Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld robbery sentence as legally adequate despite defendant's personal circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for robbery, confirming the two-year prison sentence. The defendant argued for a lighter penalty citing a difficult childhood and financial hardship, while the prosecution contended the sentence was appropriate given the defendant's prior record. The court ruled that the lower court correctly applied sentencing guidelines, noting the defendant's personal circumstances did not justify a reduction and that the sentence was closer to the statutory minimum for the crime.
Legislator headnote
AI generatedčl. 132. st. 1. KZH; čl. 41. KZJ; čl. 384. ZKP: The court may impose a sentence within the statutory range even if it is at the lower end, provided the circumstances justify it and the defendant's personal hardships do not warrant a reduction below the legal minimum.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-212/1992-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te Horvatinović mr Ružice i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv P. G., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 17. ožujka 1992. K-54/91, u sjednici održanoj 8. srpnja 1992. saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike
Hrvatske Kovačić mr Vladimira,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. P. G., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e :
Pobijanom prvostepenom presudom Okružnog suda u Požegi oglašen je opt. P. G. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio krivično djelo razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZH, pa je po tom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i po svom branitelju D. Ž., odvjetniku iz P. i to samo zbog odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda preinači i njemu izrekne blaža kazna.
Odgovor na žalbu nije podnesen, a zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske na temelju čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.
Žalba optuženika nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima prvostepeni sud je imajući u vidu zakonska pravila o odmjeravanju kazne iz čl.
41. Krivičnog zakona SFRJ koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br.
I Kž 212/1992-3
53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) izrekao optuženiku adekvatnu kaznu za učinjeno krivično djelo. Radi se o teškom krivičnom djelu, a pravilno je prvostepeni sud kao otegotno optuženiku ocijenio da je do sada više puta osuđivan i na dulje vremenske kazne, tako da izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine nije prestroga, to pogotovo, što je za krivično djelo razbojništva, inače, zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina. Prema tome je optuženiku izrečena kazna koja je bliža zakonskom minimumu propisane kazne za to krivično djelo. U podnesenoj žalbi posebno se ističe da je optuženik imao teško djetinjstvo i da živi u teškim materijalnim prilikama, međutim te okolnosti uz sve prije rečeno ne opravdavaju izricanje blaže kazne optuženiku. Optuženik u svojoj osobnoj žalbi posebno naglašava da je djelo učinio zbog pribavljanja materijalnih sredstava, što međutim, i jeste jedno od obilježja krivičnog djela razbojništva. Suprotno žalbenim navodima iz osobne žalbe optuženika prvostepeni sud nije niti uzeo utvrđenim da se on istovremeno oštećenici prijetio da će ju ubiti, pa ta okolnost nije ni mogla doći do izražaja u izrečenoj kazni.
Iz iznesenih razloga trebalo je na temelju čl. 384.
ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 8. srpnja 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v.r.
Svedrović Marijan, v.r.