Gzz-20/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 20/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Đ. iz V., kojega zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP Elektra Vinkovci, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate 5.884,50 kn, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 5. travnja 2004. godine broj G-DO-432/04 protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 01. ožujka 2004. godine broj Gž- 1418/03 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 5. lipnja 2003. godine broj P-997/03, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 01. ožujka 2004. godine broj Gž-1418/03 i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 5. lipnja 2003. godine broj P-997/03.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.884,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2002. godine do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 1.281,00 kn.

Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev time da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje odnosno istu presudu preinači, odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tuženik predlaže da revizijski sud odbije zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan te traži trošak odgovora na zahtjev. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati neisplaćeni dio božićnice, uskrsnice, usklađenja plaće zbog porasta troškova života i regresa za godišnji odmor u sveukupnom iznosu od 5.884,508 kn.

Nije sporna visina tužbenog zahtjeva već primjena odredaba Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine kao pravnih pravila po isteku roka na koji je sklopljen. U pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječe između onoga što se tvrdi u razlozima drugostupanjske presude i stanja spisa te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) na koju ukazuje državni odvjetnik.

Kolektivni ugovor sklopljen je 22. prosinca 1999. godine na određeno vrijeme od godinu dana. Tu odredbu Ugovora treba tumačiti na način da je taj Ugovor trajao do 22. prosinca 2000. godine pa kako nije bio u tom razdoblju otkazan taj Kolektivni ugovor prestao je važiti protekom vremena na koji je zaključen tj. do 22. prosinca 2000. godine.

Kako je otkaz Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine uslijedio nakon njegovog isteka tj. nakon dana 27. prosinca 2000. godine, te taj otkaz nije od značaja za odluku u ovom sporu, pa sukladno tome ni presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine broj Pr-845/01 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2003. godine broj Gžr-1734/02, a kojom je odlučeno o tom otkazu.

Nakon što je istekao rok na koji je Kolektivni ugovor sklopljen isti se više ne može otkazati, jer je prestao upravo istekom roka na koji je sklopljen. Odredbom čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) propisano je da ukoliko Kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog Kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Odredbom čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine je propisano da će se sve odredbe tog Ugovora primjenjivati nakon proteka roka na koji je sklopljen sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Dakle, ovdje treba primijeniti kao pravna pravila, odredbe Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine koje se i dalje imaju primjenjivati sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a po kojim odredbama (čl. 57. st. 2., čl. 63., čl. 64.) tužitelj ima pravo na isplatu zatraženog iznosa kojeg visina nije sporna.

Iz iznesenih razloga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev, jer otkaz Kolektivnog ugovora nakon isteka vremena na koji je sklopljen nije od utjecaja na pravo tužitelja da ostvaruje traženu naknadu pozivom na odredbu čl. 195. ZR te odredbu čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine.

Stoga je ovaj sud prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačio drugostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 408. st. 2. ZPP-a u svezi odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a i presudio kao u izreci.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 11. svibnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.