Legislator Case Law & Legislation
Rev-1610/2013-6 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for missing legal issue and being untimely.

Case Number Rev-1610/2013-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal and subsequent supplementary appeal as inadmissible and untimely. The appellant argued for a retrial based on procedural errors and a new Constitutional Court decision, but failed to identify a specific legal issue of general importance. The court ruled that the appeal lacked the required elements under the Civil Procedure Act and was filed outside the statutory deadline.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 382. st. 4. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP; čl. 392.b. st. 2. ZPP: An appeal under Article 382(2) of the Civil Procedure Act is inadmissible if it fails to specify a particular legal issue deemed important for the uniform application of law, and any supplementary appeal filed outside the thirty-day period is rejected as untimely.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act inadmissible appeal uniform application of law supplementary appeal statutory deadline legal issue requirement Croatian Supreme Court

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1610/13-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Ž. V. iz Z. i drugotužitelja V. V. iz Z., koje zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice-protutužiteljice G. V. iz S., koju zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u S., radi iseljenja i predaje u posjed te utvrđenja i sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5585/12-2 od 19. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-404/11-13 od 2. svibnja 2012., u sjednici održanoj 1. listopada 2014.,

r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se revizija tuženice-protutužiteljice podnesena 22. svibnja 2013. kao nedopuštena.

II. Odbacuje se dopuna revizije tuženice-protutužiteljice podnesena 12. rujna 2014. kao nepravovremena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

“Tužena V. G. iz S., dužna je tužiteljima V. Ž. iz Z, i V. V. iz Z., predati ključeve stana, kao i stan u Z., visoko prizemlje, sastojeći se od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, zahoda, predsoblja, hodnika i balkona, površine 83,52 m2, s pripadajućom drvarnicom u suterenu, slobodnog od osoba i stvari na slobodno raspolaganje i posjed te platiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Pod točkom II. presude suda prvog stupnja odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se tražilo da se utvrdi da je tuženica nositeljica stanarskog prava na stanu u Z., kako je to opisano u točki I. izreke presude suda prvog stupnja te da su joj tužitelji dužni priznati to pravo i u roku od 15 dana zaključiti s tuženom ugovor o kupnji stana s time da je sadržaj ugovora pobliže opisan u točki II. izreke presude suda prvog stupnja.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu tako da se odbije tužbeni zahtjev i prihvati protutužbeni zahtjev, a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode iz revizije i predložili reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti, time da isti traže naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija tuženice-protutužiteljice nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora i to tužbenog zahtjeva je iznos od 12.000,00 kn, a protutužbenog zahtjeva iznos od 100.001,00 kuna, pa kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, to nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP-a. Osim toga, nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, budući se ne radi o radnom sporu, a niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema izričitoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Budući da predmetna revizija ne sadrži pravno pitanje niti razloge zbog kojih se smatra da je takvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ista ne sadrži element iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, koji je revident bio dužan navesti kako bi se ocijenila dopuštenost revizije.

Osim toga, iz revizije proizlazi da je sastavljena kao redovna revizija podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava, a samo iz tih razloga, bez da je postavljeno određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje izvanredna revizija nije dopuštena.

Stoga je valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

Tuženica-protutužiteljica je podneskom od 12. rujna 2014. dostavila ovom sudu Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, što predstavlja dopunu revizije. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude.

U konkretnom slučaju pobijanu drugostupanjsku presudu punomoćnica tuženice je primila 22. travnja 2013., pa je zadnji dan za izjavljivanje revizije, ali i dopune revizije, bio 22. svibnja 2013.

Kako je dopuna revizije podnesena izvan roka za izjavljivanje revizije iz čl. 382. st. 4. ZPP, to je dopuna revizije nepravodobno podnesena, pa ju je valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 392. st. 1 u vezi čl. 382. st. 4. ZPP.

Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 1. listopada 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.