II Kž-459/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 459/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama okr. I. M. i okr. M. B. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. lipnja 2010. god. br. Kv-374/10 (K-74/10), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. srpnja 2010. god.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. I. M., ukida se toč. II. pobijanog rješenja i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu žalba I. M. i u cijelosti žalba M. B. u odnosu na toč. I. pobijanog rješenja odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Kv- 374/10 od 23. lipnja 2010. god. pod toč. I. rješenja, a temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv okr. I. M., okr. T. K. i okr. M. B. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, a za okr. T. K. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Pod toč. II. istog rješenja odlučeno je da žalba okr. I. M. podnesena protiv rješenja istražnog suca o produljenju pritvora br. II Kio-34/10 od 16. lipnja 2010. god. je bespredmetna.

Protiv tog rješenja žali se okr. I. M. po braniteljima iz Z. odvjetničkog ureda M. i M. P. iz I., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine odnosno preinači te ukine pritvor protiv njega.

Protiv tog rješenja žali se okr. M. B. po branitelju B. M., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv nje ukine.

II Kž 459/10-3

Žalba okr. I. M. je djelomično osnovana u odnosu na toč. II. pobijanog rješenja, dok u ostalom dijelu žalba I. M. u odnosu na toč. I. pobijanog rješenja nije osnovana kao niti žalba okr. M. B..

U pravu je žalitelj okr. I. M. kada navodi da u odnosu na odluku prvostupanjskog suda pod toč. II. pobijanog rješenja nema osnova za proglašenje te žalbe bespredmetnom.

Naime, prema odredbi čl. 398. st. 2. ZKP o žalbi protiv rješenja istražnog suca odlučuje vijeće istog suda, ako ovim zakonom nije drukčije propisano, stoga je izvanraspravno vijeće bilo dužno odlučiti o podnesenoj žalbi neovisno o tome što je u međuvremenu podnesena optužnica i zatraženo daljnje produljenje pritvora.

Protivno žalbenim ostalim žalbenim tvrdnjama okr. I. M. i okr. M. B., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra, da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv njih iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Nisu prihvatljivi žalbeni navodi okrivljenika I. M. da je opasnost djela odnosno, pogubnost opijata opojne droge za ugrožavanje zdravlja ljudi apstraktna opasnost jer je ta opasnost notorna činjenica a ne apstraktna opasnost.

Isto tako nisu prihvatljivi žalbeni navodi okr. M. B. da je njena uloga u izvršenju djela „okićena“ neobjektivnim navodima optužnice, jer se u ovoj procesnoj situaciji odluke o produljenju pritvora, ovaj sud ne može upuštati u ocjenu provedenih dokaza i uloge okrivljene u izvršenju kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

Naime, iz do sada provedenih dokaza proizlazi dovoljna osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret optužnicom, pronađena opojna droga kao predmet izvršenja kaznenog djela je veća količina teške opojne droge heroin u količini od 253,3 grama te manja količina kokaina od koje se droge daljnjom prodajom na narkomanskom tržištu može ugroziti zdravlje većeg broja ljudi, što sve i po ocjeni ovog suda upravo stvara posebno teške okolnosti djela zbog kojeg je i neophodno okrivljenicima produljiti pritvor.

Stoga je i daljnja primjena mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, u konkretnom slučaju opravdana i na zakonu utemeljena.

Slijedom iznesenog na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 14. srpnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.