Legislator Case Law & Legislation
Revr-267/2009-2 AI generated

Revr-267/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-267/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. B. iz G., 2. I. B. iz G., 3. I. B. iz G., 4. B. B. iz G., 5. J. B. iz G., 6. K. B. iz Z., 7. D. B. iz B., 8. I. Š. iz L. O., 9. V. Š.-J. iz S., i 10. M. U. iz G., svi zastupani po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, zastupanog po punomoćnicima V. M., J. R., I. Š. R. i M. B., odvjetnicima iz O. društva M., R. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1983/08-2 od 4. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3503/07-16 od 20. lipnja 2008., u sjednici održanoj 3. studenog 2009.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-267/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi iz čl. 392.a) st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. tog zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 267/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. B. iz G., 2. I. B. iz G., 3. I. B. iz G., 4. B. B. iz G., 5. J. B. iz G., 6. K. B. iz Z., 7. D. B. iz B., 8. I. Š. iz L. O., 9. V. Š.-J. iz S., i 10. M. U. iz G., svi zastupani po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, zastupanog po punomoćnicima V. M., J. R., I. Š. R. i M. B., odvjetnicima iz O. društva M., R. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1983/08-2 od 4. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3503/07-16 od 20. lipnja 2008., u sjednici održanoj 3. studenog 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Trošak odgovora na reviziju tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kojim su tražili isplatu netto iznosa od 4.400,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja je pobliže specificirana u izreci prvostupanjske presude, te je ujedno naloženo tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 610,00 kn, u roku od 8 dana.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalno-pravnog ili postupovno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ako o tom pitanju revizijski anje u pojedinim predmetima, a riječ je o pitanju o kojem postoji sud još nije zauzeo shvać

različita praksa drugostupanjskih sudova.

Tuženik je na reviziju odgovorio, pa je predložio da se ona kao neosnovana odbije i zatražio je trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi iz čl. 392.a) st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. tog zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je tužbeni zahtjev svih tužitelja protiv tuženika kao poslodavca, za isplatu netto iznosa od 4.400,00 kn na ime neisplaćenog iznosa razlike povodom Uskrsa za 2005. i 2006. godinu, te po osnovi regresa za godišnji odmor za 2004. i 2005., kao i poklona za Božić za djecu u 2004. i 2005., a koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji su isplaćeni tužiteljima temeljem Kolektivnog ugovora iz 2002. i iznosa koji bi im pripadao temeljem Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. (dalje: KU/99).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelji u utuženom razdoblju bili radnici tuženika,

- da su tužitelji članovi Nezavisnog sindikata HEP-a, koji nije potpisnik Kolektivnog ugovora od 23. svibnja 2002.,

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organizirana kod tuženika kao poslodavca (KU/99), kojim je Kolektivnim ugovorom i to odredbom čl. 64. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Zagreb od 22. prosinca 1999. (KU/99) propisano da će poslodavac zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.000,00 kn netto po zaposleniku povodom Uskrsa, a stavkom 2. istog članka da će poslodavac zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.500,00 kn netto po zaposleniku povodom Božića, te da je čl. 63. st. 1. istog KU, utvrđeno da zaposlenik ima pravo kao sastavni dio plaće na dohodak za godišnji odmor u iznosu najmanje 3.000,00 kn netto, isplaćenih u 10 jednakih dijelova.

Odredbom iz čl. 66. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Zagreb od 23. svibnja 2002. (dalje: KU/2002) propisano je da radnik ima pravo kao sastavni dio plaće na dohodak za godišnji odmor u iznosu od 1.000,00 netto, dakle manje nego je to određeno odredbom KU/99.

Odredbom čl. 67. st. 1. KU/2002 propisano je da će poslodavac radnicima za Uskrs isplatiti u naravi iznos od 400,00 kn po radniku, dakle manje nego je to određeno u KU/99.

U postupku je utvrđeno da je 1. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme (jedna godina) na koje je KU/99 bio sklopljen, pa su se nakon isteka tog roka, u smislu odredbe čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 38/05, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 142/03 – dalje ZR), odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila.

Međutim, 23. svibnja 2002. sklopljen je novi Kolektivni ugovor (KU/2002) između tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. i jednog sindikata (Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES).

Slijedom toga, nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je sklapanjem KU/2002 prestala produžena primjena odredaba KU/99 kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR, pa da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe KU/2002 kao novog kolektivnog ugovora.

Pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, zbog kojeg je podnesena revizija, je sljedeće:

- kada kod istog poslodavca postoji više sindikata s kojima je poslodavac sklopio kolektivni ugovor, čiji se sadržaj nakon isteka roka produženo primjenjuje kao pravna pravila, pa jedan od sindikata sklopi novi kolektivni ugovor nepovoljnijeg sadržaja za radnike, na čijoj strani su sindikati ugovorna strana, prestaje li produžena primjena ranijeg kolektivnog ugovora za sve radnike?

Tužitelji smatraju da na naprijed navedeni način ne prestaje produžena primjena pravnih pravila ranijeg kolektivnog ugovora za radnike članove sindikata, koji nisu potpisali novi kolektivni ugovor. Zbog toga revidenti smatraju da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova, jer da se na predmetni slučaj treba primijeniti KU/99.

Prema pravnom stajalištu ovog revizijskog suda, sklapanjem Kolektivnog ugovora iz 2002. između Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb i Hrvatsko elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES, odredbe ranijeg KU iz 1999. mogu se primjenjivati samo do sklapanja ovog novog KU iz 2002., budući da nema uvjeta za produženu primjenu ranijeg KU iz 1999, jer je sklapanje KU/2002 prestala primjena ranijeg KU iz 1999 na kojem tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 195., sada 205. ZR, ako Kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

I prema odredbi čl. 139. st. 2. KU iz 1999 stranke su suglasne da će se sve odredbe tog kolektivnog ugovora primjenjivati nakon proteka roka na koji je sklopljen, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Stoga, sukladno citiranim odredbama ZR i KU/1999, nakon sklapanja novog KU/2002, prestao je važiti raniji KU/99, pa tuženika više ne obvezuje ranije sklopljeni KU/99.

Slijedom navedenog, okolnost da pri sklapanju KU/2002 nije sudjelovao sindikat čiji su tužitelji članovi, ne isključuje primjenu tog KU, jer bez obzira na činjenicu je li se predmetni KU može primijeniti u odnosu na tužitelje, taj se KU iz 2002 primjenjuje u odnosu na tuženika kao poslodavca. Pored toga, i pored odredbe čl. 3. st. 2. KU/2002 proizlazi da se taj kolektivni ugovor primjenjuje na radnike koji su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bili ili su naknadno postali članovi sindikata, potpisnika ovog kolektivnog ugovora, te na sve ostale radnike kod poslodavca.

O tom pravnom pitanju izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III-1458/2008 od 30. lipnja 2009. ("Narodne novine" broj 88/09), u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva kolektivna ugovora i izrazio stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU iz 2002, a ne KU iz 1999.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti revizije tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Trošak odgovora na reviziju tuženiku nije dosuđen jer je ocijenjeno, u smislu odredbe iz čl. 155. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP, da on nije bio potreba u ovoj revizijskoj fazi postupka.

U Zagrebu, 3. studenog 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.