju B.P., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

Ta povreda se sastoji u tome što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici - da je optuženik znao da mu predstoji vožnja, no unatoč toga se doveo u alkoholizirano stanje -, a razlozi o njegovoj krivičnoj odgovornosti su nejasni.

Naime, osim što se u pobijanoj presudi ne navodi nikakvo obrazloženje da bi optuženik znao da mu predstoji vožnja, za takav zaključak, za sada, nema uporišta u provedenom postupku. Ovo iz slijedećih razloga:

Vlasnik vozila je bio oštećenik, optuženikov brat, sada pok. S.M., a prema navodima obrane - nije bilo sporno da je on i upravljao vozilom pri odlasku u njegov vinograd na brdo Pešćenicu i da je on tamo prevezao i optuženika i svjedoka F.K., koji su mu pomagali raditi u vinogradu (l. 71). Ukoliko je sud prvog stupnja smatrao da je ta činjenica sporna, a nije irelevantna, trebao ju je provjeriti i na tu okolnost ispitati svjedoka F.K. (l. 36). Jer, ako je to tako, kako je ustvrdila obrana tijekom postupka, postavlja se pitanje zbog čega bi optuženik znao da mu predstoji vožnja, da će, pri povratku, voziti on. Istina, vozač ne smije sjedati za volan, pristupiti vožnji, ako je alkoholiziran, ali on treba biti svjestan te alkoholiziranosti. U konkretnom slučaju to je sporno.

Nije sporno da su optuženik, oštećenik i svjedok K., radeći u oštećenikovom vinogradu, pili vino, zapravo prekomjerno pili. I sva trojica su bili pijani. Svjedok K. to za sebe kaže sam, pa zbog pijanstva obrazlaže i činjenicu da je u vozilu odmah zaspao i otud nema znanja ni o inkriminiranom događaju. Oštećenik je imao u krvi (pri obdukciji, znači i u času smrti) 3,01 g/kg, a u vrijeme prometne nezgode vjerojatno i više.

I optuženik je bio pijan (l. 20), a prema mišljenju vještaka ing. V.M. imao je u krvi, u vrijeme prometne nezgode, koncentraciju od 2,85 g/kg apsolutnog alkohola (l. 43). Pa, sad se postavlja pitanje je li optuženik bio svjestan tog pijanstva, je li to znao, no unatoč toga sjedao za upravljač. Obrana je tvrdila da je bio neuračunljiv - zbog stupnja opijenosti, a ne da bi bolovao od neke duševne bolesti o čemu je dat osvrt u pobijanoj presudi.

Zaista, ako optuženik nije znao da mu predstoji vožnja (iz gore navedenog razloga), ako je bio pijan do te mjere da toga nije bio ni svjestan, onda je sporna i njegova krivnja, napose oblik te krivnje - njegovo umišljajno postupanje, na što sve osnovano žalitelj ukazuje.

Vezano za opstojnost citirane bitne postupovne povrede, i činjenično stanje je manjkavo utvrđeno.

U stvari, još je uvijek dvojben odgovor na osnovno pitanje je li optuženik in tempore criminis upravljao vozilom.

U prilog stanovišta da je upravo optuženik bio vozač govori činjenica da to nije bilo sporno za vrijeme obavljanja očevida. To proizlazi iz samog zapisnika o uviđaju (l. 4 - 6). On čekao dolazak policije, podvrgao se alkotestu (l. 16) i uzimanju je i ostao na licu mjesta i sa

uzoraka krvi i urina radi analize na alkohol (l. 20, 22).

Međutim, u zapisniku o uviđaju stoji i to da je uviđaj započet u 18,30 sati, a dovršen u 20,00 sati, te: "Nakon završenog uviđaja na licu mjesta M.M. je izvađena krv i izuzet urin, što je poslano Centru za krim. vještačenja MUP-a RH" (l. 6). Ta konstatacija je proturječna onoj navedenoj u zapisniku o uzimanju krvi i urina, prema kojoj su od optuženika ti uzorci uzeti za oko 1 sat i 40 minuta po događaju (l. 22), a koji se zbio oko 15,15 sati, što je imao u vidu toksikološki vještak. To proturječje je trebalo otkloniti, s obzirom na poodmaklu fazu eliminacije alkohola iz optuženikovog organizma (l. 20). U konkretnom slučaju je to važno i

I Kž 94/97

nije na štetu optuženika ako se utvrdi da su odnosni uzorci uzeti za analizu nekoliko sati po događaju. Jer to može govoriti samo u pravcu većeg stupnja opijenosti, zbog čega, posebno, može biti dovedena u pitanje njegova uračunljivost u vrijeme poduzimanja vožnje (ukoliko nije znao da mu predstoji vožnja). Dakako, nije isključeno da su od optuženika uzeti uzorci tijekom uviđaja, pa i prije, s obzirom da su uskoro po nezgodi došli na mjesto događaja policajci, no istaknuto proturječje je trebalo otkloniti. Ono se odnosi na važnu činjenicu.

Na mogućnost da je optuženik bio vozač ukazuje mišljenje prometnog vještaka ing. Ž.H. (l. 68 - 69) i sudsko-medicinskog vještaka dr. S.K. (l. 69 - 70).

Međutim, navedeni vještaci nisu takvima određeni naredbom suda, a što je potrebno i onda kada se radi o vještacima iz redova stalnih sudskih vještaka, jer je u naredbi nužno navesti predmet vještačenja, činjenice koje je vještačenjem potrebno provjeriti i utvrditi (čl. 232. ZKP). I, dok je na prethodnoj glavnoj raspravi određeno da će se pozvati vještak prof. dr. D.Z., a što je i logično, jer je on izvršio pregled i obdukciju leša (l. 51 - 52), najednom su na raspravi "na poziv suda" gore spomenuti vještaci, koji se odmah i saslušavaju, a radi se o složenom vještačenju (cjelokupna rasprava, računajući i objavu presude, trajala je od 11,00 do 13,10 sati). Kada se ovako postupa, onda i najstručnije i najobjektivnije vještačenje gubi na uvjerljivosti i odaje dojam improviziranja, dakako, bez krivnje vještaka.

Osim toga, prema iskazu svjedoka K., vozilom je upravljao oštećenik kada su krenuli iz P., a do mjesta nezgode su prošli samo put od oko 15 km, pa ukoliko svjedok govori istinu, postavlja se pitanje gdje i zašto bi se, tijekom tog kratkog puta, promijenila osoba vozača (l. 36).

Stoga je osnovana optuženikova žalba.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja, pred izmijenjenim vijećem, treba prethodno provjeriti jesu li od optuženika uzeti uzorci krvi i urina i prije provedenog uviđaja na licu mjesta, odnosno u vrijeme naznačeno u zapisniku o liječničkom pregledu ili po obavljenom uviđaju, a onda - ako to bude potrebno - ponovno saslušati toksikološkog

injene na licu

vještaka o stupnju optuženikove opijenosti, pribaviti od PS I. G. sve snimke sač mjesta (negative), ukoliko su sačuvane, kako bi vještak, uz odgovarajuće povećanje, napose slike oštećenja vjetrobranskog stakla mogao s većom vjerojatnoćom utvrditi je li to staklo razbijeno s unutarnje (iz vozila) ili iz vanjske strane. Potrebno je provesti novo kombinirano sudsko-medicinsko i prometno vještačenje, zapravo, uz prisutnost prof. dr. D.Z., obducenta i prometnog vještaka provesti djelomičnu rekonstrukciju inkriminiranog događaja (vozilo odgovarajućih dimenzija), te na taj način utvrditi mehanizam nastanka ozljeda oštećenika (l. 51 - 52), saslušati svjedoka K. na okolnosti tko je upravljao vozilom oštećenika kada su išli u vinograd, gdje je bio oštećenik, a gdje optuženik kada se je on probudio (od udarca), potrebno je saslušati i psihijatrijskog vještaka na okolnosti je li optuženikova uračunljivost bila isključena zbog stupnja alkoholiziranosti, te na taj način raspraviti sva sporna pitanja na koja je ukazano, a, eventualno izvesti i druge dokaze na koje stranke ukažu i sud nađe da ih je potrebno provesti radi pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja.

Nova odluka treba biti u cijelosti obrazložena sukladno odredbi čl. 347. st. 7. ZKP.

Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci na temelju čl. 375. st. 1. i 2. ZKP.

I Kž 94/97

U Zagrebu, 26. lipnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.